Do mira u Ukrajini, kao i obično – korak naprijed, dva nazad!
Tako barem izgleda kad je riječ o sigurnosnim jamstvima koja se planiraju odrediti za tu zemlju nakon postizanja mirovnog sporazuma odnosno sporazuma o završetku rata, oko čega (sigurnosnih jamstava) sada postoje i najveći prijepori između Rusije i zapada – prije svega ključnih europskih država iz sastava NATO saveza.
Sjedinjenje Države po tom su pitanju za sada puno suzdržanije (sigurno ne slučajno) i ne “trče pred rudo” – očito proučavajući ruske reakcije na prijedloge koji stižu od strane europskih saveznika. Ovi su pak zaduženi za podizanje ljestvice političke napetosti s Moskvom kako bi se pokušao omekšati njen stav, ali ne manje važno – i kako bi se osluškivale njene reakcije na prijedloge koji se odašilju uglavnom putem srednjostrujaških medija. Gle čuda – uvijek dobro obavještenih o svemu što se po tom pitanju razgovara gotovo u stvarnom vremenu (redovito od strane anonimnih izvora, dobro upoznatima s problematikom).
A ti su prijedlozi – to je već jasno – za Moskvu potpuno neprihvatljivi u obliku kakvom ih europski čelnici predstavljaju nakon njihovog sastanka s Donaldom Trumpom u pretprošli ponedjeljak u Washingtonu, dan nakon summita Trump-Putin na Aljasci koji je izbezumio europske lidere a Kijev bacio u očaj. Dakle, njihove planove (koji nemaju baš nikakvu težinu dok ih zajednički “ne prožvaču” stručni američko-ruski timovi daleko iza kulisa) mediji plasiraju u javnost, poput novog teksta britanskog Financial Timesa na predmetnu temu.
U njemu se, između ostaloga navodi kako je SAD signalizirao spremnost pružiti podršku svakom “sigurnosnom planu” za postkonfliktnu Ukrajinu pod vodstvom Europe. No je li to baš tako?
Naime, ovdje bih podsjetio kako je američki predsjednik Donald Trump prošli tjedan Pentagonu zabranio dijeljenje bilo kakvih obavještajnih informacija s ključnim saveznicima SAD-a po pitanju američko-ruskih pregovora na temu mirovnog sporazuma o Ukrajini. Stoga i ne čudi kako spomenuti britanski medij nije dobio decidirani odgovor Pentagona na traženi komentar o navedenoj vijesti koju je objavio.
To pak implicira na ono što dobro upoznati i ozbiljni analitičari već ionako znaju: u tijeku su ozbiljni američko-ruski pregovori o Ukrajini – daleko iza svjetala pozornice – i na razinama stručnih timova iz sfere vanjskih poslova, obavještajnih i obrambenih struktura, kao i onih vezanih uz financije i biznis. I možda najvažnije – iz sfere strateške nuklearne sigurnosti za obje velesile.
Štoviše, usudio bih se reći, iako su itekako važni – pregovori o Ukrajini uopće nisu primarni kada je riječ o bilateralnim odnosima SAD-a i Rusije na kojima se radi. Oni će se razvijati i dok rat u Ukrajini bude trajao, a čak i najviši američki dužnosnici, poput potpredsjednika J.D. Vancea smatraju kako bi ukrajinski rat mogao trajati još tri, a možda čak i šest mjeseci. Ali prije dva dana rekao je i još nešto puno važnije: sigurnosna jamstva za Ukrajinu ne mogu se donijeti bez sudjelovanja Rusije u razgovorima o istima! Pametnom i više nego dosta.
Trumpove udvostručene carine Indiji stupile na snagu: Indija odgovara diverzifikacijom izvoza u Kinu
Oglasio se i Putinov glasnogovornik
Inspiriran navedenim tekstom britanskog medija ili nečim drugim, danas se na temu sigurnosnih jamstava za Ukrajinu oglasio i glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov.
Prisutnost vojnog osoblja iz europskih zemalja NATO-a u Ukrajini je neprihvatljiva, to je i jedan od razloga pokrenutog rata, izjavio je on u srijedu, 27. kolovoza, na medijskoj konferenciji u Kremlju. Naglasio je kako Rusija ima negativan stav prema prijedlozima za slanje europskih trupa u Ukrajinu kao jamstvo sigurnosti te zemlje i da je to više puta jasno obznanila na različitim razinama.
„Ne postoje europske vojske, postoje vojske određenih zemalja, a većina tih zemalja su članice NATO-a. Na samom početku, upravo je napredovanje vojne infrastrukture NATO-a i infiltracija te vojne infrastrukture u Ukrajinu vjerojatno bio među temeljnim uzrocima nastalog sukoba. Stoga imamo negativan stav prema tim raspravama.“ — zaključio je Peskov.
Također je izjavio kako su američki napori za pronalazak mira u Ukrajini „vrlo važni“ i da mogu pomoći u rješavanju dugotrajnog sukoba. Međutim, dodao je kako Moskva negativno gleda na europske prijedloge o sigurnosnim jamstvima za tu zemlju.
Peskov je ponovio dugogodišnji stav Rusije da se ni jedne snage NATO zemalja ne bi smjele rasporediti u Ukrajini. Što se tiče održavanja visoke razine mirovnih pregovora s Ukrajinom (prije svega se tu misli na sastanak Putin-Zelenski), Peskov je rekao kako takvi sastanci moraju biti dobro pripremljeni da bi bili učinkoviti.
Još prije Peskova, i ruski šef diplomacije Sergej Lavrov prošli je tjedan rekao kako su prijedlozi od strane europskih čelnika o slanju nekih svojih malih vojnih kontingenata na sam kraj zapadne Ukrajine i s ciljem najviše obuke ukrajinskih vojnika za Moskvu potpuno neprihvatljivi. Rusija ne želi nazočnost NATO-ovih vojnika na ukrajinskom tlu ni u kom obliku, ni pod čijom zastavom.
Trump sada prijeti sankcijama i Ukrajini: ‘Za tango potrebno dvoje’
Kratki zaključak
Dakle, psihološke igre Rusije i Zapada traju i trajat će još dugo. Uvjeren sam, prije šest nego tri spomenuta mjeseca koliko nastavak rata procjenjuje spomenuti američki potpredsjednik.
Također bih rekao kako bi to moglo biti dovoljno da ruska vojska zaokruži svoju kontrolu nad ukrajinskim teritorijima koje je i de jure inkorporirala u svoj ustavno-pravni poredak početkom listopada 2022. godine. Ili barem da osvoji neke dodatne, izvan njih, u susjednim ukrajinskim regijama, koje bi se onda po načelu zamjene opet svelo na isto – osiguranje teritorijalnih zahtjeva koje Moskva već dugo traži i od čega neće odustati ni pod koju cijenu.
Dakle, sporazum bi se u tom slučaju poklopio s traženjima Trumpa da se rat zaustavi na “trenutačnoj crti razdvajanja”. Rusija će dobiti svoje, Kijev će “očuvati obraz” jer je teritorije izgubio pri snažnom otporu svoje vojske pred “višestruko nadmoćnijim protivnikom”, dok će Trump ponovo ispasti mirotvorac, kojemu je stalo samo do prestanka ubijanja i gubitka nevinih ljudskih života s obje strane ukrajinskih bojišnica.
Vjerojatno bi mu tada definitivno dali i toliko željenu Nobelovu nagradu za mir, usprkos činjenici da je prije par dana zapovjedio da se američko Ministarstvo obrane preimenuje u Ministarstvo rata. Time šalje jasnu poruku da se Amerika ni od koga ne namjerava braniti, već da namjerava napadati – naravno, ako to bude potrebno. A bit će, ukoliko drugi – nesamostalni – ne budu htjeli svirati po notama koje je napisao Washington.
Zoran Meter: Uskoro počinje summit koji će mijenjati svijet, a da SAD nije u glavnoj ulozi
I vjerujte mi – nikakvih novih, ranije najavljivanih Trumpovih mogućih velikih sankcija protiv Rusije ako ne bude poslušna prema njegovim zahtjevima o Ukrajini, do gore spomenutog spomenutog epiloga troipolgodišnjeg rata sa strane SAD-a neće biti.
Živi bili pa vidjeli!
