Prije ukrajinskog rata vrlo rijetko smo u našim medijima imali prilike slušati o jednoj dalekoj i izoliranoj državi – Sjevernoj Koreji. Ona je jednostavno bila svijet za sebe, začahuren u komunističkim mantrama – kojoj nitko drugi nije trebao niti je ona trebala drugima.
Međutim, sve se promijenilo s tektonskim geopolitičkim potresima koji su zahvatili svijet. U svojoj borbi protiv glavnih globalnih suparnika – Kine i Rusije, Sjedinjene Države još su od vremena prve administracije Donalda Trumpa odlučile (to je bila zajednička odluka demokrata i republikanaca još od kraja drugog mandata Baracka Obame) zauzeti jedinstveni protukineski stav (onaj proturuski dvostranački konsenzus zauzeli su još ranije, s otvaranjem ukrajinske krize 2014. godine) ponovno ojačati američku vojnu prisutnost na Dalekom istoku odnosno u Indopacifičkoj regiji.
Tako je SAD, između ostalog – posljednjih godina značajno intenzivirao ionako veliku vojnu suradnju s Južnom Korejom, u kojoj je već dugo stacionirana i krupna američka vojna baza i čak 50 000 američkih vojnika. U tom su smislu zaredale zajedničke vojne vježbe, kao i uplovljavanja američkih nosača zrakoplova i nuklearnih podmornica koji su krstarili oko Korejskog poluotoka kako bi činili pritisak na sve veće vojne ambicije Sjeverne Koreje. Pjongjang se, naime, samostalno u više navrata već proglasio državom s “nepovratnim” nuklearnim oružjem, a taj mu status u međunarodnoj zajednici više nitko niti ne osporava jer je utemeljen na činjenicama.
Intenziviranje američko-južnokorejske suradnje, kao i američko zveckanje ubojitim oruđima oko Korejskog poluotoka, Pjongjang je shvatio kao dodatnu opasnost po svoju sigurnost te je intenzivirao razvoj svog suvremenog naoružanja – kako nuklearnog tako i u smislu posve novih oblika vojne tehnike.
Jedan od najboljih primjera ovog posljednjeg zbio se početkom prošle godine, kada je Sjeverna Koreja provela testiranje svojeg podvodnog sustava nuklearnog oružja u znak prosvjeda protiv tada započetih zajedničkih vojnih vježbi Južne Koreje, Sjedinjenih Država i Japana. Tada je sjevernokorejska vojska provela testiranje svog sustava “Haeil-5-23” – podvodnih dronova sposobnih za nuklearni napad,
Sjeverna Koreja nastavila je i s testiranjem svojih interkontinentalnih balističkih raketa. Najveću pozornost svakako je izazvalo u prosincu 2023. godine lansiranje IBM projektila Hwasong-18. na kruto gorivo, dizajniranog za dosezanje kopna SAD-a. On predstavlja najnaprednije oružje dugog dometa u toj zemlji.
Neviđena suradnja s Rusijom
Međutim, onu pravu globalnu političku i medijsku pozornost Sjeverna Koreja je dramatično privukla tek nakon njenog dinamičnog zbližavanja s Rusijom Vladimira Putina, kada su dvije zemlje ne samo intenzivirale političku, već i vojnu i vojnotehničku suradnju – koju su postignutim ugovorom o sveobuhvatnoj strateškoj suradnji iz lipnja 2024. g. čak izdigli i na razinu savezničke s obzirom kako predviđa i međusobnu pomoć u slučaju agresije na jednu od njih od strane vanjske sile. Taj je sporazum izazvao veliku zabrinutost među zapadnim saveznicima i u Južnoj Koreji, jer je postalo jasno kako Sjeverna Koreja više nije usamljeni otok koji se mora samostalno brinuti sam o sebi – što je vrlo skupo, već da je za saveznika dobio i uz SAD jednu svjetsku nuklearnu supersilu – Rusiju, što dramatično mijenja dosadašnji odnos snaga na Korejskom poluotoku.
Strah saveznika i Seula ogleda se ponajviše u tome da bi Moskva Pjongjangu mogla isporučiti najnovija znanja iz sfere nuklearne raketne tehnologije, ali i suvremeno rusko naoružanje poput zrakoplova Su-34 4++ generacije, ili čak onih 5. generacije Su-57, za što bi u oba slučaja sjevernokorejski piloti morali proći dodatnu obuku u ruskim vojnim akademijama.
Ubrzo je uslijedilo i slanje prvih sjevernokorejskih vojnika u Rusiju za borbu protiv ukrajinskih snaga u tada okupiranim dijelovima ruske pogranične regije Kursk (početak kolovoza 2024. g.), dok još od ranije prema Rusiji stiže i sjevernokorejsko naoružanje – prije svega topničko streljivo. Istodobno dvije susjedne zemlje intenziviraju i svoju gospodarsku suradnju, te uspostavljaju zračne i druge prometne veze poput one željezničke, a primjetan je i nagli porast turističkog biznisa i broja ruskih turista koji posjećuju tu, za mnoge u svijetu još uvijek potpuno nepoznatu zemlju.
TOP VIJEST: Putin izjavio da sporazum sa Sjevernom Korejom predviđa međusobnu pomoć u slučaju agresije
Nova velika vojna parada
Deseci tisuća vojnika ponovno su marširali kroz Pjongjang, pokazujući golemi arsenal oružja kojim raspolažu oružane snage zemlje. U petak, 10. listopada 2025., paradom se obilježavala 80. godišnjica osnutka Radničke partije Sjeverne Koreje, čiji je glavni tajnik Kim Jong Un. Na tribini pokraj Kima stajali su kineski premijer Li Qiang i bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev. „Prijatelji su zajedno, neprijatelji postaju nervozni“, napisao je Medvedev na novoj ruskoj platformi Maks. O tome piše njemački DW.
Parada je pokazala koliko je Kimova moć ojačala. Nikada ranije taj 41-godišnjak nije imao toliku kontrolu, niti toliku važnost na međunarodnom planu otkako je prije gotovo 14 godina naslijedio svoga oca, Kim Jong Ila, na položaju apsolutnog vladar.
U rujnu se Kim prvi put pojavio rame uz rame s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na vojnoj paradi u Pekingu.
Važan partner i priznanje statusa nuklearne sile
Porast Kimove moći temelji se na ruskom napadu na Ukrajinu i gospodarskom sukobu između SAD-a i Kine. Time je Sjeverna Koreja postala važan partner, osobito za Rusiju. Kina se zatim približila Sjevernoj Koreji kako ne bi izgubila svoj utjecaj. „Status Sjeverne Koreje znatno je poboljšan”, smatra bivši sjevernokorejski diplomat i prebjeg Li Il Kiu. „U tom smislu, odluka da se podrži ruski rat bila je ispravna.” – piše DW.
Zahvaljujući novim okolnostima, Kim je uspio olabaviti okove ekonomskih sankcija koje je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda uvelo njegovoj zemlji zbog nuklearnih i raketnih testova. Rusija opskrbljuje Sjevernu Koreju, između ostalog, gorivom i hranom, dok Sjeverna Koreja zauzvrat šalje goleme količine streljiva i tisuće vojnika. Čini se da ni Kina više ne provodi sankcije tako strogo kao prije
Američka vojna obavještajna služba (DIA) procijenila je u svibnju da se Sjeverna Koreja nalazi u „najjačem strateškom položaju u posljednjih nekoliko desetljeća“ i da predstavlja potencijalnu prijetnju američkim snagama i njihovim saveznicima u Istočnoj Aziji. Prema tom izvješću, Sjeverna Koreja poboljšala je i sposobnost ugrožavanja teritorija SAD-a. U zaključku stoji da je Kim „sve sigurniji u svoj međunarodni politički legitimitet i sigurnost svojeg režima“.
Najvažniji alat za jačanje međunarodnog značaja Sjeverne Koreje njezina je težnja da postane de facto nuklearna sila, poput Pakistana, Indije i Izraela. Zakonom iz rujna 2022. Kim je legalizirao preventivnu uporabu nuklearnog oružja i proglasio nuklearni status „nepovratnim“. Godinu dana kasnije Vrhovna narodna skupština unijela je nuklearnu doktrinu u ustav. Zamrzavanje, a kamoli smanjenje nuklearnog arsenala, sada se čini gotovo nemogućim.
Zoran Meter: I Putin i Trump u problemu oko Tomahawka: Neograničeni raketni rat protiv Rusije
Novi sastanak s Trumpom?
Kimov režim sada ubire plodove takve politike. U srpnju je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov tijekom posjeta Pjongjangu izjavio da Moskva „razumije i poštuje“ razloge zbog kojih Sjeverna Koreja razvija svoj nuklearni program. Kina formalno odbacuje sjevernokorejsko nuklearno oružje, ali već odavno više ne inzistira na njegovu ukidanju. Kim se sada nada da će američki predsjednik Donald Trump konačno ukinuti zabran, a nedavno je uvjetovao nove razgovore s Washingtonom time da SAD „odustanu od svoje apsurdne opsesije denuklearizacijom”.
Spekulira se da bi se Trump mogao sastati s Kimom na liniji razgraničenja na 38. paraleli, kao što je to već jednom učinio u lipnju 2019. Američki predsjednik krajem listopada posjetit će Južnu Koreju i sudjelovati na forumu Azijsko-pacifičke gospodarske suradnje (APEC).
Ovdje bih dodao – i s tim bih zaključio ovu analizu – kako se Trump na istom forumu planirao sastati i kineskim vođom Xi Jinpingom. Međutim, jučer je izjavio kako više „ne vidi smisla“ za taj sastanak s obzirom na najnoviji „neprijateljski“ potez Kine usmjeren na zabranu izvoza kineskih rijetkih metala u SAD odnosno stavljanje istoga pod potpuni nadzor kineske vlade.
Osobno ipak ne isključujem mogućnost sastanka vođa dviju najmoćnijih država svijeta, jer nije tajna kako Trump, usprkos svojoj oštroj protukineskoj retorici i pokrenutim trgovinskim odnosno carinskim ratu protiv Pekinga (kojeg je ubrzo ublažio nakon simetričnih kineskih odgovora u odnosu na SAD) želi obnoviti gospodarske odnose s Kinom nadajući se povoljnijem položaju za američke izvozne tvrtke.
Međutim, dodatni „iritant“ u njihovim odnosima predstavlja i Trumpov zahtjev da Kina odustane od uvoza ruske nafte jer bi to navodno pomoglo završetku ukrajinskog rata, a što Pekingu ne pada na pamet. Kina je najveći uvoznik ruske nafte u svijetu, a Indija joj se u tom smislu približava.
Sanja Vujačić: Churchill i Treći svjetski rat: plan Unthinkable koji tek 2025. prijeti realizacijom (1)
Sigurnost isporuka i niska cijena ruskih energenata pritom su za Peking i New Delhi (njima svakako treba pridružiti i Ankaru s obzirom kako je i Turska postala velika uvoznica ruske nafte i plina kojih se ne namjerava odreći) najvažniji čimbenici ne samo geopolitičke, već i gospodarske stabilnosti u sadašnjem turbulentnom svijetu, u kojem danas više nitko ne zna što će se dogoditi sutra.
