Moguće je da američko-ruska napetost stvarno dostigne svoj vrhunac za 15-ak dana (kontroliran tj. umjetno stvoren vrhunac, ili nekontroliran tj. pokrenut kao igra na sve ili ništa?). Želim vjerovati da je ipak riječ o onom prvom – kontroliranom, i da će se Vladimir Putin i Donald Trump na kraju zajedno naći u gostima kod Xi Jinpinga u Pekingu početkom rujna, na obilježavanju završetka Drugog svjetskog rata. Ima li bolje prilike za mir s obzirom da su sve tri zemlje bile ključne pobjednice u spomenutom globalnom sukobu? Ako je sada propuste, onda je uistinu moguće ostvarenje apokaliptičnih scenarija
Iz okvira javne diplomacije, pregovori između Rusije i SAD-a po pitanju Ukrajine sada su se, čini se, prebacili u prostor međusobnog prepucavanja dvaju jastrebova – zamjenika predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrija Medvedeva, i američkog senatora iz Južne Karoline Lindseya Grahama (r).
Jučer je Medvedev prvi reagirao na neočekivanu izjavu američkog predsjednika Donalda Trumpa, da će prethodni rok od 50 dana predan Rusiji za prihvaćanje njegovog mirovnog plana skratiti na 10 do 12 dana ili joj slijede nove sankcije, a sekundarne sankcije zemljama koje budu kupovale njene energente (nafta, plin i uran).
Medvedev je smanjenje razdoblja Trumpovog čekanja da Moskva završi sukob u Ukrajini nazvao “korakom prema ratu” između Amerike i Rusije i isto objavio na X-u:
„Trump igra igru ultimatuma s Rusijom: 50 dana ili 10… Trebao bi zapamtiti dvije stvari: 1. Rusija nije Izrael, pa čak ni Iran. 2. Svaki novi ultimatum je prijetnja i korak prema ratu. Ne između Rusije i Ukrajine, već s vlastitom zemljom. Ne slijedite stope Pospanog Joea“, napisao je Medvedev.
Odgovorio mu Graham
Američki senator Lindsey Graham odgovorio je na riječi Dmitrija Medvedeva i u svojoj objavi na X-u napisao slijedeće:
„Vi i vaši klijenti bit ćete duboko razočarani. Uskoro ćete vidjeti i da Joe Biden više nije predsjednik. Dođite za pregovarački stol.“
Kao odgovor na to, Medvedev je izjavio da ni Graham ni američki predsjednik Trump nemaju pravo diktirati kada će započeti pregovori.
„Pregovori će završiti kada se postignu svi ciljevi naše vojne operacije. Prvo se pobrini za Ameriku, djede!“, napisao je zamjenik šefa ruskog Vijeća sigurnosti.
Zoran Meter: Sporazumi europske agonije: Kako je ‘priglupi’ Trump EU elitama očitao bukvicu
Osokoljeni Trump
Podsjećam da je Trump, osokoljen po SAD uspješnim završetkom pregovora s EU o novom trgovinskom sporazumu, jučer objavio svoj novi „ultimatum“ ruskom čelniku Vladimiru Putinu, a svoj stav objasnio nedostatkom napretka u mirovnim pregovorima.
Sada je ključno pitanje koje se postavlja: što će se dogoditi ako Putin ne pristane na prekid vatre u novoutvrđenom roku i kakva će biti reakcija Trumpa u tom slučaju?
Trump je, naime, rekao da će tada uvesti sekundarne sankcije: 100%-tne carine zemljama koje kupuju ruske energetske resurse. Time bi ih prisilio na izbor: nastaviti kupovati naftu, plin i uran od Rusije i izgubiti američko tržište, ili prestati kupovati ruske energente.
Već su ranije brojni zapadni analitičari govorili da se Trump neće usuditi provesti u djelo svoju prijetnju, jer bi to moglo dovesti do porasta cijena nafte i nove faze globalnog trgovinskog rata, i da bi sve to imalo vrlo negativne posljedice i po same Sjedinjene Države.
Ali Rusiju bi uvođenje sekundarnih carina moglo staviti u velike probleme jedino ako bi Kina pristala na Trumpov zahtjev i odustala od ruskih energenata. Ali ako to Peking ne učini, već uvede svoje protucarine od 100 posto na američke proizvode, vrlo je moguće da će i druge zemlje slijediti kineski primjer – pa bi tada Washington bio primoran ukinuti sekundarne sankcije što bi bio veliki reputacijski udarac po SAD i Trumpa osobno. Ako Kina unaprijed upozori SAD na takav svoj odgovor postoji mogućnost da se Trump na njega neće odlučiti.
Kako navodi ukrajinski medij Strana pišući o ovoj temi, SAD nema drugih načina utjecaja na Rusiju tako snažno kao sekundarne sankcije – osim, naravno, izravnog ulaska u rat s Ruskom Federacijom, što Washington neće učiniti zbog prijetnje nuklearnim sukobom.
Rusiju ne brine Trumpov ultimatum
Američki medij The New York Times piše kako Rusiju uopće ne brine Trumpov ultimatum. Dužnosnici i komentatori ne pokazuju znakove da će Moskva promijeniti smjer pod novim pritiskom.
Rusija ne odustaje od svog dugogodišnjeg stava da će izdržati sve sankcije i nastaviti ostvarivati svoje vojne ciljeve u Ukrajini bez obzira na vanjski pritisak – piše NYT.
Ljudi bliski Kremlju kažu da ruski predsjednik Vladimir Putin sebe vidi kao pobjednika i ne vidi razlog za prestanak bez ozbiljnih ustupaka od strane Ukrajine. Putin se još nije javno oglasio o Trumpovom novom stavu.
Zoran Meter: Kremlj: Rusija mora biti spremna napasti Zapad ako eskalira stanje u Ukrajini
Prosudba
Definitivno će slijedećih desetak dana fokus svjetske javnosti biti usmjeren na ovu najnoviju psihološku igru s visokim ulozima između Washingtona i Moskve. Čime će ona završiti krajnje je neugodno prognozirati.
Postoji više mogućih opcija:
- Da Trump iznenada „zaboravi“ na svoju prijetnju i nađe neki novi pozitivni element za nastavak pregovora s Rusijom umjesto zaoštravanja ionako krajnje loših američko-ruskih odnosa;
- Da Putin ne popusti pritiscima i da Trump uvede spomenute sekundarne sankcije;
- Da Kina kaže kako će usprkos američkim sekundarnim sankcijama nastaviti uvoziti ruske energente. Tada Trump protiv nje počinje primjenu 100-postotnih carina, na što slijedi identičan kineski odgovor prema SAD-u i svijet se nađe u vrtlogu velikog trgovinskog rata u kojem će države birati strane;
- Da Kina popusti i kaže kako više neće uvoziti ruske energente, nakon čega popušta i Rusija te sjeda za pregovarački stol po Trumpovim uvjetima i zapravo doživljava politički i vojni poraz;
- Da Kina popusti pred Trumpom i odustane od uvoza ruskih energenata. Rusija, tada, stiješnjena pred zid, eskalira na maksimalnu razinu ukrajinski rat i primorava Sjedinjene Države da se u isti neposredno uključe, što će u konačnici rezultirati s kataklizmičkim posljedicama za sve.
Što god na kraju bilo (mogući su i neki među-scenariji i kombinacije između ovdje navedenih ključnih opcija), nadamo se ipak da će prevladati razum i da će se pronaći najbolje rješenje po sve zainteresirane strane.
Zoran Meter: NATO može osvojiti ruske regije ali šuti o najvažnijem; Kako Englezi guraju Nijemce u rat
Podsjetnik na Kubansku krizu
Sve me ovo na neki način podsjeća na američko-sovjetsku visoko rizičnu „igru“ u velikoj Kubanskoj krizi početkom 60-ih godina prošloga stoljeća. Tada je svijet doslovno visio nad ponorom nuklearnog rata, a panika je dostizala vrhunac. Diplomacija između Moskve i Washingtona, usprkos svemu, tada je radila punom parom i na kraju se kriza ne samo riješila, već su SAD i SSSR krenule u prvi međusobni ozbiljni dijalog i postigle prve sporazume o detantu i kontroli nuklearnog naoružanja. Svijet je odahnuo.
Teško je reći kako je u ovoj psihološkoj igri između Trumpa i Putina riječ baš o tome. Uvjeti i okolnosti su, naime, potpuno drukčiji. Rusija je, za razliku od SAD-a, sada u stvarnom ratu, dok se nuklearnog rata između dviju velesila više u svijetu malo tko boji. Ljudi su zaokupljeni svojim osobnim životnim problemima, svojim surfanjima po mobitelima, zabavama i td. Straha od moguće kataklizme više jednostavno nema osim u pripadnika svjetskih religija koje o apokaliptičnim vremenima imaju jasne stavove (i među njima nikako ne svi). A strah bi u ovom slučaju bio moćan, pa i presudan saveznik za postizanje mira – kao što je bio i u vrijeme Kubanske krize.
Najveći je problem sada zapravo u tome što su američke političke elite od završetka Hladnog rata i raspada SSSR-a zaboravile na hladnoratovsku nužnost ravnopravnog dijaloga s Rusijom o rješavanju ključnih globalnih problema te sada djeluju isključivo s pozicije „gledanja s visoka“ što Moskvu iritira.
Tako i uz konkretnom slučaju: Trump je pred Putina i Zelenskog stavio svoj mirovni plan kao jedinu moguću opciju za završetak ukrajinskog rata koju obje strane moraju prihvatiti. Ruski dužnosnici od tada ponavljaju kako Trump uopće ne čuje njihove zahtjeve u smislu nužne korekcije istog plana. Drugim riječima, Trumpov mirovni plan nije platforma za pregovore kako se na zapadu nastoji prikazati, već klasični ultimatum – gledano s pozicije Moskve.
Kako god bilo, moguće je da američko-ruska napetost stvarno dostigne svoj vrhunac za 15-ak dana (kontroliran tj. umjetno stvoren vrhunac, ili nekontroliran tj. pokrenut kao igra na sve ili ništa). Želim vjerovati da je ipak riječ o onom prvom – kontroliranom, i da će se Vladimir Putin i Donald Trump na kraju zajedno naći u gostima kod Xi Jinpinga u Pekingu početkom rujna, na obilježavanju završetka Drugog svjetskog rata.
Ima li bolje prilike za mir s obzirom da su sve tri zemlje bile ključne pobjednice u spomenutom globalnom sukobu? Ako je sada propuste, onda je uistinu moguće ostvarenje apokaliptičnih scenarija.
Ne nužno istog časa nakon Trumpove operacionalizacije svog ultimatuma, ali dugoročno svakako da, jer bi svaki dijalog nakon toga bio prekinut a djelovala bi isključivo vojna sila. A kada je to tako, onda se, logički, ide do pobjede odnosno poraza druge strane. Međutim, to je nemoguće u sukobu dviju nuklearnih sila. Poraz za bilo koju od njih a priori bi bio neprihvatljiv te bi se koristila sva raspoloživa sredstva da ga se izbjegne.
Tjedna analiza Zorana Metera: Kaos u Antwerpenu, nagli zaokret Indije, samozavaravanje Europe
Je su li obje zemlje (a dosta je i da je samo jedna od njih) istinski spremne na takav rizik? I koja bi od njih istinski mogla biti stiješnjena uza zid, da ne vidi drugog izlaza? Odgovore prepuštam vama.
