- Američka geopolitička strategija našla se u nezavidnoj situaciji. Osim što se ubrzano kompliciraju američko-kineski odnosi, kao, odnedavno, i oni s Indijom – američki odnosi s Rusijom već su od ranije gotovo na nuli, a takvi bi mogli ostati još dugo.
- Trump je kardinalno pogriješio s Indijom iako sigurno nije jedini krivac.
- Svijet postaje sve užareniji ne samo zbog započete nove i skupe utrke u naoružanju koja neće zaobići ni Europu, već još više zbog pohlepe i s njom usko povezanih glupih i promašenih strategija i geopolitika čija nam naplata upravo stiže u svom najgorem obliku.
Ono što je američki predsjednik Donald Trump, otkako je početkom godine došao na vlast, definitivno loše učinio po američke nacionalne interese bila je nepromišljena politika prema Indiji.
Kruti američki stavovi u sklopu pokrenutog pregovaračkog procesa o trgovinskom sporazumu s Indijom (počeli su još u veljači), nametanja visokih carina s ciljem polučenja po Ameriku povoljnijeg sporazuma, kao i prijetnje i ucjene o novim kaznama ukoliko Indija ne odustane od uvoza jeftine ruske nafte na kojoj se već više od tri godine temelji njen ubrzani gospodarski razvoj (ruska nafta sada čini oko 38 posto ukupnog indijskog uvoza tog energenta) doveli su do destabilizacije međusobnih odnosa koje su dvije strane, usprkos značajnih problema uporno gradile i nastojale učiniti duboko partnerskima.
Zapravo, ključna intencija željenog čvrstog američkog zagrljaja s Indijom bila je i ostala motivirana američkom geopolitičkom i obrambenom strategijom sprječavanja Kine u Indopacifičkoj regiji u sklopu pokušaja očuvanja američke globalne dominacije punog spektra u 21. stoljeću. A upravo je to sada ozbiljno dovedeno u pitanje!
Trojni pakt? Modi odlazi u Kinu, na pomirbu sa Xijem, u vrijeme kada stiže i Putin
Nije Trump jedini krivac, ali…
Pogrešno bi bilo reći kako je Trump uništio dosadašnju „idilu“, jer nikakve idile i nije bilo u odnosima Washingtona i New Delhija otkako je vlast u Indiji preuzela nacionalistička hinduistička stranka Bharatya Janata, BJP – premijera Narendre Modija.
Naime, američke demokratske vlade uvijek su oštro osuđivale Indiju zbog stanja ljudskih prava, društvenog uređenja temeljenog na kastama i td., pri čemu je zanimljivo da je tih osuda bilo puno manje dok je tom velikom zemljom vladala druga najveća indijska stranka – Indijski nacionalni kongres – za razliku od BJP – potpuno prozapadne orijentacije.
Donald Trump nadao se da će iskoristiti činjenicu što je Narendra Modi, poput njega, konzervativni političar, i da će temeljem toga baš on s njim uspjeti slomiti dugotrajne otpore Indije i postići po SAD povoljniji trgovinski sporazum koji bi, između ostalog, uključivao i bescarinski izvoz američkih poljoprivrednih i mliječnih proizvoda u Indiju (čemu se Indija oštro protivi s obzirom kako je uspjela izgraditi svoj snažni poljoprivredni sektor kojim već podmiruje sve domaće potrebe i iskorjenjuje siromaštvo, protivi se i američkoj GMO hrani, a jednako tako, ne želi uvozom američke hrane ostaviti bez posla svoje mnogobrojne farmere koje je pametnom državnom razvojnom politikom izvukla iz sfere nezaposlenosti i siromaštva i omogućila im egzistenciju). Također je Trump zahtijevao da se Indija u potpunosti odrekne uvoza ruskog oružja i prebaci na ono zapadno – prije svega američko.
Međutim, Trump nije shvatio ono najvažnije: da je temelj indijske politike i njena službena strategija već puno jedno desetljeće i više – višesmjerna vanjska politika i pozicioniranje Indije kao samostalnog pola u budućem multipolarnom poretku. Poretku, koji je zapravo već i formiran ali još uvijek bez određenih pravila igre što sadašnje stanje u svijetu čini krajnje nestabilnim u odnosu na donedavni poredak temeljen na višestoljetnoj zapadnoj dominaciji uz samo kraće prekide (hladnoratovsko doba kada je vladao izraziti bipolarizam kroz suparništvo SAD-a i SSSR-a).
Vrhunac gluposti koju je učinio Trump prema Indiji i koja je prelila njenu „čašu strpljenja“ bilo je javno omalovažavanje indijskog gospodarstva koje je označio „mrtvim“, kao i ono rusko, a još više izjava da će SAD od sada naoružavati Indiji suparnički Pakistan suvremenim američkim oružjem i da će Pakistan zato kupovati američku naftu.
Što je Trump time želio postići samo on zna. Vjerojatno je htio odaslati poruku Modiju kako će, ako Indija odustane od ruske nafte i okrene se onoj američkoj – i ona moći kupovati suvremeno američko oružje (kao da ona to ne bi mogla i svojevoljnom odlukom, jer joj SAD to već godinama nudi). Ali tako se ne razgovara s velikim i snažnim državama. Ovakvo davanje lekcija primjerenije je školskim odgojno-obrazovnim metodama prema maloljetnoj djeci nego svijetu diplomacije, u kojem se traži međusobno uvažavanje i pažljiv i istančan pristup za moguće dobivanje željenih rezultata.
Zato i nije trebalo dugo čekati indijski odgovor.
Kineska solidarnost s Indijom uslijed američkih carina i prijetnji
Kineski šef diplomacije u New Delhiju, a indijski u Moskvi
Odgovor Modija bio je odlučan i oštar do te mjere da sada prijeti kolapsu američke strategije sprječavanja Kine na Dalekom istoku, u čemu je Indija trebala imati ključnu ulogu. Ne samo što nije odustao od kupnje ruske nafte, već se odlučio i na približavanje Indije s Kinom s kojom ionako dijeli članstvo u važnim međunarodnim organizacijama i formatima – BRICS, Šangajska organizacija za suradnju – SCO.
Prije nekoliko dana u New Delhi je stigao kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi. Osim razgovora o rješavanju pograničnog spora na Himalajama koji opterećuje odnose dviju velikih i susjednih zemalja, dvije su države odlučile ponovo uspostaviti direktne zračne linije zaustavljene još od vremena pandemije Covida-19, pojednostavniti vizni režim za turističke posjete njihovih građana i ojačati ekonomsku suradnju. Peking otvoreno podržava stavove Indije po pitanju carinskog rata kojeg je SAD pokrenuo protiv obje zemlje.
Krajem kolovoza u Kinu i osobno, nakon sedam godina pauze stiže i premijer Modi – na summit Šangajske organizacije – i posve sigurno će se na marginama istog sastati s kineskim čelnikom Xi Jinpingom, a moguće i s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom koji će tamo također biti, a dodatno sudjelovati i u proslavi 80-te godišnjice završetka Drugog svjetskog rata i zajedničke pobjede nad Carskim Japanom koja će biti obilježena i velikom kineskom vojnom paradom.
Ali ako je Trump primarno želio poremetiti tradicionalno dobre indijsko-ruske odnose još iz ere Sovjetskog Saveta čini se da je potpuno pogriješio. Štoviše! Izazvao je potpuno suprotan efekt.
Indijski šef diplomacije Subrahmanyam Jaishankar jučer je završio svoj trodnevni posjet Rusiji, gdje se odvojeno sastao sa svojim kolegom Sergejom Lavrovom i s predsjednikom Putinom.
Navijestili su Putinov posjet Indiji do kraja godine uz pripremu čitavog paketa novih sporazuma koji bi se tom prigodom trebali potpisati. Ali to nikako nije bila glavna tema ovog posjeta.
Evo što su izjavile dvije delegacije nakon sastanka u Moskvi: trgovinska razmjena između Indije i Rusije povećana je čak 7 puta u posljednjih pet godina; Indija je postala treći po veličini ruski trgovinski partner; dvije zemlje planiraju do 2030. godine povećati robnu razmjenu na 100 milijardi dolara (za usporedbu, ona između Indije i SAD-a sada iznosi oko 130 milijardi dolara); čak 90 posto međusobne robne razmjene dviju zemalja sada se obavlja u njihovim nacionalnim valutama a ne dolarima; Rusija i Indija namjeravaju pokrenuti zajedničke investicije u proizvodnji i preradi ruske nafte, a ostavlja se prostor i za ruski izvoz ukapljenog plina (LNG) u tu zemlju; namjeravaju pokrenuti zajedničke investicije u ruski energetski sektor na Dalekom istoku i na Arktiku, a Rusija namjerava pojačati suradnju s Indijom i po pitanju svemira i omogućiti joj nove tehnologije, a isto tako investirat će i u indijsku civilnu nuklearnu energiju – između ostalog i kroz izgradnju novih atomskih centrala.
Ono što dodatno plijeni pozornost promatrača je to, da dvije zemlje najavljuju jačanje obrambene suradnje ne samo kroz povećanje izvoza ruskog suvremenog naoružanja, već i kroz obavljanje zajedničkih vojnih vježbi.
Xi će ugostiti Putina i Modija, a onda organizira veliku vojnu paradu
Najnovija ruska fregata odlazi u Indopacifik
Američka globalna geopolitička strategija uistinu se našla u nezavidnoj situaciji. Osim što se ubrzano kompliciraju američko-kineski odnosi, a temeljem gore navedenog vidimo i oni s Indijom, američki odnosi s Rusijom već su od ranije gotovo na nuli, a takvi bi mogli ostati još dugo – poglavito ako propadnu pokušaji Donalda Trumpa i Vladimira Putina da s njima konačno nešto pozitivno učine. Rusija nije strateški poražena u ukrajinskom ratu – i to je sada svima jasno. Štoviše! Nekim čudom je i ojačala svoje gospodarstvo, a najviše kroz ubrzani razvoj obrambenog sektora i prebacivanje velikog dijela svoje trgovine sa zapada na istok nakon golemih proturuskih sankcija.
Upravo ti uspjesi, u gospodarstvu i obrambenim kapacitetima – najviše i brinu zapadne saveznike koji su i sami i više nego dovoljno iscrpljeni tri i pol godišnjim ukrajinskim ratom kojem se još ne nazire kraja, iako u njemu sudjeluju „samo“ posredno.
Prije nekoliko dana svijet vojne analitike iznenadila je vijest o porinuću najnovijeg ruskog broda, najvećeg i najnaoružanijeg u svijetu uz isključenje nosača zrakoplova – mornarička krstarica na nuklearni pogon, „Admiral Nakhimov“,
Međutim, tu se očito nije stalo s iznenađenjima. O jednom od najnovijih ruskih vojnih uspjeha 20. kolovoza piše američki medij The National Interest u autorskom tekstu Brandona J. Weicherta. Evo njegovih najzanimljivijih dijelova.
Porinuta 14. kolovoza u brodogradilištu Severnaya Verf u Sankt Peterburgu, fregata „Admiral Amelko“ spremna je pridružiti se ruskoj Tihooceanskoj floti do 2027. ili 2028. godine, jačajući rusku pomorsku prisutnost u indo-pacifičkoj regiji. Nazvana po admiralu Nikolaju Amelku, istaknutom sovjetskom pomorskom zapovjedniku, ova fregata utjelovljuje ruski pritisak za domaću pomorsku tehnologiju usred geopolitičkih promjena.
Ruski mornarički ” Projekt 22350 “, poznatiji kao fregata klase Admiral Gorškov, sljedeći je logičan korak u ruskom programu modernizacije njihove flote za površinsko ratovanje. Ove višenamjenske raketne fregate namijenjene su poboljšanju ruskih sposobnosti u morskim vodama, obavljajući zadatke u rasponu od protupodmorničkog ratovanja (ASW) do udara dugog dometa. Među brodovima ove klase, Admiral Amelko ističe se kao peti brod i prvi koji ima značajna poboljšanja, uključujući prošireni raketni kapacitet.
Kobilica Admirala Amelka položena je 23. travnja 2019., što označava prelazak na nadograđenu varijantu. Ova evolucija adresira moderne prijetnje, s povećanim ćelijama vertikalnog lansirnog sustava (VLS) za veću vatrenu moć. Projekt se suočio s preprekama, uključujući sankcije koje su zahtijevale samostalnost u pogonskim sustavima, koje sada pokreće domaća kombinirana dizelsko-plinska turbina (CODAG) M55R tvrtke NPO Saturn . Ovi napredci pozicioniraju Admirala Amelka kao moćniju imovinu u usporedbi s njegovim prethodnicima.
Što se tiče dizajna, fregata uključuje značajke prikrivenosti kako bi se smanjio radarski presjek, što otežava njezino otkrivanje. Uključuje helikoptersku palubu i hangar za helikoptere Ka-27, Ka-29 ili Ka-31, što omogućuje protupodnevnu borbu i izviđanje. Napredna elektronika, poput radara s faznom rešetkom Poliment i sustava za upravljanje borbama Sigma, pruža vrhunsku situacijsku svjesnost.
Ono što izdvaja Admiral Amelko jest njegovo poboljšano naoružanje. Ima 24 UKSK VLS ćelije za krstareće rakete Kalibr, nadzvučne rakete Oniks, hiperzvučno oružje Zircon i protupodmorničke rakete Otvet – što je povećanje u odnosu na 16 na ranijim brodovima. Osim toga, 32 Redut VLS ćelije sadrže projektile zemlja-zrak poput serije 9M96 za protuzračnu obranu. Zaštita iz blizine dolazi od 130 mm brodskog topa A-192M, dva Palash sustava naoružanja za blisku borbu (CIWS) s 30 mm rotacijskim topovima i torpednih cijevi Paket-NK.
Ove sposobnosti omogućuju fregati učinkovito natjecanje u napadu na podmornice, površinske brodove, zrakoplove i kopnene ciljeve. Sustavi za elektroničko ratovanje (EW) i protumjere poput sustava 5P-42 Filin dodatno povećavaju preživljavanje. U biti, Admiral Amelko je plutajući arsenal, optimiziran za projekciju snage u spornim vodama.
Indija ne odustaje od uvoza ruske nafte, a Kina ga čak povećava
Usprkos teškoćama
Fregate projekta 22350 zamišljene su početkom 2000-ih kao zamjena za zastarjele brodove iz sovjetskog doba, poput klasa Neustrashimy i Krivak. Cilj projektanta bio je stvaranje svestranih ratnih brodova sposobnih za djelovanje u udaljenim morima i oceanskim zonama. Usprkos kašnjenjima zbog problema s isporukom motora nakon aneksije Krima 2014. godine – kada je Ukrajina zaustavila isporuke turbina – Rusija je razvila domaće alternative, osiguravajući kontinuitet programa. S 10 brodova u klasi planiranih do 2027. godine, ove fregate trebale bi činiti okosnicu ruske površinske flote.
Razvoj Projekta 22350 započeo je s vodećim brodom, Admiralom Gorškovom, položenim 2006. i porinutim 2018. nakon opsežnih ispitivanja. Kasniji brodovi, uključujući Admirala Kasatonova (2020.) i Admirala Golovka (2023.), uključili su lekcije iz operativnih raspoređivanja, poput onih u Sredozemlju i Atlantiku. Klasa brodova doživjela je nadogradnje, poput integracije hiperzvučne rakete Zircon 2023., čime su poboljšane udarne sposobnosti protiv kopnenih i morskih ciljeva.
Specifikacije Projekta 22350
- Godina predstavljanja: 2018.
- Broj izgrađenih: 3 (10 predviđenih u razredu)
- Duljina: 135 m
- Širina: 16 m
- Gaz: 4,5 m
- Istisnina: 4.500 tona i puni teret od 5.400 tona
- Brzina: 29,5 čvorova (34 mph)
- Domet: 4.850 nmi (5580 mi) pri 14 čvorova (16 mph)
- Trajnost: 30 dana
- Posada: 210 (uključujući zrakoplovno osoblje)
Sastanak Trump-Putin: Potraga za mirom: Tresla se brda, vratio se ruski medvjed
Što Rusija radi u Indopacifiku?
U ruskoj mornarici, fregate Projekta 222350, poput Admirala Amelka, ključne su za obranu flote, amfibijsku podršku i udarne misije. Dodijeljene Pacifičkoj floti, ojačat će rusku pomorsku prisutnost u Indo-Pacifiku – usred stalnih napetosti s NATO-om i regionalnim silama. Raspoređivanje ove klase u operacijama, poput podrške Siriji, pokazuje njezinu korisnost u stvarnom svijetu,
Strateški gledano, nadogradnje Admirala Amelka odražavaju rusku prilagodbu hiperzvučnom ratovanju i operacijama u više dimenzija. Kao dio šire modernizacije, doprinosi ruskoj strategiji A2/AD (anti-access/area denial – uskraćivanje pristupa/područja), odvraćajući protivnike u ključnim područjima.
Svojim vrhunskim dizajnom i naoružanjem, Admiral Amelko ne samo što jača pomorsku obranu, već i naglašava rusku predanost pomorskim inovacijama u multipolarnom svijetu – zaključuje američki medij.
Rusija dobila najveći i najnaoružaniji brod na nuklearni pogon na svijetu
Kratki zaključak
Za sam kraj dodao bih – svijetu. koji postaje sve užareniji ne samo zbog započete nove, opasne i skupe utrke u naoružanju koja neće zaobići ni Europu, već još više zbog pohlepe i s njom usko povezanih glupih i promašenih strategija i geopolitika čija nam naplata upravo stiže u svom najgorem obliku.
U opasnim i nepredvidljivim sadašnjim i potencijalnim novim sukobima, kao i skupim izdvajanjima za ubojito željezo na uštrb socijalnih, infrastrukturnih, energetskih i drugih razvojnih projekata u plemenite svrhe.
Vojnopolitička analiza Zorana Metera: Vojna moć Kine i neizbježan rat dvaju divova
Umjesto ovog potonjeg, elite su u svojoj pohlepi, zbog koje su potpuno izgubile kompas – izabrale najbolji put za sveopću destrukciju. U njihovu su se korupcijsku mrežu uhvatili i brojni političari.
