Smatram kako su pametni Englezi, koji tradicionalno razmišljaju strateški i dalekosežno, i ovoga puta uspjeli pronaći politički glupe i kratkovidne Nijemce za predvodnike njemačkog naroda. S njima će Englezi potpisati sve moguće sporazume i paktove obrambenog karaktera, dati im sva moguća jamstva da će stajati rame uz rame hrabrog njemačkog naroda koji prvi treba Rusima reći dosta i u Ukrajini i općenito u Europi. Ali kada dođe vrijeme za biti ili ne biti, Nijemci će opet ostati jedan na jedan s Rusima. Prvi kao revanšisti, drugi kao oni koji dovršavaju ono što njihovi preci nisu željeli učiniti
Ne stišavaju se reakcije na nedavnu izjavu američkog generala Christophera Donahuea, prema kojoj bi NATO-ove snage mogle zauzeti rusku teško utvrđenu Kalinjingradsku oblast “u nečuveno kratkom vremenskom okviru” ako bude potrebno.
Međutim, niti jedna izjava takve vrste, ili pak reakcija na nju (osim ukoliko je riječ iz same Rusije koja se ne ustručava reći što o tome misli) uopće ne razmatra što bi u tom slučaju poduzela Moskva? Bi li ona samo sjedila prekriženih ruku i odašiljala izjave tipa svog „dubokog neslaganja“ ili o „potrebi rješenja problema mirnim putom tj. dijalogom“ svih zainteresiranih strana, ili bi možda reagirala oštrim vojnim odgovorom na ciljeve članica NATO saveza s obzirom kako njezin ustav traži zaštitu državnog suvereniteta pod svaku cijenu – kao, uostalom, i ustavi bilo koje države?
Ili bi možda, sukladno svojoj nedavno revidiranoj nuklearnoj doktrini – Rusija poduzela i mjere odgovora koje odmah uključuju primjenu oružja masovnog uništenja s obzirom na puno veću moć konvencionalnih snaga združenog zapada u odnosu na njezine? Tim više što je i sam Vladimir Putin u više navrata otvoreno rekao kako se varaju svi oni na zapadu koji misle da bi Rusija rat s NATO savezom vodila na način kako to čini u Ukrajini.
Zoran Meter: Pomahnitali svijet: Trumpov senator prijeti Moskvi napadom u iranskom stilu
Baltik zatvaraju za Rusiju?
Dakle, analiza mogućeg ruskog odgovora na navedene i slične scenarija poput sve češćih prijetnji zatvaranjem izlaza na Baltičko more (koje pojedini zapadni čelnici već otvoreno nazivaju „zatvorenim morem NATO saveza) iz Sankt Peterburga i ruske baltičke enklave Kalinjingrad, ili pak najava kontrola ruskih teretnih brodova koji prolaze kroz danske tjesnace i uplovljavaju ili isplovljavaju iz Sjevernog mora – iz nekog razloga redovito nema.
Ali zato sam jučer slušao izjave pojedinih ruskih geopolitičkih i vojnih analitičara bliskih Kremlju, zajedno s pojedinim političarima koji obnašaju visoke dužnosti u ključnim odborima ruskog parlamenta. Poput bivšeg generala i zamjenika ministra obrane, te čelnika Glavne vojno-političke uprave ruskih OS i sadašnjeg čelnika odbora za obranu ruskog parlamenta Andreja Kartapalova. Svi redom su do sada slijedili put „strateškog strpljenja“ koju predvodi Putin (bez obzira što osobno, interno o tome mislili) ali jučer su po prvi put otovreno rekli kako će, kako sada stvari stoje, Moskva morati odaslati odgovor vojnog karaktera koji će svima koji do sada nisu željeli slušati ruska upozorenja (ili su ih smatrali ruskom slabošću i neodlučnošću) „odčepiti uši“.
Zapravo, kada sada slušam ruske analitičare bliske Kremlju, uočavam da se sve više, iako to otvoreno ne govore, slažu s jednim od na zapadu najcjenjenijih ali i najekstremnijih s njihove točke gledišta ruskim analitičarom – Sergejem Karaganovom, koji se gotovo od samog početka ruske invazije na Ukrajinu, kada je postalo jasno da zapad „gazi sve ruske crvene crte“ zalaže za demonstrativnu tj. ograničenu primjenu ruskog taktičkog nuklearnog oružja na pojedini vojni cilj na teritoriju NATO saveza, poput baza na kojima se skuplja im prosljeđuje oružje za Ukrajinu.
Glavni ruski nuklearni strateg predlaže kako pacificirati Europu koja se sprema na 3. svjetski rat
Ruski napad na Njemačku?
Jučer, međutim, ruski političari i analitičari po put javno govore da bi ruski vojni odgovor trebao uslijediti ukoliko se nova njemačka proturuska politika uskoro pod vodstvom kancelara Friedricha Merza ne promjeni a Ukrajini isporuče tehnološka znanja za izgradnju navodno njene (ukrajinske) krstareće rakete dalekog dometa tipa njemačkog Taurusa (tako se naravno ne bi zvala). Dakle, dopuštaju ograničene vojne udare na određene njemačke ciljeve.
Prethodno bi se pozvalo Trumpovu administraciju da obuzda proturusku histeriju svojih europskih saveznika čiji je on predvodnik. Ako on to ne bi mogao ili želio, vojni odgovor Moskve prema Njemačkoj morat će uslijediti, a na SAD-u i NATO-u će biti hoće li se onda htjeti uključiti u svoju vojnu reakciju prema Rusiji ili će se sve skupa pokušati smjestiti u okvire pronalaska političkog rješenja.
To je sukus najnovijih razmišljanja u Moskvi, čemu svakako moramo pridodati i nedavno oštro upozorenje zamjenika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrija Medvedeva (koji postojano odašilje prijetnje zapadu ruskim drastičnim vojnim odgovorom ako se stvari na vojnom i političkom terenu nastave odvijati dosadašnjim tijekom). Na njega zbog toga već navikli i ne uzimaju ga ozbiljno (jer ruskih vojnih odgovora prema zapadu nema otkako je počeo rat) iako je jasno da sve što govori Medvedev, govori i uz dozvolu ruskog državnog vrha koji svojom puno blažom retorikom nastoji održati pregovaračka vrata, prije svega s Washingtonom – i dalje otvorena.
Međutim, nakon nedavnog oštrog retoričkog zaokreta predsjednika SAD-a Donalda Trumpa u odnosu na Putina u smislu ne prihvaćanja Trumpovog mirovnog plana za završetak sukoba, uslijedila je po prvi put izjava Kremlja koja opravdava riječi Medvedeva. Podsjećam kako je to bilo.
Zoran Meter: Kremlj: Rusija mora biti spremna napasti Zapad ako eskalira stanje u Ukrajini
„Moskva mora biti spremna napasti Zapad“
Zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev pozvao je Moskvu da bude spremna napasti Zapad ako eskalira sukob u Ukrajini, nekoliko dana nakon što je američki predsjednik Donald Trump obećao povećati isporuke oružja Kijevu ako se uskoro ne postigne primirje.
Dmitrij Medvedev upozorio je da će Rusija biti spremna odgovoriti “u potpunosti” ako se Zapad dodatno umiješa u sukob koji traje već više od tri godine (info: New York Post).
„Moramo djelovati u skladu s tim. Odgovoriti u potpunosti. I, ako je potrebno, pokrenuti preventivne udare“, rekao je Medvedev državnoj novinskoj agenciji TASS, tvrdeći da je „izdaja u krvi“ mnogima na Zapadu.
Iako je pozvao Rusiju da bude spremna za rat sa Zapadom, također je odbacio zabrinutosti među zemljama NATO-a u istočnoj Europi da bi one mogle biti sljedeće ako Moskva ostvari svoj cilj osvajanja Ukrajine.
Putinov saveznik nazvao je zabrinutosti, koje su potaknule zemlje poput Švedske i Finske da ojačaju svoje oružane snage, “potpunom glupošću”.
„Ono što se danas događa je posrednički rat, ali u biti je to rat velikih razmjera (lansiranja zapadnih projektila, izviđanje sa satelita itd.), paketi sankcija, glasne izjave o militarizaciji Europe“, rekao je Medvedev.
„Ovo je još jedan pokušaj uništavanja ‘povijesne anomalije’ koju Zapad mrzi – Rusije, naše zemlje“, dodao je.
Kremlj je rekao da su Medvedevljevi komentari opravdani s obzirom na navodno “konfrontacijsku” situaciju u Europi, gdje su se Velika Britanija i Francuska nedavno dogovorile o partnerstvu radi jačanja NATO-a i zaštite bloka od nuklearnih prijetnji.
Tjedna analiza Zorana Metera: Trump je ‘eksplozivna verzija Bidena’. Osjetit ćete bol njegove doktrine
Što se želi izjavama o zauzimanju Kalinjingrada?
Vratimo se sada predmetnoj temi. Zapravo je pravo pitanje što se izjavama tipa mogućeg zauzimanja Kalinjingradske oblasti ili pak zatvaranja Baltičkog mora za ruske brodove želi postići? Tim više što, interno, i Pentagon i vojno zapovjedništvo NATO saveza dobro znaju koji bi u tom slučaju bio odgovor ruske strane, kao i to da Moskva izjave takve vrste smatra neprijateljskim.
Pretpostavljam kako je riječ isključivo o stvaranju psihološkog pritiska – bolje reći psihoze unutar europskog društva, usmjereno na slamanje otpora onih država NATO saveza koji se opiru Trumpovom sporazumu s glavnim tajnikom NATO-a Marcom Rutteom o nastavku isporuka američkog suvremenog oružja za Ukrajinu, ali po formuli prema kojoj će ga u sto postotnom iznosu kupovati države članice i onda isporučivati Ukrajini, ili će pak isporučivati iz svojih zaliha a kupovati novo američko za svoje oružane snage.
Ne odustaje se od „loženja vatre“
„Amerikanci znaju kako neutralizirati prijetnje iz Königsberške oblasti (tako u Poljskoj odnedavno zovu rusku Kalinjingradsku oblast, op.ZM.) koristeći svoje kopnene snage, ali tu sposobnost žele postići u punoj integraciji s vojskama drugih zemalja NATO-a kao dio novog programa “Eastern Flank Deterrence Line” – piše poljski medij Defence24.pl. Evo što, između ostalog, dalje stoji u tekstu poljskog medija:
„Dana 17. srpnja 2025., tijekom inauguralne konferencije LandEuro u Wiesbadenu u Njemačkoj, general Christopher Donahue objavio je da su zemlje NATO-a započele provedbu novog plana, “Istočne bočne linije odvraćanja”, usmjerenog na jačanje kopnenih sposobnosti prema Rusiji i povećanje vojno-industrijske interoperabilnosti diljem Sjevernoatlantskog saveza. Ovi napori osmišljeni su kako bi se suprotstavili rastućoj prijetnji koju predstavlja Ruska Federacija. …
Mogućnost “uništavanja svega ovoga s kopna u neviđenom vremenu i brže nego ikad prije” ne znači, međutim, da će se to postići zauzimanjem ruske enklave na Baltičkom moru. Više se radi o koordinaciji djelovanja kopnenih sustava kako bi se zajednički i brzo uklonile sve prijetnje koje se nalaze u Königsberškoj oblasti. Sam broj tih prijetnji može predstavljati problem, ali Palantir Maven Smart System, koji je NATO već implementirao i koji se temelji na umjetnoj inteligenciji, mogao bi pomoći u rješavanju ovog problema. Dizajniran je za obradu i analizu ogromnih količina podataka, pomažući tako zapovjednicima u donošenju optimalnih odluka. …
Vizija američkog generala je vrlo ambiciozna i, suprotno izgledu, relativno jednostavna za provedbu, posebno u Königsberškoj oblasti. Već je dokazano da se američka industrija može “uvjeriti” da promijeni svoj pristup integraciji sustava. Dobar primjer za to su lanseri Patriot, koji sada mogu ispaljivati nekoliko vrsta projektila. Svima je također jasno da samo zajednički sustav označavanja ciljeva nudi mogućnost odabira optimalne metode odgovora, ne samo u smislu učinkovitosti već i troškova.
Pravilnim raspoređivanjem NATO-ovih raketnih i topničkih lansera lako će se eliminirati svaki važan vojni objekt ili sustav koji se nalazi u Königsberškoj oblasti. Na tako malom području i s tako dobro razvijenim izviđačkim sustavom (uključujući elektroničko izviđanje), ne postoji način da se sakriju ni protuzračni sustavi (koji, u slučaju Rusa, moraju surađivati s aktivnim radarima) ni kopneni raketni sustavi (poput Iskandera ili Bastiona). … Ovaj protunapad na Königsberšku oblast bit će tim učinkovitiji jer se ruski protuzračni sustav pokazao manjkavim i nesposobnim nositi se čak ni s tako lakim zračnim ciljevima kao što su spori, dugometni kamikaze dronovi. Nadalje, Rusima trenutno nedostaje učinkovit sustav za suzbijanje topničkih granata kalibra 155 mm. …“
Meter: Umjesto ‘strašnih sankcija’ Trump Putinu dao još 50 dana da dovrši posao u Ukrajini
Prosudba
Trumpovih novih 50 dana danih Putinu za prihvaćanje njegovih mirovnih planova, novi europski – 18. paket proturuskih sankcija uz najavu pripreme i 19., svjedoče kako se paralelno s ratničkom retorikom ipak ostavlja mogućnost i političkog dogovora između SAD-a i Rusije. Jer jasno je kako se psihološkim pritiskom (a to je upravo ovo) Putina želi primorati na pristanak prekida vatre. Ali zapravo ga se želi primorati na odustajanje od njegovih zahtjeva što je nemoguće postići na ovaj način, jer bilo kojoj globalnoj sili pristanak na nečije ultimatume je a priori neprihvatljiv pa tu dolazimo do ključnog problema.
U svakom slučaju, tako sigurno neće biti dostignuto do 2. rujna, kada Putin putuje u Kinu, u posjet Xi Jinpingu, radi zajedničkog obilježavanja završetka Drugog svjetskog rata. U idealnoj varijanti, njima bi se eventualno mogao priključiti i sam Trump. Zpravo Trumpov 50-dnevni „ultimatum“ Putinu završava „igrom slučaja“ baš dan ranije!
Iako ne mogu posve isključiti Putinove poteze usmjerene prema pokušajima uspostave mira koji bi značili i pojedina odstupanja od njegovih dosadašnjih stavova i zahtjeva (koje on smatra realističnim i od kojih je Moskvi zapravo nemoguće odstupiti jer bi to i de facto značilo njen poraz – i vojni i politički) u ime šireg sporazuma sa zapadom o strateškoj sigurnosti na europskom kontinentu – to je u ovom trenutku gotovo neizvedivo.
Tim više što se Njemačka sve dublje uvlači u ukrajinski rat, kako obećanjem goleme financijske pomoći za naoružavanje Ukrajine, tako i izjavama njenih pojedinih aktivnih generala, koji, između ostalog, otvoreno govore kako će Njemačka pomoći ukrajinskoj vojsci izvoditi dalekometne napade na Rusiju.
Englezi istodobno najavljuju moguće daljnje isporuke oružja Ukrajini tijekom navedenih Trumpovih 50 dana kako bi se, ako Putin ne pristane na razgovore – Ukrajinci mogli nastaviti braniti.
Drugim riječima, iz Europe se Moskvi odašilju gotovo ratničke poruke da se militarizacija Ukrajine s njihove strane nastavlja, a upravo je demilitarizacija te zemlje jedan od ključnih Putinovih zahtjeva za mir, uz onaj o izvanblokovskom vojnom statusu te zemlje. U tim i takvim okolnostima ne vidim mogućnosti za Putinovu fleksibilnost. Upravo suprotno!
Smatram kako su, zapravo, pametni Englezi, koji tradicionalno razmišljaju strateški i dalekosežno, i ovoga puta uspjeli pronaći politički glupe i strateški kratkovidne Nijemce za predvodnike svog naroda. Naravno, za anglosaksonske interese! S njima će Englezi potpisati sve moguće sporazume i paktove obrambenog karaktera, dati im sva moguća jamstva da će stajati rame uz rame hrabrog njemačkog naroda koji prvi treba Rusima reći dosta, kako u Ukrajini tako i u Europi općenito. Ali kada dođe vrijeme za biti ili ne biti, Nijemci će i ovoga puta vjerojatno potpuno sami stajati na „braniku Europe“ čiji Merz želi postati predvodnik u militarizaciji, a time i u određivanju namjene korištenja tog oružja u smjeru kojeg on smatra nužnim.
Teško je, međutim, očekivati da će Talijani, Francuzi, Španjolci, Česi ili pak Mađari i mnogi drugi htjeti s njemačkim vojnicima i ovoga puta jurišati na Ruse u Ukrajini, ili pak Kalinjingradskoj ili nekoj drugoj ruskoj pograničnoj regiji.
Tjedna analiza Zorana Metera: Europo, probudi se iz bunila! Ne spašavaju elite Ukrajinu, već same sebe
Povijest ih je naučila da to baš i ne bi bilo previše pametno. Poglavito sada, kada je Rusija, za razliku od vremena Napoleonovih ili Hitlerovih pohoda na istok – uz SAD vodeća svjetska nuklearna velesila.
Političari, otrijeznite se dok je još vrijeme!
