Kako u velikim utakmicama, kakve su definitivno bile i ove energetske na prostoru Euroazije (još nisu u potpunosti završene ali u glavnim segmentima od danas jesu i imaju posve jasne obrise) ne može biti samo pobjednika, već netko mora biti i poražen – tko će u ovom slučaju biti ovaj drugi prosudite sami
Nakon jučerašnjeg summita SCO+ (Šangajska organizacija plus partneri) u kojem su glavne zvijezde bile – ne domaćin, kineski čelnik Xi Jinping kako bi se to vjerojatno očekivalo (on će to definitivno biti sutra, na velikoj vojnoj paradi u Pekingu), već indijski premijer Narendra Modi i ruski “izolirani” predsjednik Vladimir Putin – u utorak je održan summit Kina-Rusija, kao i razgovori dviju država sa susjednom im Mongolijom.
Kad smo kod ovog potonjeg, a to je i tema ovog teksta, treba naglasiti da su Rusija, Kina i Mongolija tom prigodom potpisale memorandum o izgradnji dvaju plinovoda: “Snaga Sibira – 2” i “Sojuz Vostok” („Union East“, engl.), a ovaj posljednji je zapravo tranzitni plinovod kroz Mongoliju prema Kini.
O tome je izvijestio predsjednik uprave ruskog državnog plinskog diva Gazproma Aleksej Miller, kako prenose ruski mediji. Prema njegovim riječima, memorandum je “pravno obvezujući”.
„Na temelju javne izjave čelnika triju zemalja – Rusije, Kine i Mongolije, danas je potpisan pravno obvezujući memorandum o izgradnji plinovoda Snaga Sibira 2 i tranzitnog plinovoda Sojuz Vostok kroz Mongoliju. Ovaj projekt omogućit će isporuku 50 milijardi kubičnih metara plina godišnje iz Rusije u tranzitu kroz Mongoliju“, rekao je Miller.
Ako prvi dio plinovoda (Snaga Sibira (1) vodi do sjeveroistočne Kine, onda će “Snaga Sibira-2” voditi prema sjeverozapadu, gdje se nalazi kineska Xinjiang-Ujgurska regija, koja ne graniči s Rusijom, već s Mongolijom (zbog čega je i potreban tranzitni plinovod).
Izgradnja Snage Sibira 2 već je nekoliko godina predmet razgovora između Kine i Rusije. Razgovori su se ubrzali tijekom rata u Ukrajini, kada je Europa gotovo prestala kupovati ruski plin iz plinovoda (izuzeci su samo europski krak plinovoda Turski tok za jugoistok Europe i dijelom Mađarsku, te plinovod Družba za Mađarsku i Slovačku koji je u više navrata prekidao opskrbu zbog ukrajinskih napada na njega, iako bi tu trebalo postaviti pitanje zašto Kijev to radi kad mu je jednostavnije prestati pumpati ruski plin kroz taj plinovod koji prolazi kroz ukrajinski teritorij?). Pritom se Kina smatrala alternativnim tj. zamjenskim kupcem.
Iako zapadni mediji forsiraju priču kako se Moskva i Peking dugo se nisu mogli dogovoriti o cijeni plina, pa izgradnja Snage Sibira 2 nije započela – osobno mislim kako je po tom pitanju Moskva puno kalkulirala tj. ostavljala Europi prostora da promjeni svoju proturusku energetsku politiku i vrati se jeftinijem ruskom plinu nego što joj je onaj američki ili iz drugih izvora. Osim toga Rusija je na europskom tržištu postizala najviše cijene plina pa je i to sigurno, uz onaj geopolitički koji bi vrijedio u slučaju nastavka rusko-europske energetske suradnje, bio važan razlog ruskog kalkuliranja odnosno otezanja s projektom spomenutog novog plinovoda.
U ljeto ove godine britanski Reuters je pisao kako bi izgradnja Snage Sibira 2 mogla početi zbog situacije na Bliskom istoku, dok je u proljeće američki Bloomberg pretpostavio da će Peking pristati na više cijene plina usred pogoršanja problema u globalnom gospodarstvu.
SAD pritišće EU da sankcionira Indiju i da zauzmu drugačiji stav oko teritorija Ukrajine
Završila epska rasprava
Dakle, danas je završila epska rasprava o budućnosti drugog plinovoda iz Rusije za Kinu, i ona sada poprima praktične obrise. Kina će dalekoistočnom rutom sada dobiti više plina nego što je prvotno planirano.
“Snaga Sibira – 2” je projekt opskrbe plinom iz zapadnosibirskih polja u Kinu preko Mongolije brzinom od 50 milijardi kubičnih metara godišnje. Ugovor bi trebao biti sklopljen na 30 godina.
Gazprom i CNPC također su se dogovorili o povećanju ispumpavanja putem Snage Sibira (1) s 38 na 44 milijarde kubičnih metara godišnje. Stranke su također potpisale sporazume o povećanju količine opskrbe putem dalekoistočne rute s 10 na 12 milijardi kubičnih metara.
“Snaga Sibira” je glavni plinovod iz Rusije u Kinu, dug oko tri tisuće kilometara. Prvi plin došao je iz polja Čajandinskoje u Jakutiji krajem 2019. Tri godine kasnije, crpljenje je započelo iz polja Koviktinskoje u Irkutskoj oblasti.
„U prisutnosti Vladimira Putina i predsjednika Narodne Republike Kine Xi Jinpinga održana je svečanost razmjene dokumenata između PJSC Gazprom i Kineske nacionalne naftne korporacije (CNPC), potpisana su četiri dokumenta, uključujući Sporazum o strateškoj suradnji, kojim se proširuju područja interakcije između tvrtki.“ — službeno je objavio Gazprom.
Zamjenik direktora Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost (NESF) Aleksej Grivač pozitivno ocjenjuje najnovije vijesti. „To pokazuje snažan interes stranaka za razvoj suradnje i postupno ostvarivanje punog potencijala partnerstva u području opskrbe plinom putem cjevovoda. Mogućnost proširenja projekta Snaga Sibira u smislu opskrbe Kinom u početku je bila uključena u projektiranje infrastrukture, uključujući mogućnost izgradnje još jedne linije u tvornici za preradu plina Amur. Na isti način, potencijal proizvodnje plina na Sahalinu znatno premašuje deklarirane kapacitete opskrbe dalekoistočnom rutom. Pa, napravljen je još jedan korak prema provedbi najvećeg novog projekta, Snaga Sibira-2“, — navodi ruski energetski stručnjak.
Razlika između Snage Sibira 2 i prvog plinovoda za Kinu, koji je već u funkciji, jest u tome što se ta zemlja u ovom novom slučaju neće opskrbljivati količinama posebno razvijenim i proizvedenim za Kinu, već plinom koji se prethodno isporučivao u Europu – iz zapadnosibirskih polja.
Prethodno su, zbog sankcija i protusankcija, isporuke plina EU naglo pale. U lipnju je EU objavila konačni plan za potpuno odbacivanje ruskog plina – od 2028. godine. Pregovori o izgradnji Snage Sibira 2 trajale su dugo, a Kina se u Rusiji smatra teškim pregovaračem, uključujući i po pitanju cijene opskrbe – navode danas ruski mediji.
Zoran Meter: STVARA SE RUSKO-KINESKI SAVEZ! „SILA SIBIRA“ -ruska diversifikacija plina ili bijeg u Aziju? (Video)
Zaključak
Nakon što je sada postalo jasno kako dvije zemlje kreću u realizaciju plinovoda Snaga Sibira 2, za koji je bio nužan dogovor o tranzitnom plinovodu kroz Mongoliju, također je postalo jasno da je Rusija i konačno prekrižila Europu kao kupca njenog plina iz golemih zapadnosibirskih rezervi.
Naravno, to definitivno nije posljedica primarne ruske želje, već konačne odluke Europske unije da se do 2027. godine u potpunosti odrekne ruskog plina. Koliko će joj se to na kraju isplatiti posve je druga tema. Ali onaj tko će, uz Kinu (riješila je dugoročno strateško važno pitanje energetske opskrbe) i Rusiju (prebacila je Kinu na svoju energetsku “iglu” i kompenzirala gubitak Europe) najviše dobiti jesu Sjedinjene Države. Zapravo će potpuno zagospodariti europskim energetskim tržištem sa svojim skupljim energentima, a što je najbolje bilo vidljivo i nakon nedavnog trgovinskog sporazuma između SAD-a i EU koji je potpuno nepovoljan za ovu posljednju.
Kako u velikim utakmicama, kakve su definitivno bile i ove energetske na prostoru Euroazije (još nisu u potpunosti završene ali u glavnim segmentima od danas jesu jer imaju posve jasne obrise) ne može biti samo pobjednika, već netko mora biti i poražen – tko će u ovom slučaju biti ovaj drugi prosudite sami.
Zoran Meter: Kina, Rusija i Indija kreću u energetsku suradnju; objavljen i potez obrambenog karaktera
