Nade Zelenskog proizlazile su kako od osobnih pogrešnih procjena nakon nedavnog razgovora s Trumpom na marginama zasjedanja Opće skupštine UN-a u New Yorku, tako od politikantskih izjava pojedinih Trumpovih suradnika poput Keitha Kollegga, a poglavito srednjostrujaških medija koji su to skoro pa uzimali zdravo za gotovo i zavaravali javnost. Gotovo do razine da je ova mogla misliti da je rat gotov i da će Rusija izvući deblji kraj.
„Zid od dronova“, koji bi se trebao izgraditi prema ideji Europske komisije na čelu s Ursulom von der Leyen – pokazuje pukotine i prije nego se počeo graditi i prije negoli je presreo prvog drskog ruskog uljeza. Pitanje je hoće li se i uopće i graditi s obzirom kako se odluka o tome nije uspjela dogovoriti na tek završenom summitu Europske unije u Kopenhagenu.
Podsjećam, ovu „briljantnu“ ideju UvdL je obznanila u svom prošlomjesečnom govoru o stanju Europske unije, nazvavši je „zidom od dronova“ na istočnom krilu Europe za kojeg će predložiti žurne mjere. Je li sam naziv njen izvorni izum ili ga je od nekoga posudila manje je važno. Važno je samo to kako se niti ideja, koja je zapravo zajednička inicijativa Njemačke, Poljske, Finske i baltičkih država, niti njezino ime nisu svima svidjele i da su postale predmet kritika.
Dakle, najviše Ursulinu ideju podržavaju baltičke zemlje predvođene Poljskom, kao i njemačkim vlastima čija popularnost postaje sve manja (pa je tako nedavno i krajnje desna stranka Alternativa za Njemačku – AfD, uspjela preskočiti više ne samo CDU kao samostalnu stranku, već i blok CDU-CSU koji uvijek ide u izbornom paketu), ali kako idemo dalje na zapad ona se sve manje sviđa ostalim državama članicama – kako u smislu pitanja izvedivosti (granica prema Rusiji i Bjelorusiji duga je oko 3000 kilometara!) tako i po pitanju troškova projekta. I to u uvjetima kada države članice i same sve više grcaju u gospodarskim, socijalnim i sigurnosnim problemima (ilegalni migranti i oni legalni koji zbog svog radikalizma ne poštivaju domicilne zakone zemalja primateljica), a prosvjedi se šire ulicama europskih gradova.
Posebno se snažne i velike zemlje Unije sada boje preuzimanja moći Bruxellesa nad nacionalnom obrambenom politikom. Rekao bih potpuno spravom, jer poznavajući kojom lakoćom lideri EU-a iz Bruxellesa padaju pod utjecaj Donalda Trumpa i postaju mu potpuno podložni (u prvom redu upravo spomenuta Ursula von der Leyen iako u tome nikako nije usamljena, a njen primjer općenja s Trumpom slijede i brojni lideri nacionalnih država) nije uopće isključeno da nam kroz sadašnje nametanje rješenja mogućom centraliziranom obranom iz jednog europskog središta moći (Bruxellesa, na čemu se aktivno radi) obrambenim poslovima de facto zagospodari Pentagon odnosno Bijela kuća. Da, reći će netko kako SAD to ionako već dugo čini kroz zajedničku obrambenu strukturu – NATO savez – koji je od samog početka svog ustroja u rukama SAD što se donošenja odluka tiče. Međutim, svaka je država ta koja još uvijek odlučuje o svojim oružanim snagama, o tome hoće li ih ili neće slati u određene međunarodne misije vojnog karaktera ili ne daj Bože u ratove. A to, složit će te se – nikako ne bismo smjeli prodati nikome ni za „Judine škude“ ni za bijelo zlato – pa zvao se taj netko i Sjedinjene Države.
I ne treba tu imati nikakvih zabluda.
Tko nam to, uostalom, može jamčiti da nakon što Bijelu kuću napusti sada mnogima omraženi Trump, koji je geopolitički impotentnim europskim elitama ulio strah u kosti pa i čine sve ovo što čine (od prihvaćanja štetnog obrambenog do ništa manje štetnog trgovinskog sporazuma u doslovnom obliku kakvog ga je „predložio“ (čitaj nametnuo) Trump, nakon njega na vlast neće doći neki novi Trump? Osoba slične životne filozofije i sličnih manira. Može doći i netko još lošiji i neugodniji – jer kako mudri narod kaže „i od goreg uvijek ima gori“. I tko nam može jamčiti da nas taj i takav budući američki vladar u navedenom slučaju otimanja suvereniteta nad nacionalnom obranom neće sve skupa pozvati u neke krvave američke geopolitičke ratove sa SAD-u vojo ravnopravnim a nepokorenim državama?
Rusija sada proizvodi višak oružja: Usporedba ruske, europske i ukrajinske industrije
Malo bi pa ne bi. Ili, kako biti j…., a ostati pošten?
„Dronovi i antidronovi su prioritet“, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron novinarima u četvrtak koji se od samog početka krajnje pozitivno izjašnjavao o navedenom prijedlogu EK. Međutim, taj isti Macron navedenoj je izjavi dodao i slijedeće: „Ali moramo biti jasni: Ne postoji savršen zid za Europu, govorimo o granici od 3000 kilometara, mislite li da je to potpuno izvedivo? Odgovor je ‘ne’.“
Za razliku od Macronaq, povjerenik za obranu EU-a Andrius Kubilius, bivši litavski premijer, stao je u obranu projekta – navodi medij Politico. Rekao je da bi izvorni plan za suzbijanje dronovima koji pokrivaju Poljsku i Baltik koštao oko milijardu eura, a uspostava kapaciteta za detekciju mogla bi se obaviti za manje od godinu dana.
Međutim, priznao je da bi nazivanje “zidom” moglo dati pogrešan dojam. “To ne bi bila nova Maginotova linija”, rekao je, misleći na francuske obrambene utvrde koje je Njemačka uspješno zaobišla u Drugom svjetskom ratu.
Također postoji zabrinutost da Komisija možda previše obećava.
„Nadam se da nitko ne vidi zid od dronovima kao lako rješenje za naše obrambene probleme“, rekla je Hannah Neumann, njemačka zastupnica u Europskom parlamentu iz redova Zelenih i članica Odbora za sigurnost i obranu Europskog parlamenta. „Zid od dronova neće nas zaštititi od kibernetičkih napada, niti će nam pomoći u protuzračnoj obrani, proizvodnji streljiva ili dubljim pitanjima oko struktura donošenja odluka i pravila angažmana.“ – nastavila je, očito u duhu pokrenute histerije o nužnosti masovne militarizacije Europe zbog „pobješnjelog ruskog medvjeda“ koji će – nakon što proždre Ukrajini „sigurno“ krenuti na NATO mada i oni koji na vrhu to govore i sami u to ne vjeruju. Jer da vjeruju, bili bi nesposobni za visoke političke dužnosti jer nemaju veze sa stvarnošću, ili bi, ako ne vjeruju – bili licemjeri, koji narodu govore jedno a misle drugo.
Macron se uplašio Putina? Zaplijenjeni tanker s ruskom naftom opet na putu za Indiju
Nevoljkost europskog juga
Nevoljkost južnih članica Europske unije – talijanske premijerke Giorgie Meloni i grčkog joj kolege Kyriakosa Mitsotakisa koji su tijekom ovotjednog sastanka čelnika EU u Kopenhagenu rekli da bi europski obrambeni projekti trebali koristiti cijelom bloku, a ne samo njegovom istočnom krilu – potaknula je pak pozive na “solidarnost” od strane izloženih zemalja.
„Pokazivali smo solidarnost posljednja dva desetljeća, na primjer, u Covidu, u gospodarstvu, u migracijama. Sada je vrijeme da pokažemo solidarnost i u sigurnosti“, rekao je finski premijer Petteri Orpo za Politico.
To neslaganje bilo je u potpunosti vidljivo u Kopenhagenu, i javno i iza zatvorenih vrata. U toj prostoriji, njemački kancelar Friedrich Merz oštro je kritizirao plan, kako je jedan diplomat upoznat s raspravom opisao kao “vrlo oštre” riječi. Zanimljivo je, kao što je gore već rečeno, kako je EK ranije rekla da i Njemačka stoji iza inicijative za ovaj plan.
Usprkos prepirkama oko veličine – kao i imena – zida od dronova, malo je rasprave o tome da Europa treba poboljšati svoju sposobnost obrane od ruskih dronova. Bloku nedostaje tehnologija za detekciju kako bi lako otkrio bespilotne letjelice, a kada su NATO-ovi mlažnjaci prošlog mjeseca oborili tri ruska drona iznad Poljske, koristili su višemilijunski dolara vrijedne rakete kako bi srušili ruske gerbere koji su koštali oko 10.000 dolara svaki.
Iako je u Kopenhagenu bilo prigovora, čelnici EU-a na kraju su prihvatili obrambene prijedloge Komisije, uključujući zid od dronovima – ali detalji o vremenskom okviru, troškovima i mogućnostima još uvijek trebaju biti razrađeni. I brendiranje će se vjerojatno promijeniti – tvrdi Politico. Međutim, te mjere nisu čarobni štapić – pogotovo ako se sukob s Moskvom približi potpunom ratu.
Veliki Putinov govor: O francuskim ‘piratima’, dronovima u Europi i Tomahawku za Ukrajinu
Zaključak
I za kraj ovog teksta ostavljam lošu vijest za Volodimira Zelenskog koji se nadao američkim isporukama svojih krstarećih raketa srednjeg dometa Tomahawk Ukrajini.
Njegove nade proizlazile su kako od osobnih pogrešnih procjena nakon nedavnog razgovora s Trumpom na marginama zasjedanja Opće skupštine UN-a u New Yorku, tako na politikantskim izjavama pojedinih Trumpovih suradnika poput Keitha Kollegga, a poglavito srednjostrujaških medija koji su to skoro pa uzimali zdravo za gotovo i zavaravali javnost. Gotovo do razine da je ova mogla misliti da je rat gotov i da će Rusija izvući deblji kraj.
Već duže vrijeme tvrdim kako je naglo promijenjeni Trumpov smjer po pitanju rata u Ukrajini i njegovo javno proklamiranje svog „razočarenja ponašanjem Putina“ i s tim povezane izjave o novom naoružanju Ukrajine američkim suvremenim oružjem, dozvolama za napade u dubinu ruskog teritorija američkim raketama i sl. (niti za jedno niti za drugo nikakva Trumpova zapovijed nije izdana niti će biti) imalo samo dva cilja:
prvo, potaknuti Europu na još veću i bržu kupnju američkog oružja; i drugo, vjerojatno posljednji američki pokušaj zastrašivanja Putina s ciljem da popusti i priključi se Trumpovom planu zaustavljanja rata u kojeg više nitko ne vjeruje, pa ni on sam.
Nakon jučerašnjeg Putinovog govora svima je sve jasno: Rusija neće odustati od svojih prijedloga za završetak rata, pri čemu nudi nastavak pregovora i jačanje bilateralne suradnje sa SAD-o, dok na Europu više dugoročno ne računa ni po kojoj osnovi.
Taj je govor pozorno slušan u svim ključnim zapadnim prijestolnicama i nedvojbeno je utjecao na to da Reuters prvi objavi kako od isporuka Tomahawka Ukrajini gotovo sigurno neće biti ništa, između ostaloga i zato što ih SAD ionako nema u velikom broju ni za svoje potrebe.
Prije ili kasnije će sva ova histerija oko Ukrajine splasnuti, a s pokušaja obmana i PR-a, pregovore o kraju rata će se vratiti u okvire stare, zdrave diplomacije – gdje im je oduvijek i bilo mjesto. Štoviše, da je takve diplomacije bilo i ranije, do ovog rata – s kojim sada nitko ne zna što činiti – nikada ne bi niti došlo.
Zoran Meter: U povijesti nije bilo veće, gluplje i kratkovidnije strateške greške od ove europske
To ne govorim nikako zato što Trump često ponavlja tezu kako do ukrajinskog rata nikada ne bi došlo da je on, a ne Joe Biden pobijedio na američkim izborima 2020. godine. Govorim ovo isključivo s gledišta zdravog razuma.
