Američki predsjednik Donald Trump konačno je odlučio nastaviti pružati američku vojnu pomoć Ukrajini, a na to smo ga nagovorili mi – europske vođe, uspjevši ga uvjeriti kolika je važnost toga!
Ovo je sukus prilično infantilnog teksta, jučer objavljenog u europskom segmentu medija POLITICO, na čijem se kraju tek naziru elementi realizma – preciznije – da nikakvog mjesta za euforiju u Europi u čitavoj ovoj priči nema. Štoviše!
Dakle, u tekstu POLITICO-a se navodi kako su „europski čelnici brzo naučili surađivati s američkim predsjednikom“, da su oni i glavni tajnik NATO saveza Mark Rutte pozdravili Trumpovu „objavu kao znak velikog vodstva američkog predsjednika“ i td.
„Gospodine predsjedniče, dragi Donalde, ovo je stvarno veliko. Ovo je stvarno veliko“, rekao je Rutte, sjedeći uz Trumpa u Ovalnom uredu.
POLITICO dalje hoće uvjeriti javnost da je sporazum s Trumpom postignut zahvaljujući pronicljivosti europskih vođa koji su znali kako treba s Trumpom, da mu treba zahvaljivati i u svemu zapravo „ići niz dlaku“, kao i to da je nova njemačka vlada smatrala kako je Trumpovo nedavno razočarenje u Putina zapravo prilika da Tumpa konačno dovedu na svoju stranu kada je riječ o pomaganju Ukrajini.
EU se čudi kako Trump obećava oružje za Ukrajinu koje oni moraju platiti
Prikazuju Trumpa infantilnim
Naglašavam, niti je Trump idiot kakvim ga se skoro pa želi prikazati, niti je on jedini koji u SAD-u donosi odluke ovakve vrste. Umjesto da ga se prikazuje gotovo infantilnim i nesposobnim, treba poći od činjenice da je Trump uspješan poslovni čovjek koji je cjeloživotnim bavljenjem nekretninama u „poslovnoj džungli“ – New Yorku – zapravo prošao i najvišu „akademiju“ američkog visokog biznisa – što malo kome uspijeva. Uvjeravati čitatelje da Trump od početka nije znao što radi i da je de facto više volio Putina i Rusiju od SAD-a i američkih interesa je krajnje neozbiljno i glupo.
Ono na čemu je Trump zapravo radio, znajući dobro da Vladimir Putin neće odustati od svojih jasno izrečenih uvjeta za prihvaćanje njegovog mirovnog plana za Ukrajinu – bilo je slamanje volje ključnih europskih država i vrha EU-a. Redom onih koji su se oštro protivili njegovom dolasku na vlast i čvrsto stajali iza kandidature demokratkinje Kamale Harris.
Da će volju europskih mudraca i slomiti bilo je jasno nakon nedavno održanog summita NATO saveza u Haagu, gdje je na kraju prihvaćen Trumpov zahtjev o podizanju izdvajanja proračunskih sredstava za obranu svake članice na 5% BDP-a
Što će na kraju ostati Ukrajini: Američki fondovi preuzeli lučki terminal u Odesi
Tko je koga „slomio“ sporazumom o oružju: Europske vođe Trumpa ili obratno?
U čitavoj ovoj priči oko navodnog europskog „slamanja Trumpa“ (a ne obratno), niz je argumenata koji tome ne idu u prilog. Evo nekih:
I Trump osobno i američki veleposlanik u NATO-u Matthew Whitaker gotovo su jednoglasno, nakon pregovora s Markom Rutteom, iznijeli formulu za naoružavanje Ukrajine koju POLITICO prikazuje slavodobitnom za Europu.
Whitaker je rekao da su konačno svi shvatili kako je američko suvremeno naoružanje najbolje i da će ga američki proizvođači rado isporučivati, dok će isporučeno „u 100 postotnom iznosu plaćati Kanada i Europa“.
NATO savez u čitavoj je ovoj shemi posrednik. To je bilo jasno od samoga početka, kada je Rutte, koji nema baš nikakvu operativnu ulogu već obnaša isključivo političku funkciju u Sjevernoatlantskom savezu (drugim riječima ne odlučuje ni o čemu, već to odlučuje Washington) proteklih tjedana više boravio u zrakoplovu na relaciji Europa-SAD nego u sjedištu NATO-a u Bruxellesu.
Dalje, Njemačka je upravo najavila kupnju 15-ak američkih zrakoplova 5. generacije F-35 čime je de facto odustala od razvoja europskog (njemačko-francuskog) zrakoplova 6. generacije za kojeg je rekla kako nema dovoljno novaca(!) zbog čega se Francuzima „digla kosa na glavi“ jer je sve već bilo spremno. Dakle, od Eurofightera najsuvremenijega tipa nema ništa.
I konačno, zašto nema mjesta euforiji u Europi? Jednostavno se radi o tome da će američki proizvođači europskim državama isporučivati najsuvremenije vrste oružja što znači da se nije uspjelo u onome što su pojedine države tražile (poput Francuske), da europska industrija oružja – moguće i kroz ujedinjenje, proizvodi suvremeno oružje (to je oružje koje donosi stvarni profit) – čime bi ostala konkurentna i na globalnom tržištu.
Spomenuta Trumpova receptura (koju europski lideri pripisuju svom psihološkom umijeću u igrama s „infantilnim“ i samoljubivim Trumpom) takve je želje sada zadugo obezvrijedila. Europskim će proizvođačima biti dana zadaća proizvodnje oklopnih vozila, streljiva, kaciga i sl. – dakle onoga što se proizvodilo i nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, uz pokoji suvremeni dodatak poput dronova koji su ionako jeftini u usporedbi s ostalim suvremenim oružjem.
Zato će američke vojne kompanije rado proizvoditi i isporučivati svoje skupe suvremene zrakoplove, svoje skupe suvremene protuzračne sustave, po potrebi i svoje skupe podmornice, kao što su taj posao još u vrijeme Joea Bidena bez ikakvog pardona preuzele Francuskoj u odnosu na izgradnju podmornica na nuklearni pogon za Australiju. Potpuno će popuniti svoje proizvodne kapacitete pa će njihovi dioničari imati razloga trljati ruke (što već ionako imaju protekle tri godine).
Zoran Meter: Kina otvaranjem svojih vojnih baza s Egiptom i Iranom želi izbaciti SAD iz regije
Merz se i konačno pokazao „lutkom“ u Trumpovim rukama
Njemački kancelar Friedric Merz, koji je nedvojbeni američki igrač (svojedobni član uprave, što se ne postaje tek tako – jedne od najmoćnijih američkih i svjetskih kompanija uopće – BlackRocka, sa sjedištem u New Yorku gdje je i Trumpovo poslovno carstvo) rekao je slijedeće:
„Radimo ovo u vlastitom interesu. Ovo će pomoći Ukrajini da se obrani od ruske bombarderske kampanje terora. Ovo je jedini način da se poveća pritisak na Moskvu da konačno pregovara o miru. Konačno, pokazujemo da idemo u istom smjeru kao i partneri u sigurnosnoj politici.“
Dakle, Putin je svojom nepopustljivošću prema Trumpu, Trumpu omogućio konačno slamanje Europe. Hoće li Trump sada krenuti protiv tog istog Putina ako ovaj nastavi uništavati američko oružje u Ukrajini (prije da dana rusko Ministarstvo obrane objavilo je snimak najnovijeg uništenja baterije protuzračnog sustava Patriot (lanser s raketama+pripadajući odvojeni radarski sustav), a jučer njemačkog sustava PRO kraćeg dometa IRIS-T?
Vrlo teško. Amerikanci se definitivno okreću Indopacifiku i Kini gdje permanentno raste napetost između dviju velesila, a Ukrajinu i način razrješavanja njenog rata u potpunosti su navedenim sporazumom (kojeg europske vođe slave kao svoju ili zajedničku pobjedu) prebacile upravo na njih tj. Europu.
Ulazak SAD-a u rat s Rusijom je ono najmanje što Trumpu treba, a uostalom, taj rat – koji ne bi mogao završiti bez nuklearne katastrofe jer si nijedna država u njemu ne bi mogla dozvoliti poraz – definitivno ne žele ni Washington ni Moskva.
Kinezi upali u sporne vode, a SAD prvi put rasporedio avione F-35 na Filipinima. Evo što slijedi
Nisu svi oduševljeni u Europi
I konačno, jedini element u kojem se mogu složiti s tekstom u POLITICO-u je na njegovom samom kraju – gotovo kao da je beznačajan u odnosu na ono što je taj medij želio reći.
Tamo se navodi slijedeće:
„Međutim, nisu sve europske zemlje podržale taj pristup. U Ovalnom uredu, Rutte je, uz Veliku Britaniju i Nizozemsku, naveo četiri nordijske zemlje koje podržavaju plan slanja američkog oružja Ukrajini (zemlje koje to podržavaju su Njemačka, Velika Britanija, Finska, Danska, Švedska, Norveška, Nizozemska i Kanada, op.ZM.). Francuska, čiji predsjednik Emmanuel Macron dugo potiče Europljane da izgrade vlastitu obrambenu industrijsku bazu kupnjom lokalnog oružja, bila je značajno izostavljena s popisa. Pariz se iz tog razloga neće pridružiti inicijativi za kupnju američkog oružja, prema riječima dvaju francuskih dužnosnika upoznatih s problemom. Francuska vlada također se bori s povećanjem vlastitih obrambenih troškova dok pokušava smanjiti proračun i obuzdati svoj ogromni deficit.“
O samom njemačkom kancelaru Merzu i njegovu karakteru dovoljno govori i nastavak teksta u POLITICO:
„Ovaj pristup označava zapanjujući preokret za Merza, koji se u noći svoje izborne pobjede u veljači zavjetovao da će „što brže ojačati Europu kako bismo, korak po korak, zaista mogli postići neovisnost“ od SAD-a. Od tada je Merz drastično promijenio svoju retoriku, govoreći o svojoj vjeri u Trumpovu predanost NATO-u i neophodnosti transatlantskih odnosa.“
Italija i Grčka podigle uzbunu zbog migranata, a saveznici im ne daju pomoć. Evo koga krive
Prosudba
Najkraće rečeno, o bilo kakvoj europskoj strateškoj autonomiji od sada više ne može biti ni govora, kao što je to bilo u ponekim, periodično na pijedestal europske političke rasprave sramežljivo podizano – prije svega upravo od Pariza i Berlina.
Navedenim sporazumom s Trumpom Europska unija gubi i posljednje elemente koji bi je pozicionirali u ulogu globalne velesile (za što definitivno ima kapaciteta) i bit će primorana dugoročno slijediti vanjskopolitički smjera SAD-a na globalnoj razini.
Sjedinjene Države upravo su na dramatičan način dokazale da su jedini i stvarni gospodar Europe (to još žele potvrditi i kroz Trumpov „carinski rat“ kako postigle po sebe povoljan trgovinski sporazum s EU-om). Europe se SAD nikada neće odreći. Ona mu je bila i ostala najbolje „odskočna daska“ za projekciju američkih interesa u Aziju, Afriku i Bliski istok.
Kako će u svemu ovom ludilu proći manje i slabije europske zemlje još je teško reći. Ali da se neke od njih već slažu s francuskim protivljenjem navedenom „majstorskom“ europskom dealu sa SAD-om, svjedoči i vijest da je Češka objavila kako neće biti među zemljama koje će kupiti oružje od SAD-a za Ukrajinu čiji bi glavni pokretač bila Njemačka. To je izjavio premijer Petr Fiala za medij Publico.
Zoran Meter: Pad Putina: San zapada o promjeni vlasti u Rusiji
„Češka se fokusira na druge projekte i načine pomoći Ukrajini, na primjer kroz inicijativu za streljivo. Stoga trenutačno ne razmatramo pridruživanje ovom projektu.“ — rekao je Fiala.
