- Ursula von der Leyen i njen tim sve češće izgledaju, promatrano s pozicije naših omiljenih kućnih ljubimaca – kao oni kojima rep upravlja glavom u suludoj vrtnji oko svoje osi.
- Adolf Hitler je u ubrzano naoružanje Njemačke doslovno krenuo od nule. Stanje u njemačkom gospodarstvu kada je došao na vlast bilo je katastrofalno (zanimljivo, i sada je njemačko gospodarstvo u velikim problemima i recesiji već treću godinu zaredom).
- Američke će elite onim europskim ostaviti samo mrvice po pitanju proizvodnje suvremenog naoružanja – i teško da će se potonje tome moći othrvati.
- Na glave nedužnih europskih građana (koje o bitnim stvarima nitko ništa ne pita, dok im se na izborima daje privid uživanja u blagodatima razvikane europske demokracije sve češće po nedavnom rumunjskom modelu) – pada sve veći teret suludih politika koje nitko nema hrabrosti zaustaviti.
Nikako do mira i stabilnosti unutar briselskih struktura Europske unije, a što se onda, logično, projicira i na njene države članice. Napetosti rastu, a privid unutarnje kohezije koji se nastoji pokazivati prema vani sve više blijedi, pa sve teže prolazi i ona „čudotvorna formula“ Bruxellesa „o jedinstvu u različitosti“.
Ljevica je protiv desnice i obratno, a u sredini tzv. centristi koji ni sami ne znaju što žele osim ostati na vlasti i kontrolirati procese – naravno – prije svega novac, kojeg ne žele ispustiti iz ruku.
Prijepora je puno: od odnosa prema Donaldu Trumpu po svim važnim pitanjima, od ideoloških i onih koja se odnose na američku trgovinsku politiku prema EU-u; preko sankcijskih paketa koji se uvode protiv Rusije nakon njene invazije na Ukrajinu i čiji broj 18 (na kojemu se za sada bezuspješno radi kada je riječ o ključnim elementima koje bi u sebi morao sadržavati prema zamislima Europske komisije i što je najbolje bilo vidljivo u Trumpovom stopiranju na prošlotjednom summitu G7 u Kanadi kada je riječ o novim sankcijama na rusku izvoznu naftu tj. daljnje snižavanje njene gornje granične cijene što je bio i glavni cilj tog paketa) najbolje ukazuje koliko su oni neučinkoviti po (geo)političke ciljeve koje su trebali postići, a istodobno razorni po europske gospodarske interese; pa sve do onih koji se tiču visokih (5%-tnih) obrambenih izdataka na kojima inzistira Donald Trump i NATO-ovi činovnici (prije svih glavni tajnik Mark Rutte) koji su upravo sada usuglasili na summitu Sjevernoatlantskog saveza u Haagu (o tome više kasnije u tekstu).
Dakle, ukratko, Europska unija izložena je sve većim problemima političke, gospodarske, sigurnosne i obrambene prirode, a slijedom toga – i ne manje važno – i one socijalne. Jer na glave nedužnih građana (koje o bitnim stvarima nitko ništa ne pita, dok im se naizgled demokratskim i fer izborima daje privid uživanja u blagodatima razvikane europske demokracije – sve češće po nedavnom rumunjskom modelu, ili pak po modelu kontrolirane sovjetske „narodne demokracije“ prema kojoj je sve dozvoljeno dok si u okvirima zadane strateške politike – (čitaj) očuvanja postojećeg stanja i poretka!) u konačnici se obrušavaju svi neuspjesi strateških politika koje takvima izgledaju sve manje, a puno više onima koje se poltronski prilagođavaju zahtjevima mlađeg ali puno snažnijeg prekoatlantskoga brata.
I tu suludu politiku nitko nema hrabrosti zaustaviti!
Prijeti nam pakao kroz kaotizaciju međunarodnih odnosa (2)
Novi aktualni prijepor: borba za i protiv očuvanja „zelene agende“
U Bruxellesu je u tijeku pobuna socijalista (druge najveće političke skupine u Europskom parlamentu) ne samo protiv pokušaja predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen da ublaži zelenu agendu EU-a, već nastoje spriječiti i njezino smanjenje proračunskih sredstava za osposobljavanje mladih i nezaposlenih. O tome u srijedu piše POLITICO.
Von der Leyen, iz desnocentrističke Europske pučke stranke (EPP), treba socijaliste kao dio centrističke koalicije kako bi usvojila zakonodavstvo u Europskom parlamentu. To je za nju zloslutni signal da se lijevi centar već priprema za oštru igru oko sljedećeg proračuna EU-a, odnosno Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO).
Borba će ovisiti o socijalnom fondu – vrijednom 142,7 milijardi eura u proračunu za 2021.-2027. – koji bi se trebao boriti protiv siromaštva i podržavati ranjive skupine. Von der Leyen želi da se taj novac više usmjeri na obranu i širenje industrije.
„Ne razumijem VFO, proračun zajednice, bez tako važnog fonda kao što je Europski socijalni fond“, rekla je Iratxe García Pérez, čelnica Socijalista i demokrata u Europskom parlamentu tijekom posljednje plenarne sjednice.
„[Komisija] neće imati bianco ček od socijalističke skupine“, upozorila je, nagovještavajući da će fond biti crvena crta u pregovorima. Dodala je za POLITICO: „Moramo se prilagoditi novim izazovima, a konkurentnost je dio toga, ali ne po cijenu napuštanja socijalne kohezije EU. Poljoprivrednici, industrija i tvrtke također imaju koristi od socijalne potrošnje.“
Prošli tjedan, socijalisti i liberali zaprijetili su ukidanjem neformalne proeuropske većine von der Leyen nakon što je kontroverzno stala na stranu krajnje desnice u ukidanju zakona protiv greenwashinga.
Zoran Meter: Zašto bogati Arapi i Turska ne reagiraju oštrije protiv Izraela? Nije razlog ono što mislite
Kako vjetar puše
Navedenu bih temu zaključio konstatacijom kako su europske političke elite u svojim politikama konzistentne (postojane) kao snijeg na proljetnom suncu. Okreću se poput vjetrenjača ili vjetrokaza – u smjeru kojim vjetar puše.
One, naravno, nemaju vlastite strategije, već se moraju prilagođavati onome što od njih traže njihovi stvarni gospodari koji vladaju krupnim kapitalom i financijama (potonjima su političke elite oduvijek podređene i samo potrošna roba, kao što je i svugdje u svijetu).
Međutim, problem za sadašnje političke elite u Bruxellesu leži u tome što su njihovi gospodari, koji upravljaju procesima a političari ih provode u praksi – sada, u sve složenijim globalnim geopolitičkim okolnostima primorani na oštri preustroj svojih strategija. Taj preustroj i po svojoj strukturi (važnosti) i po obujmu ne može ostati nevidljiv – i zato izaziva snažne potrese. Jer globalizam, na kojem su sami donedavno desetljećima inzistirali sada je mrtav, a nešto slično se piše i zelenoj tranziciji, barem do nekih boljih i mirnijih vremena.
Evo što se zapravo događa. Stvarni gospodari unutar EU-a, sada, pod utjecajem američkih i britanskih elita prednost daju usmjeravanju fokusa izvršne političke vlasti na obrambena pitanja tj. ubrzano naoružavanje. To onda vodeće političare u Bruxellesu primorava na odustajanje od dosadašnjih prioriteta u koje su se godinama zaklinjali.
Zato i Ursula von der Leyen i njen tim unutar Europske komisije sve češće izgledaju, promatrano s pozicije naših omiljenih kućnih ljubimaca – kao oni kojima rep upravlja glavom u suludoj vrtnji oko svoje osi (kada pseća glava nastoji zubima uhvatiti vlastiti rep, što je naravno Sizifov posao). Dakle, izgledaju sluđeno, primorane odricati se samih sebe pred vlastitim građanima koje su godinama pa i desetljećima hranili potpuno drugim prioritetima i čudnim ideologijama – kao onima koje će (p)ostati trajna europska vrijednost, obvezna za sve.
Gotovo sam siguran da bi, ukoliko bi stvarni europski gospodari iz sjene sada tražili od svojih političkih podanika u Bruxellesu da se iz liberala pretvore u klasične fašiste za obračun s vanjskim neprijateljima – ovi to preko noći i postali.
Militarizacija Europe: Umjesto vojnog tigra, savez 28 militariziranih mačkica (2. dio)
Guranje militarizacije je nezaustavljiv proces
Dakle, o nikakvoj konzistentnosti europskih političkih vođa nije i ne može biti riječi. Njihova glavna zadaća koju su sada dobili je gurati žurnu militarizaciju tj. pomagati europski vojnoindustrijski kompleks u proizvodnji oružja i to je nezaustavljiv proces. U tom smislu moraju se odricati pojedinih normi i pravila koja su u okviru zelene agende nametali europskoj industriji – prije svega onoj automobilskoj, dio koje će i biti prenamijenjen za proizvodnju vojne tehnike i naoružanja – poput njemačkog Volkswagena (analogija s Drugim svjetskim ratom).
Međutim, europski gospodari vrlo brzo će se susresti s ključnim zahtjevima američkih pozadinskih elita koje će im Donald Trump odaslati već možda i na današnjem summitu NATO-a, a moći će se svesti na slijedeće: morate se brzo militarizirati kroz povećanje obrambenih izdataka jer vas mi više nećemo braniti, ali nikako ne na način da odbacite američko suvremeno naoružanje. Tj. morat će te ga i dalje kupovati, dok se europska vojna industrija treba usmjeriti na proizvodnju jeftinijeg (za ulagače odavno neatraktivnog) klasičnog naoružanja poput streljiva, topništva i tenkova.
Na nešto slično europske je elite u intervjuu za Financial Times upravo upozorio i bivši američki ministar obrane u Bidenovoj administraciji Lloyd Austin rekavši kako Amerika i Europa moraju zajednički raditi na svom naoružanju. Ništa čudno – Lloyd je neposredni lobist američkog vojnoindustrijskog kompleksa, pa se čini izvjesnim da će danas usvojenih „čudesnih 5%“ na izdvajanje za naoružanje Europe (istina ne odmah, već do 2035.g.) zapravo dobrim dijelom završiti u džepovima američkih obrambenih korporacija i onih koji njihove interese promiču.
A europske elite željele bi isto tako proizvoditi suvremeno oružje jer upravo ono i donosi zaradu. Međutim, za tako nešto nemaju više ni vremena (ruski „medvjed“ još nema namjeru zaustaviti rat u Ukrajini pa moraju slušati Washington, dok Amerikanci prijete svojim povlačenjem u osiguranju europske sigurnosne arhitekture) ni novca kojeg tek treba namaknuti.
Naravno, dobit će ih, osim iz spomenutih socijalnih fondova i kroz obilate bankarske kredite koje će također netko jednom morati vratiti. Samo je pitanje na koji način, ako se glavnina europske industrijske proizvodnje svede na proizvodnju oružja. Teško da će ga izvoziti po svijetu, jer osim što treba napuniti svoja prazna skladišta, svjetsko tržište pripadat će Amerikancima i ostalim geopolitičkim i vojnoindustrijskim teškašima. Možda će ga zato morati i sami upotrijebiti u ratne svrhe radi ostvarenja prihoda uslijed očekivanih vojnih pobjeda nad suparnicima – tko zna?
Novinari ‘rastežu’ Ruttea zbog ulizivačkog tvita Trumpu: I dalje se brani, ali koliko uvjerljivo
Kako je stvar „sredio“ Hitler?
Zapravo je i Adolf Hitler učinio isto. I on je u ubrzano naoružanje Njemačke, u proizvodnju tenkova, zrakoplova i brodova doslovno krenuo od nule. Stanje u njemačkom gospodarstvu kad je došao na vlast bilo je katastrofalno (zanimljivo, i sada je njemačko gospodarstvo u velikim problemima i recesiji već treću godinu zaredom!).
Zato je zaduživao državu velikim bankarskim zajmovima, a onda, s obzirom da dug ipak treba vraćati – svoju ratnu mašineriju okrenuo na susjede u nadi da će se domoći njihovih bogatstava i resursa (naravno, to je sve činio i kroz snažnu ideološku komponentu koja je raspirivala njemački nacionalizam, jer ideologija je najbolji i zapravo jedini stvarni pokretač širokih masa i bez nje se u nikakav boj ne može ići – to svi dobro znaju).
Epilog je, naravno, poznat, i sigurno ga nitko u Europi ne bi želio opet iskusiti.
CNN i NYT Trumpu željeli pokvariti izlet
Istodobno, dok je u Haagu trajao summit NATO-a, CNN i The New York Times su jutros Trumpu željeli “podmetnuti nogu” kroz objavu neugodne vijesti da nedjeljni američki napadi nisu uništili iranski nuklearni potencijal. Pritom su se ovi mediji, Trumpu tradicionalno neskloni, ni manje ni više nego pozvali na izvore iz američke obavještajne službe.
Trump je tu vijest odmah nazvao lažnom, a sam je summit ubrzo pretvorio u osobni trijumf (što mu uopće nije bilo teško pred europskim podanicima od kojih je dočekan kao kralj) na način da mnogi ovaj dvodnevni skup, poput državnog tajnika Marca Rubia – već nazivaju „Trumpovim summitom“.
Zašto i ne bi? Pa u svemu je uspio što je tražio! Dobio je traženih 5% izdvajanja Europljana za obranu tj. slomio je i posljednji slabašni otpor koji se pojavljivao kod pojedinih zemalja (Španjolska, Slovačka). Osim toga razgovarao je s ukrajinskim čelnikom Volodimirom Zelenskim obećavši mu zapravo samo teška vremena, dok članstvo Ukrajine u NATO-u nije spomenuo ni jednom jedinom riječju, a ono se ne spominje niti u kratkoj završnoj deklaraciji objavljenoj na kraju summita. Europa će, ali sada već bez Amerike, morati dalje nastaviti pružati pomoć Kijevu i riješiti u kojem će se smjeru odvijati tamošnji rat. Spomenuti europski najavljeni 18. paket sankcija protiv Rusije nije se niti spomenuo.
Istodobno, iz američkog Kongresa dolaze paralelni prijedlozi zbog Trumpovih „uspjeha“ (ovisno iz koje političke stranke, preciznije njihovih zastupnika dolaze). Jedan je da se Donalda Trumpa zbog uspješnog napada na Iran predloži za Nobelovu nagradu za mir, a drugi je da se protiv njega zbog pokretanja vanjske vojne operacije bez odobrenja Kongresa pokrene postupak opoziva (impeachment).
Što se kuha u NATO-u: Trump doveo u pitanje čl. 5. Saveza, a talijanski ministar obrane šokirao Europu
To je sada svijet u kojem živimo i koji se – to je vjerojatno već i slijepcima jasno – ne kreće u dobrom smjeru.
