Trump konačno može odmoriti nakon ‘uspješnog’ posredovanja u pregovorima s Rusijom i Iranom
Kina bi mogla prijateljski Iran iskoristiti protiv SAD-a na način kako je SAD iskoristio Ukrajinu protiv Rusije, dostavljajući Iranu svu moguću vojnu pomoć s obzirom da je bio prvi napadnut od strane Izraela koji je time prekršio sve međunarodne zakone pod izlikom da neće dopustiti ugrozu svoje nacionalne sigurnosti u budućnosti pa ima pravo na preventivni napad. U tom smislu Pekingu itekako može pomoći njegov ključni azijski saveznik – Pakistan, koji je već najavio svoju punu potporu Iranu u ratu s Izraelom
Velika očekivanja (onih tko ih je imao i gajio, a takvih je bilo podosta) od dolaska na čelo SAD-a Donalda Trumpa kada je riječ o zaustavljanju akutnih i krajnje opasnih svjetskih sukoba – prije svega onog u Ukrajini, rješavanju iranskog „nuklearnog pitanja“ u korist Izraela kroz nove pregovore Washingtona i Teherana, i postavljanju Kine „na mjesto“ (koje joj je, naravno, odredio Washington) – prošlog su tjedna doživjela svoj konačni epilog. Evo kakav:
Ukrajinski rat na terenu eskalira kao da je tek počeo a Rusi napreduju polako ali uporno, dok su američki pregovori s Teheranom završili na način da ih je Izrael (uz znanje i gotovo sigurno prešutno odobravanje Washingtona iako ovaj, logično, sve negira) obezvrijedio svojim prošlotjednim zračnim napadom na Iran. S druge strane Kina nije popustila pred Trumpovim nečuvenim carinskim pritiscima, već mu je pružila aktivni i recipročni otpor koji primorava Trumpa na povlačenje i poduzimanje razumnijih pregovaračkih poteza s Pekingom s ciljem sprječavanja daljnjih negativnih posljedica i po same Sjedinjene Države.
Ironično bih rekao kako Trump sada konačno može mirno otići spavati u smislu one „pokušao sam sve ali nije išlo jer me ključni protagonisti nisu htjeli slušati“. „Neka se onda tuku koliko hoće, samo bez aktivnog uključivanja Amerike u njihove ratove“ – nekako tako može misliti, a vjerojatno i misli Donald Trump iako i dalje zna prijetiti američkom vojnom silom – ali što je ipak retorika puno više usmjerena na domaći auditorij gdje Trumpu također ne cvjetaju ruže (pro-imigrantski prosvjedi šire se zapadnom obalom SAD-a).
Nakon cjelodnevnih prosvjeda diljem zemlje, Trumpova vojna parada održana u Washingtonu
Pružili su Trumpu priliku iako nisu imali previše očekivanja
Naravno, ključni globalni protagonisti Trumpa nisu htjeli poslušati jer su dobro znali da je nemoguće preko noći riješiti velike geopolitičke krize koje imaju višedesetljetne pa i stoljetne duboke uzroke, s mnoštvom krajnje isprepletenih i suprotstavljenih interesa u koje su na ovaj ili onaj način uključene sve sile koje na međunarodnoj pozornici nešto znače – kako one globalne tako i regionalne. Te krize ne mogu biti riješene samo nečijom (Trumpovom) iznenadnom dobrom voljom za posredništvom, uz to na način da to posredovanje odgovara prije svega američkim strateškim interesima. Da je to na takav način bilo moguće, svi bi sukobi već i davno prije Trumpa bili riješeni.
Time, zapravo, postaje jasno kako je Trump u uvodu spomenute probleme želio riješiti ne klasičnim posredništvom kako je to javno prikazivao (jer ne može se posredovati u sukobima u koje si neposredno uključen, i to kao ponajvažniji čimbenik – što SAD jest), već klasičnim zastrašivanjem kroz kombinaciju uvođenja novih sankcija, carina i(li) primjene grube vojne sile ukoliko bude nužna.
Dakle, ključni protagonisti kojima je Trump želio prodati svoju posredničku ulogu nisu se složili s njegovim prijedlozima koji su zbog toga ubrzano prelazili u klasične ultimatume (svi su mu oni redom, to se mora naglasiti, prethodno pružili priliku i prihvatili pregovore s njegovim „posredništvom“ jer bi sve suprotno bilo i po njih same kontraproduktivno, predstavljajući ih svijetu kao one koji su neskloni miru ili postizanju pravednih sporazuma). Naime, u pregovaračkoj praksi shvatili su da Trumpovo posredovanje znači isključivo nametanje po Ameriku povoljnih uvjeta i ništa više od toga – pa su stvari vrlo brzo krenule po zlu.
Započeti pregovori o ukrajinskom ratu ubrzo su zastali usprkos javno iskazivanom optimizmu u Washingtonu i nešto manje u Moskvi, jer Vladimir Putin nije želio prihvatiti Trumpov prijedlog o privremenom primirju i zamrzavanju sukoba na crtama bojišnice već ustraje na postizanju trajnog mira i na svojim dobro poznatim zahtjevima (najvažniji su rješavanje samih uzroka ukrajinske krize koji su doveli do ruske invazije, povlačenje ukrajinskih snaga iz svih dijelova anektiranih četiriju ukrajinskih regija od početka rata u veljači 2022., i zabrana ulaska Ukrajine u NATO).
Isto tako pregovori SAD-a s Iranom zastali su jer Teheran nije želio pristati na odustajanje od razvoja svog civilnog nuklearnog programa (pri čemu je bio spreman jamčiti da ne namjerava proizvoditi nuklearno oružje i u tu svrhu dopuštati sve moguće kontrole nadležnih međunarodnih tijela), a još manje od razvoja svog raketnog programa na čemu je, uz ono prvo – inzistirao Izrael.
Tjedna analiza Zorana Metera: Kontrolirani rat koji učas može eksplodirati i Europu pretvoriti u pakao
Izrael prelomio! I Netanyahuu i Trumpu ne odgovara dugotrajni rat s Iranom
Na kraju je, čini se – i po pitanju ukrajinskog sukoba (o čemu nešto više kasnije u tekstu) i pregovora s Iranom – stvar prelomio Izrael svojim zračnim napadima na Iran. Napad je mnoge iznenadio iako je Trump već danima ranije upozoravao na takvu mogućnost.
Međutim, ono što i Benjamin Netanyahu i Trump sigurno nisu očekivali je odlučan iranski vojni odgovor koji je ubrzo uslijedio, a s obzirom na krajnje oštre prijetnje Teheranu iz Tel Aviva i Washingtona da će u tom slučaju Iran nestati ili biti spaljen do temelja.
Trump i Netanyahu sigurno ne žele dugotrajni rat s Iranom koji nije slab kako se to voli naglašavati u Izraelu i u zapadnim srednjestrujaškim medijima i analitičkim centrima. Također, već zbog ranijih izraelskih zračnih akcija od prošle godine poniženom Iranu (udari po Teheranu i Hezbollahu u Libanonu) rat više nije opcija koju je potonji spreman izbjegavati pod svaku cijenu. Štoviše! Ako ne odgovore krajnje oštro na svaki izraelski napad svojim napadima po Izraelu, vlasti u Teheranu mogu si slobodno potpisati smrtnu presudu. Iranski narod im to novo poniženje nakon ovolikih šteta i gubitaka najviših vojnih dužnosnika ne bi oprostio i to one dobro znaju. Osim toga Iran bi, da ne reagira uzvratnim udarima, izgubio sav kredibilitet u islamskom svijetu koji je još uvijek dovoljno velik kao i sam utjecaj te zemlje u njemu.
S druge strane Izrael bez američke vojne i financijske pomoći ne može voditi rat s velikim Iranom bez obzira na svoju vojnu tehnološku superiornost (korištenje izraelskog atomskog oružja definitivno treba isključiti kao najminimalniju opciju koja je moguća samo u slučaju krajnje egzistencijalne ugroze Židovske države).
Trump najmanje što želi je uvesti Ameriku u neposredni rat s Iranom zbog zaštite Izraela (iako i u nedjelju nije a priori isključio takvu mogućnost) jer time ugrožava sve američke kapacitete u bliskoistočnoj regiji. Znamo kako je prošao SAD i u Afganistanu koji je u svakom pogledu nemjerljiv s Iranom. Osim toga, Iran za svoje obrambene akcije ima podršku od strane Rusije, Kine ali i susjednog mu Pakistana koji je i sam nuklearna sila.
Niz testova balističkih raketa Pakistana: Zadnje testirana raketa Ghauri/Hatf-V dometa 1500 km (Video)
Putin nazvao Netanyahua i Pezeshkiana, a onda razgovarao s Trumpom
Već isti dan nakon što je Izrael napao Iran ruski predsjednik Putin nazvao je Netanyahua, osudio izraelske napade i zatražio njihov prekid. Potom je nazvao iranskog predsjednika Masouda Pezeshkiana i izrazio sućut iranskom narodu.
Putin se, slično Trumpu iz uvoda ove analize, sada nameće kao ključni posrednik između Irana i Izraela (istodobno i SAD-a pošto su daljnji pregovori između Amerike i Irana prekinuti nakon izraelskih napada u kojima je Washington očekivano stao na stranu svog ključnog bliskoistočnog saveznika). O tome svjedoči i Putinov 50-minutni razgovor s Trumpom u subotu tijekom kojega ga je izvijestio o razgovorima s izraelskim i iranskim čelnicima, čime je potvrdio ruski prijedlog o traženju obostrano prihvatljivih rješenja za iranski nuklearni problem (info: agencija AP).
Dvojica lidera razgovarali su o eskalaciji stanja na Bliskom istoku i mirovnim pregovorima o Ukrajini, rekao je Putinov savjetnik za međunarodne poslove Jurij Ušakov. „Vladimir Putin, osudivši vojnu operaciju protiv Irana, izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog moguće eskalacije sukoba“, rekao je Ušakov, upozoravajući na „nepredvidive posljedice za cijelu situaciju na Bliskom istoku“.
Putin je također naglasio spremnost Moskve za moguće posredničke napore i napomenuo da je Rusija predložila korake “s ciljem pronalaženja obostrano prihvatljivih sporazuma” tijekom američko-iranskih pregovora o nuklearnom programu – piše dalje AP.
Trump je situaciju u regiji opisao kao “izuzetno alarmantnu”, naglasio je savjetnik, ali je priznao “učinkovitost” izraelskih napada na ciljeve u Iranu. Prema riječima Jurija Ušakova, čelnici obje zemlje nisu isključili mogućnost povratka pregovorima o iranskom nuklearnom programu.
Putin je također Trumpu rekao o tome kako se provode sporazumi postignuti tijekom mirovnih pregovora u Istanbulu između delegacija Rusije i Ukrajine, uključujući razmjenu ratnih zarobljenika koja je već održana, dodao je savjetnik.
Prema njegovim riječima, Trump je “istaknuo svoj interes za brzi kraj rusko-ukrajinskog sukoba”. Osim toga, tijekom telefonskog razgovora Putin je čestitao Trumpu 79. rođendan – zaključuje američka agencija.
Podsjećam da je Trump jučer izjavio kako je otvoren za posredovanje Putina u rješavanju izraelsko-iranskog sukoba, o čemu je izvijestio ABC News.
Ako se rat produži ove bi zemlje mogle profitirati
Ako ne dođe do uspostave žurne diplomacije unutar četverokuta Washington-Moskva-Teheran-Tel Aviv rat će se neizbježno produžiti. Za sada pojedini iranski stručnjaci predviđaju njegov nastavak idućih nekoliko tjedana. Štoviše, ukoliko diplomacija bude prespora ili doživi neuspjeh rat će nedvojbeno i eskalirati što može imati nesagledive posljedice.
Rusiji bi takav scenarij itekako mogao odgovarati iako Putin sada igra na svoje posredovanje između zaraćenih strana želeći vratiti Moskvu u sam vrh svjetske diplomacije bez koje nije moguće rješavati ključne globalne probleme. Naime, eskalacija rata na Bliskom istoku potpuno bi u drugi plan stavila ukrajinski sukob što je već zapravo i slučaj, i na što ovih dana upozorava i sam ukrajinski čelnik Volodimir Zelenski. Osim što bi Ukrajina ispala iz političkog fokusa međunarodne javnosti, Kijev bi vrlo lako mogao ostati bez novog zapadnog oružja – prije svega onog protuzračnog koje mu je i najpotrebnije, jer se ono već sada ubrzano prebacuje u Izrael čija „Željezna kupola“ pokazuje neočekivan broj „rupa“ koje treba brzo „zakrpati“. State Department je, sigurno ne slučajno, prošli tjedan pojačao pritisak na Kijev da ubrzo počne nove pregovore s Moskvom temeljem dostavljenog ruskog memoranduma nakon nedavnih pregovora dviju delegacija u Istanbulu početkom lipnja.
Meter o Trumpovom dealu s Putinom i novoj ruskoj velikoj ljetnoj ofenzivi
Kina vidi svoju priliku
Jedna od zemalja kojoj eskalacija rata Izraela s Iranom, ali i uvlačenje SAD-a u isti itekako može odgovarati je Kina, koja, poput odnedavno Rusije, s Iranom također još od ranije ima potpisani strateški ugovor o suradnji na 25 godina. Kina, kojoj je Iran ponajveći izvoznik nafte, je u Vijeću sigurnosti UN-a prošli tjedan oštro osudila izraelski napad na tu zemlju.
Pretpostavljam da bi Kina mogla prijateljski Iran iskoristiti protiv SAD-a na način kako je SAD iskoristio Ukrajinu protiv Rusije, dostavljajući Teheranu svu moguću vojnu pomoć s obzirom da je bio prvi napadnut od strane Izraela koji je prekršio sve međunarodne norme (kao što je Ukrajina napadnuta od Rusije pod izlikom Moskve koju sada koristi Izrael, da neće dopustiti ugrozu svoje nacionalne sigurnosti naoružavanjem svog ključnog suparnika pa ima pravo na preventivni napad). U tom smislu Pekingu itekako može pomoći kineski ključni azijski saveznik – Pakistan, koji je već najavio svoju punu potporu Iranu u ratu s Izraelom. Za one koji ne znaju, napominjem kako Pakistan graniči i s Kinom i s Iranom te bi bilo kakva kineska pomoć Iranu vrlo lako mogla pristizati kopnenim a ne samo morskim putom koji je nesigurniji s obzirom na veliku američku pomorsku nazočnost u zoni Indopacifika.
Podsjećam i da je Iran član BRICS-a i Šangajske organizacije (SCO) gdje ključnu ulogu imaju upravo Kina i Rusija, a uskoro i proruske Euroazijske ekonomske unije.
Meter o izraelskoj pripremi napada na Iran, i o naglo probuđenoj savjesti Europe zbog patnji Palestinaca
Mogući novi masovni val izbjeglica s Bliskog istoka u Europu
Ukoliko dođe do eskalacije stanja na Bliskom istoku novi masovni val izbjeglica na europsko kopno je neizbježan. Od toga sada strahuju sve europske metropole, a najviše centrala u Bruxellesu koja se ionako sve više boji rasta radikalne desnice u Europi pred kojom su ključni izbori 2026/27.
Tu je još uvijek na istoku kontinenta i „strašilo“ Putin, pri čemu je zanimljivo da je britanski premijer Keir Starmer u prošlotjednom intervjuu za Bloomberg rekao kako London neće poslati ni jednog britanskog vojnika u Ukrajinu bez američkih sigurnosnih jamstava. A njih nema a gotovo ih sigurno neće ni biti jer SAD se ne želi dovesti u situaciju da bude gurnut u sukob s Rusijom zbog bilo čijih ciljeva, pa bili oni i od njemu savezničkih zemalja. Sada pak London najavljuje slanje svojih vojnika na Bliski istok!
Istodobno je njemački kancelar Friedrich Merz rekao kako Njemačka neće isporučivati svoje dalekometne rakete Taurus Ukrajini, dok sve veći broj europskih država, poput Mađarske i prošli tjedan Italije, javno počinje zbrajati negativne financijske posljedice od uvedenih proturuskih sankcija po svoje ekonomije.
S druge strane predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen ne prestaje živjeti u svom svijetu iluzija. I dalje se snažno zalaže da G7 na skorom summitu u Kanadi uvede novu gornju granicu na izvoz ruske nafte tj. da istu smanji sa sadašnjih 60 na 45 dolara za barel iako je SAD već najavio kako se tome protivi.
Mislim da bi ju puno više trebalo brinuti što će sada biti s naftom i ukapljenim plinom na Bliskom istoku s obzirom da Europa o njima uvelike ovisi nakon što se samostalno odrekla ruske nafte i značajno smanjila uvoz ruskog plina na svoje tržište. Naime, Hormuški tjesnac vrlo lako može biti zatvoren od strane Irana u slučaju eskalacije rata, a njime prolazi više od 20% posto ukupne nafte namijenjene za svjetsko tržište. Jednako tako i 20% ukapljenog plina (LNG).
U nedjelju je glasnogovornik izraelskog IDF-a, brigadni general Effie Defrin, izjavio u televizijskom obraćanju Izraelcima slijedeće: “Pred nama su teški dani! U nadolazećim danima bit će još lansiranja i udara (iz Irana). Čak i u ovom satu napadamo desetke ciljeva u Teheranu. Produbljujemo štetu nuklearnom programu i vojnim sposobnostima kako bismo poremetili i smanjili rizik za domaći front.”
Dakle, rat ide dalje, dok je diplomacija još uvijek samo „šepava patka“ koja nemušto reagira na svršene vojne činove umjesto da ih prevenira tj. sprječava – što joj je i primarna uloga.
Ali i ta „patka“ se može izliječiti i postati učinkovita ukoliko za to bude iskrene želje ključnih zainteresiranih strana, što se ne smije isključiti s obzirom da će u suprotnom rizici postati preveliki za sve ključne igrače.
Tjedna analiza Zorana Metera: Kako je Zagreb u ime privlačenja Srbije na zapad gazio hrvatske interese
Ali kako god na kraju bilo, netko će od svega ovoga ipak gutati gorke pilule svoje lakomislenosti i polaganja nada u tuđu zaštitu kada je riječ o vlastitoj nacionalnoj sigurnosti koja se, osim toga, temeljila i na posve pogrešnim geopolitičkim procjenama globalnih procesa, svojih mogućnosti i mogućnosti svojih suparnika.
