- Glavni akteri sada nastoje osigurati što bolje startne pozicije u utrci za najvećom moći koju će i u tom „carstvu polova“ – koje se rađa kao novi međunarodni poredak – netko ipak morati imati, iako više nikad u svojoj punini tj. hegemonističkom obliku, koji bi drugima određivao što i kako moraju činiti.
- Promatrano s pozicije šahovske partije, rezultat može biti samo nečija pobjeda odnosno poraz, remi (podjela interesa) i pat pozicija kao najmanje moguća opcija, jer ona zapravo znači kontinuitet sukoba u nedogled, a što se svakako želi izbjeći jer je u tom slučaju eskalacija samo pitanje vremena.
Američko-ruski odnosi upravo sada prolaze vjerojatno posljednji test mogućnosti suradnje barem u sferama od obostranog interesa. O nikakvom strateškom partnerstvu, a kamoli savezništvu, naravno – više nikada ne može biti riječi. Međusobno povjerenje je potpuno uništeno, što nije posljedica samo ruske invazije na Ukrajinu koja je to samo ubrzala i dokrajčila, već se radi o planiranom procesu koji je pokrenut nedugo nakon raspada Sovjetskog Saveza i američke pobjede u Hladnom ratu.
Pokrenule su ga američke elite opijene, tim, potpuno neočekivanim uspjehom (ako su i računali na dugoročnu pobjedu u spomenutom ratu, američki stratezi nisu ni sanjali o raspadu SSSR-a, barem ne u tako kratko vrijeme kako se i dogodilo). Vrlo brzo su, nakon kraćeg promišljanja o tome treba li početi surađivati ili nastaviti s pritiskom na Moskvu – odlučile ne dijeliti budućnost svijeta odnosno dogovor o njegovu ustroju s bilo kakvim „ostacima“ svog najvećeg povijesnog protivnika. Dakle – s Ruskom Federacijom, kao slijednicom propalog komunističkog carstva – smatrajući je gospodarski uništenom i vojno preslabom da bi se o bilo čemu oko budućnosti novog svjetskog poretka s njom trebale dogovarati.
Zoran Meter: Putinov trijumf na Aljasci pokazao tko je gospodar rata. Ali ni Trump nije poražen
Bolno otrežnjenje
Međutim, posthladnoratovska opijenost i balovi u Washingtonu organizirani povodom velike pobjede nad najopasnijim poslijeratnim suparnikom koja je Ameriku trebala zauvijek izdići na globalni pijedestal moći i hegemonije – na kraju su završili pravom geopolitičkom morom po SAD.
Potpuno neočekivano, dok su američki stratezi u svojoj opijenosti i moći ostali slijepi na nove globalne procese, izdigle su se „iz pepela“, poput Fenixa – stare svjetske sile – Kina i spomenuta „grogirana“ Rusija, a uz njih još i Indija i Turska, kao i čitav niz novih regionalnih sila koje sada traže svoje samostalno mjesto pod globalnim geopolitičkim suncem – ne želeći više pokorno služiti stranim gospodarima ma tko oni bili.
I to je čitav sukus današnje sumorne slike svijeta, u kojem je unipolarnost i višestoljetnu zapadnu hegemoniju zamijenila u porođajnim mukama stvorena multipolarnost – kao novi međunarodni poredak. Još uvijek nedorečen, s nenapisanim pravilima ponašanja kako bi se izbjegli neposredni sudari ključnih globalnih igrača – ali sigurno nezaustavljiv.
I s tim se pomalo već svi mire, pri čemu oni glavni akteri nastoje osigurati što bolje startne pozicije za utrku za najvećom moći koju će i u tom „carstvu polova“ netko ipak morati imati, iako više nikad u svojoj punini tj. hegemonističkom obliku, kojim bi drugima određivao što i kako moraju činiti. Radit će se samo o svojevrsnom predvodništvu temeljem vlastitog razvojnog uspjeha – prije svega u znanosti i visokoj tehnologiji, što će onda i svima drugima biti magnet za suradnju.
To je, naravno, „idealistička“ varijanta budućega svijeta, jer još uvijek postoji opasnost da sve ovo, umjesto u tome – krene u smjeru međusobnih sukoba odnosno potpune destrukcije s konačnim katastrofičnim scenarijem. Ali o njemu, barem za sada – ipak još ne treba previše pričati (upozoravati svakako da) s obzirom kako su ipak vidljivi napori sa svih strana (nažalost najmanje od strane sumanutih europskih političkih elita, potpuno izgubljenih u vremenu i prostoru – i to upravo u ovo turbulentno vrijeme kada su trebali biti najtrezveniji i najmudriji) da se takav pogubni scenarij pod svaku cijenu spriječi.
Z. Smajić: Šok crvenog tepiha s Aljaske nije prestao ni odlaskom europskih globalista u Washington
Najnoviji telefonski razgovor Trumpa i Putina
Te napore sada nedvojbeno čine američka i ruska strana. Kakav će biti njihov epilog to je još vrlo teško reći – ali se s velikom sigurnošću može pretpostaviti da će presudno utjecati na to u kojem će se smjeru, od dva gore navedena – kretati naš svijet. I to ćemo zapravo saznati vrlo brzo, jer se vrijeme velike igre (koja to već odavno nije jer je prerasla u gotovo egzistencijalni sukob) bliži svome kraju pa rezultat moramo imati.
Promatrano s pozicije šahovske partije, on može biti samo nečija pobjeda odnosno poraz, remi (podjela interesa) i pat pozicija kao najmanje moguća opcija, jer ona zapravo znači kontinuitet sukoba u nedogled, a što se svakako želi izbjeći jer je u tom slučaju eskalacija samo pitanje vremena.
Prema mom skromnom iskustvu, skloniji sam opciji „remi“, jer su porazi supersila a priori isključeni s obzirom kako dvije supersile jedine od svih drugih vladaju oružjem zajamčenog međusobnog uništenja i u 90-postotnoj količini gledano globalno.
Da je to tako svjedoče donekle i danas prispjele vijesti iz SAD-a i Rusije. Evo o čemu je riječ:
Američki predsjednik Donald Trump razgovarao je sa svojim ruskim kolegom Vladimirom Putinom o prekjučerašnjem napadu ruske vojske na američku tvornicu US Flex u Mukačevu, u ukrajinskom Zakarpatju. O tome je u subotu on osobno izvijestio na medijskoj konferenciji u Bijeloj kući. Kazao je kako je Putinu rekao da je nezadovoljan spomenutim napadom.
Nije bilo službenih izvješća o telefonskom razgovoru između američkog i ruskog predsjednika nakon spomenutog napada na Mukačevo, javljaju ruski mediji. Međutim, više je puta zabilježeno kako Putin i Trump održavaju izravan kontakt.
Trump je istom prigodom također rekao kako će za dva tjedna odlučiti tko je odgovoran za sadašnji zastoj mirovnih pregovora o Ukrajini – Moskva ili Kijev.
Ruska vojska potpuno uništila američku tvornicu
Trump Putina poziva na svjetsko nogometno prvenstvo
Zanimljivo je kako je tijekom iste medijske konferencije Trump novinarima pokazao zajedničku fotografiju s ruskim čelnikom snimljenu tijekom nedavnog summita na Aljasci, na aerodromu Anchorage.
Primijetio je duhovito da Putin na fotografiji izgleda bolje od njega, a odmah dodao i slijedeće:
„Ovo je čovjek po imenu Vladimir Putin, za kojeg sam siguran da će doći (na Svjetsko nogometno prvenstvo 2026. u SAD-u), ovisno o tome što se dogodi… Puno se toga događa u sljedećih nekoliko tjedana, ali mislim da je to dobra fotografija.“
Očito je kako Trump Putina „vabi“ svojom slatkorječivošću i komplimentima kako bi ovaj bio susretljiviji odnosno kooperativniji barem po nekim američkim prijedlozima o završetku ukrajinskog rata, što uopće nije isključeno da će Rusija i učiniti.
Naime, jučer je na takvu mogućnost ukazao i ruski šef diplomacije Sergej Lavrov, dodajući pritom kako će bez obzira na to Rusija ustrajati na svojim ključnim zahtjevima glede postizanja mirovnog sporazuma.
Putin na sastanku s ruskim „nuklearcima“: razgovaramo s američkim i europskim partnerima
Danas se, neovisno o gore navedenom Trumpovom brifingu, oglasio i ruski predsjednik Putin koji je održao sastanak sa zaposlenicima tvrtki iz sfere nuklearne industrije, u gradu Sarovu.
Tom je prigodom rekao kako Rusija i Sjedinjene Države razgovaraju o mogućnosti suradnje na Arktiku i na Aljasci. Arktik sadrži značajne rezerve prirodnih resursa, podsjetio je ruski vođa. Rusija je već tamo počela raditi, posebno tvrtka NOVATEK, koja proizvodi ukapljeni prirodni plin – LNG.
„Razgovaramo s europskim i azijskim partnerima, a usput i s američkim partnerima, o mogućnosti suradnje na ovom području, i to ne samo u našoj arktičkoj zoni, već i na Aljasci. Istovremeno, nitko drugi nema tehnologije koje mi danas posjedujemo. A to je u interesu naših partnera. Uključujući i one iz SAD-a.“ — rekao je Putin, a njegove riječi prenose ruski mediji.
Ranije je Reuters, pozivajući se na svoje izvore, izvijestio kako su američki dužnosnici raspravljali o mogućnosti korištenja ruskih ledolomaca na nuklearni pogon za proizvodnju plina i projekte ukapljenog prirodnog plina (LNG) na Aljasci. Rusija ima jedinu flotu nuklearnih ledolomaca na svijetu, koja osigurava plovidbu duž Sjevernog morskog puta, naglasila je britanska novinska agencija.
Pustili „opasnog duha iz boce“
Američki nuklearni znanstvenici shvatili su kakvog duha puštaju iz boce (nuklearno oružje, op.ZM.) i da se mora stvoriti ravnoteža, pa su surađivali s kolegama iz SSSR-a, rekao je dalje Putin.
„Neću sada ulaziti u detalje, ali mnogi stručnjaci koji su radili u Los Alamosu, u SAD-u, surađivali su i s Rusijom. Nisu bili trivijalni špijuni, u doslovnom smislu te riječi. Uopće nisu bili špijuni. Bili su jednostavno pametni ljudi i razumjeli su da je, kako bi zaštitili čovječanstvo od duha kojeg su puštali iz boce, potrebno stvoriti ravnotežu. To su i učinili, pomažući i našim znanstvenicima da rade.“ — rekao je Putin.
Tjedna analiza Zorana Metera: Potpuni debakl! EU će dobiti sve što je htjela izbjeći
„Imamo kvantno super-računalo“
Kvantna računala s ogromnim računalnim mogućnostima već su sastavljena u Rusiji, rekao je dalje Putin na sastanku u Sarovu.
„Kvantna računala omogućuju razvoj novih lijekova, cjepiva, materijala i brzu obradu ogromnih količina podataka. Zahvaljujući naporima Rosatoma, prototipovi takvih sustava s ogromnim računalnim mogućnostima već su sastavljeni u Rusiji,“ — rekao je Putin.
Dodao je kako se u Obninsku, Kaluška oblast, gradi najveći europski pogon za proizvodnju radiofarmaceutika za dijagnostiku i liječenje teških bolesti, uključujući onkološke. Istodobno, kvantna računala će sigurno biti tražena za instalacije klase MegaScience, uključujući one koje se stvaraju u Nacionalnom centru za fiziku i matematiku u Sarovu, dodao je.
Kratki zaključak
Ruske ambicije očito sežu puno dalje od želje za završetkom ukrajinskog rata, a kako se čini, u tom smislu ta zemlja – usprkos svemu – ostavlja otvorena vrata i za buduću suradnju i sa zapadom s kojim je trenutačno, blago rečeno zavađena.
Hoće li Trump propustiti i ovu, vjerojatno posljednju priliku za normalizaciju odnosa i suradnju s Rusijom, nakon što su je bezglavo propustili njegovi prethodnici početkom 90-ih godina prošlog stoljeća?
Zoran Meter: Najnovija ruska fregata žuri u Indopacifik: Rusija, Indija i Kina bacaju veliki izazov SAD-u
Tada je Moskva, nakon završetka Hladnog rata i raspada SSSR-a, SAD-u i Zapadnoj Europi gotovo „na tanjuru nudila“ ne samo partnerstvo već gotovo i savezništvo – što bi bio prvi takav slučaj u dugoj, složenoj i krvavoj povijesti odnosa Rusije i Zapada (prije svega europskih sila) i prilika nakon čije bi realizacije svijet danas izgledao potpuno drukčije – uvjeren sam i puno bolje.
Odgovor ne spomenuto pitanje, kao što sam gore veće rekao – doznat ćemo vrlo brzo.
