Što će iz Moskve Wittkof donijeti Trumpu?
Na današnji dan 1945. godine Amerikanci su bacili atomsku bombu na japanski grad Hirošimu. Hoće li i današnji dan rezultirati novim američkim bacanjem ali političke atomske bombe, ovoga puta na odnose SAD-a i Rusije – pokušat ću odgovoriti u ovom komentaru.
Američki predsjednik Donald Trump prošlog je tjedna Rusiji dao ultimatum da zaustavi vojne operacije ili joj slijede nove sankcije – prije svega one sekundarne, vjerojatno u iznosu od 100 posto, koje se odnose na zemlje koje budu nastavljale kupnju ruskih energenata – nafte, plina i urana. U prvom redu tu se misli na Kinu i Indiju, koje su i najveći kupci ruske nafte, a potonja i plina.
Ovaj je ultimatum nedvojbeno posljedica rasta Trumpove nervoze zbog nemogućnosti da zaustavi ukrajinski rat kako je to obećavao tijekom predizborne kampanje i od početka preuzimanja novog mandata. Spoznao je, naime, da se ruski predsjednik Vladimir Putin pokazao državnikom koji ne želi zadovoljavati američke, već ipak – gle čuda – ruske nacionalne interese. Trumpu u takvim uvjetima nije preostalo ništa nego da zaigra „na sve ili ništa“ s Moskvom, u nadi da će ova popustiti.
Međutim, ovaj riskantan potez s mogućim sekundarnim sankcijama nailazi na otpor čak i u američkim političkim, a još više poslovnim krugovima. Jer u slučaju da Peking i New Delhi odbiju Trumpov ultimatum (a to je već gotovo sigurno) Trump bi ih morao kazniti, što bi definitivno usložnilo i američke gospodarske ali i geopolitičke interese s obzirom da bi ove dvije zemlje SAD-u sigurno odgovorile barem približno simetrično – za to prije svega Kina ima stvarne mogućnosti i to je već dokazala od proljeća ove godine, oštro odgovarajući na Trumpove visoke tarife zbog čega je on na kraju zbog pritiska krupnog biznisa i pocrvenjelih američkih burzi i reterirao.
Zapravo se Trump sada našao u situaciji da ovisi o Putinovu odgovoru, a potonji je još krajem prošlog tjedna dao do znanja da Rusija neće pristati na bilo kakve američke ultimatume i da je Rusija već navikla (postala imuna, riječi Putinovog glasnogovornika Dmitrija Peskova) na zapadne sankcije. Zapravo je i sam Trump već javno objavio kako ne vjeruje da će Putin prihvatiti njegov ultimatum.
U toj i takvoj situaciji Trump je Putinu u posjet danas otpravio svog bliskog suradnika Stevena Witkoffa i osobu koja je s Putinom uspostavila bliske veze te je očito kako se radi o svojevrsnom kuriru između dvojice najmoćnijih svjetskih vođa, gdje se pojedine stvari o kojima razgovaraju ne iznose dalje od Trumpovih odnosno Putinovih ušiju. Dakle, Trumpu sigurno nije svejedno i definitivno ne bi želio da Putin samo glatko odbaci njegov ultimatum jer bi to pokopalo njegov ugled kojeg toliko uporno gradi, uključujući i želju za dobivanjem Nobelove nagrade za mir.
Indija SAD-u: Kupujete ruski uran! Iznenadit će vas Trumpov odgovor
Trumpu gori pod nogama a Putinu nije svejedno
Trumpu definitivno gori pod nogama! Indija pokazuje po njega neočekivanu žilavost u namjeri nastavljanja svog velikog i brzog gospodarskog razvoja i vođenja samostalne vanjske i energetske politike. Najbolji simbol za to je i današnji dolazak indijskog savjetnika za nacionalnu sigurnost u Moskvu, gdje se razgovara o jačanju energetske suradnje kao i one obrambene između dvije države. Riječ je o mogućoj kupnji novih baterija suvremenih ruskih protuzračnih sustava S-400, ali i o mogućnosti kupnje ruskih zrakoplova 5. generacije Su-57 jer je New Delhi pokazao otpor nabavi američkih F-35.
Iz Pekinga je već ranije Trumpu stigao odgovor, pokretanjem zajedničke kinesko-ruske pomorske vježbe od 1. do 5. kolovoza u Japanskom moru.
Međutim ni Putinu sigurno nije svejedno hoće li Trumpa u potpunosti „progutati“ američka „duboka država“ i smijeniti ga s vlasti te u Bijelu kuću dovesti nekog „novog Bidena“ – potpuno nesklonog dijalogu a kamoli dogovoru s Moskvom.
Indijska delegacija stiže u Moskvu: Jačanje vojnih i energetskih veza; moguća kupnja S-400 i Su-57
Neugodan doček
Međutim, usprkos svemu Putin je Trumpovog suradnika Witkoffa dočekao u kontekstu najnovijih ruskih zračnih napada na Ukrajinu u kojima je najvjerojatnije potpuno uništena velika plinska stanica blizu granice s Rumunjskoj, kroz koju u Ukrajinu ulazi možda i ključni plin a njenu opskrbu – onaj iz Transbalkanskog plinovoda.
Što u takvom slučaju očekivati?
Trump je sinoć na medijskoj konferenciji govorio kako ne zna što će biti u bliskoj budućnosti vezano uz sekundarne carine protiv Rusije i da on nikada nije govorio o 100-postotnim carinama (što nije istina, jer govorio je, i to više puta), te da nije znao da SAD kupuje ruski uran. Ovo je Bidenov rat a ne moj! – ponovio je opet Trump.
Kod Trumpa postoji želja da mu Putin odgovori bar nešto pozitivno preko Witkoffa tako da se nakon današnjeg razgovora ipak ne stavi točka (prekid razgovora i suradnje), već barem dvotočka. Potonja bi značila neke nove mogućnosti za nove Trumpove političke akrobacije bez uvođenja krajnje oštrih mjera koje u svojoj biti mogu značiti ne završetak rata u Ukrajini, već prestanak američko-ruskih odnosa uopće.
Ovo mislim dok još nisu objavljene informacije o tome čime su rezultirali današnji trosatni pregovori u Moskvi koji su upravo završili, a Trump će se o njima očitovati večeras.
Zoran Meter: Zašto Indija prkosi Trumpu i nastavlja kupovati rusku naftu?
Prosudba
Dakle, pretpostavljam slijedeće: Trump će morati uvesti nove sankcije odnosno carine protiv Rusije jer bi inače ispao slabić. Ali sigurno ne 100-postotne, već oko 50-60 postotne iako to ne igra bilo kakvu ulogu kada je riječ o Kini odnosno Indiji.
Također mislim da Trumpu u ovoj njegovoj „ultimativnoj“ igri Rusija čak i nije primarni cilj, koliko BRICS kao format država – prije svega Kina i Indija, jer on više ni ne skriva svoj stav da je BRICS postao opasan i da je neprijateljski usmjeren prema SAD-u. Pritom će nedvojbeno reći kako će i dalje s Rusijom o Ukrajini razgovarati „s pozicije sile“. Čak i ako Putin Wittkofu danas da neke mrvice poput privremenog tj. kratkoročnog zaustavljanja zračnih napada u dubinu Ukrajine i sl., što je već činio i ranije. Primjerice, kroz uvođenje jednomjesečnog moratorija na napade na ukrajinske energetske objekte. Naravno, uz obećanje da će se nastaviti i intenzivirati razgovori između Moskve i Kijeva.
Ali sve je to, realno, još daleko od završetka rata. Velika igra između Trumpa i Putina, prema mom mišljenju, ide dalje – i neće tako skoro završiti. Isto tako i rat, dok se pregovori neće prekidati usprkos oštroj retorici – prije svega iz Washingtona.
Da bi se rat završio Trump će morati uvažiti ključne Putinove primjedbe na njegov mirovni plan – i to je sada svima jasno. On to, ako poželi, sigurno može učiniti, vodeći se onom „to nije moj rat“ – ali će time ostaviti iznevjerenim veliki broj onih iz američke oporbe i europskih saveznika koji po pitanju Ukrajine slijede „Bidenov put“ kao jedini ispravan.
Je li na to Trump spreman? Mislim da još nije, ali isto tako i da nije spreman niti odbaciti Putina i Rusiju u kontekstu globalne geopolitičke krize u kojoj ova potonja, usprkos svemu – još uvijek igra jednu od ključnih uloga ne samo unutar BRICS-a već i u mogućnosti utjecaja na postojeće ili eventualne nove konflikte odnosno krizna žarišta.
Zoran Meter: Trump šalje dvije nuklearne podmornice bliže Rusiji: Evo Putinove reakcije
Dakle, očekujem dvotočku, a ne točku u odnosima Moskve i Washingtona! Ali posljednji sud saznat ćemo ipak nakon što se o svemu ovom danas ili sutra oglase Trump i Putin.
Politička atomska bomba? Ne bih rekao. Barem ne u sadašnjem trenutku.
