Nedavno je američki predsjednik Donald Trump u glavni američki grad Washington poslao pripadnike Nacionalne garde kako bi ga učinio sigurnijim od kriminala i uličnih bandi.
To isto sada namjerava učiniti i u Chicagu, gdje je ukupna razina nasilja i dalje iznad prosjeka mnogih američkih gradova. Te su Trumpove odluke unijele nove podjele u američkom društvu. Jedni ih podupiru (uglavnom njegovo biračko tijelo) jer je to bilo i jedno od glavnih Trumpovih predizbornih obećanja koje je sada odlučio provesti u djelo, dok se drugi oštro protive – govoreći kako Trump ovime zadire u ljudska prava, krši zakone i želi uvesti svoju diktaturu – uglavnom simpatizeri Demokratske stranke koja je i na vlasti u spomenutim gradovima. Kao i u Los Angelesu na čije je ulice Nacionalnu gardu poslao još prije nekoliko mjeseci radi borbe s ilegalnim migrantima i njihovim prosvjedima protiv nove migrantske politike američke administracije koja je kudikamo oštrija od one prethodne – na čelu s Joeom Bidenom.
Kako god bilo, čini se da i u Europi počinju shvaćati svu složenost i probleme u borbi protiv organiziranog kriminala i uličnih bandi koje teroriziraju građane, prije svega velikih zapadnoeuropskih gradova.
Bruxelles „puca po šavovima“
Tako i belgijska vlada razmišlja o slanju pripadnika svojih vojnih snaga ma ulice glavnog grada Bruxellesa. To bi se moglo dogoditi uskoro, s obzirom kako je tamošnji ministar sigurnosti i unutarnjih poslova Bernard Quintin najavio plan prema kojem bi vojnici u mješovitim timovima s policijom patrolirali gradom kako bi se zaustavio val nasilja povezanog s drogom koji posljednjih mjeseci trese belgijsku prijestolnicu.
„Vojska mora braniti teritorij. To obično čini na našim granicama ili daleko izvan njih, ali rat protiv narko-kriminala također spada u zaštitu našeg teritorija“, izjavio je Quintin u razgovoru za De Standaard.
Prema podacima tužiteljstva, Bruxelles je ove godine već zabilježio 57 pucnjava, od čega 20 tijekom ljeta. Glavni briselski tužitelj Julien Moinil, koji je i sam pod policijskom zaštitom nakon prijetnji krijumčara, upozorava da su građani u ozbiljnoj opasnosti: „Bilo tko u Bruxellesu može postati žrtva zalutalog metka.“ O tome piše POLITICO, kojeg prenosi Jutarnji list.
Moinil je ranije zatražio 10 milijuna eura za jačanje sigurnosti, no tvrdi da mu vlasti nisu osigurale potrebna sredstva.
Prema Quintinovu prijedlogu, vojska i policija zajedno bi patrolirale oko postaja metroa i u problematičnim dijelovima grada, poput četvrti Peterbos u općini Anderlecht. Ministar obrane Theo Francken potvrdio je da je zakonski okvir već spreman te da će prijedlog uskoro biti upućen Vijeću ministara.
„Naša prijestolnica, Bruxelles, sigurnosna je katastrofa. Moramo vratiti kontrolu“, poručio je Francken na X-u.
Iako je politička odluka o slanju vojske već donesena, plan izaziva kritike. Liberalni zastupnik Frédéric De Gucht poručio je kako bi vlasti mogle početi s financiranjem tužiteljstva: „Za tih 10 milijuna eura ne treba nikakav pravni okvir.“
Quintinov prijedlog dio je plana za „velike gradove“ koji uključuje pojačani video-nadzor i dodatne sigurnosne mjere ne samo u Bruxellesu, već i u Antwerpenu, Gentu, Liègeu, Charleroiju i Monsu.
Cijela se situacija odvija u sjeni dugotrajne političke blokade. Bruxelles ni više od godinu dana nakon izbora u lipnju 2024. još uvijek nema formiranu regionalnu vladu. Lokalni čelnik Quintinove liberalne stranke MR, David Leisterh, upozorio je da bi u takvim okolnostima možda trebalo raspisati nove izbore, dok predsjednik stranke Georges-Louis Bouchez smatra da će Bruxelles neizbježno završiti pod kontrolom savezne vlade.
Trump upozorio: Manje se brinite o Putinu, a više o migrantima silovateljima
Prosudba
Da je u pitanju samo Bruxelles sa svojim velikim sigurnosnim problemima još bi bilo i dobo. Međutim, osim ostalih velikih belgijskih gradova koji sve teže dišu pod pritiskom organiziranog kriminala, slične stvari događaju se u i mnogim drugim velikim europskim gradovima.
Posebno su sigurnosno kritični veliki lučki gradovi, poput onih u Francuskoj ili Italiji. Dodatno je prisutan i problem velikog broja davno prispjelog muslimanskog stanovništva (kao posljedica kolonijalnih politika bivših europskih sila) koje se većinom nije uspjelo asimilirati odnosno uspješno integrirati u društva pa svoje frustracije nerijetko iskaljuje u neredima i sukobima sa snagama sigurnosti i domicilnim stanovništvom (Francuska, Njemačka).
Apostrofirati treba novovjeki migrantski problem na tlu Europe povezan s ilegalnom migracijom i jalovom politikom službenog Bruxellesa kada je riječ o pokušaju njezinog suzbijanja.
Ta neučinkovitost Europske komisije i birokratizam koji paralizira akciju izaziva pak pojačane dubioze između briselske centrale i prijestolnica europskih zemalja koje su neposredno na udaru ilegalnih migranata i krijumčarskih bandi (Italija, Grčka, Španjolska) s obzirom kako one zahtijevaju uvođenje strožih zakona s ciljem zaustavljanja tog velikog problema koji negativno utječe na brojne segmente njihovih društava (javna sigurnost, zdravstvo, tržište rada (robovski rad).
Uopće ne isključujem mogućnost da gore spomenute Trumpove metode pokušaja uvođenja reda na opasnim ulicama američkih velikih gradova uskoro počnu slijediti i pojedine europske vođe. Talijanska premijerka Georgia Meloni ionako je od početka svog mandata, sukladno predizbornoj kampanji koju je vodila kao predsjednica krajnje desne stranke Braća Italije, namjeravala uvesti vrlo oštre mjere protiv ilegalnih migranata u svojoj zemlji, ali je na kraju u znatnoj mjeri reterirala pod pritiskom predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen (osim onih naizgled lijepih upozorenja Bruxellesa da bi Italija time iskakala iz zajedničke politike EU-a, tu su redovito i oni zakulisni pritisci koji se tiču dodjele financijskih sredstava iz različitih europskih fondova).
Osim toga Georgia Meloni je i Trumpova simpatizerka, i rijetka državnica iz EU-a koja s njim ima iskreno dobre odnose. Oštre političke i pravne propise protiv organiziranog kriminala, uličnih bandi i ilegalnih migranata velika većina Talijana ionako ništa ne bi imala. Stvar je, naravno, po tom pitanju identična i u svim ostalim državama članicama.
Detalji diplomatske zamke epskih razmjera: Libijski vojskovođa ponizio europske ministre
Stvar je jedino u stavovima njihovih vlada koje pred izbore nerijetko govore jedno, a kada osvoje vlast – nešto posve drugo. Iako nikom normalnom nije jasno zašto se najprije treba dovesti u nenormalnu sigurnosnu situaciju da bi se počelo konkretno djelovati?
