Za odustajanje od 30% američkih carina EU će SAD-u plaćati milijarde dolara
Izvrsno odigrana Trumpova utakmica kojom je potpuno ponizio europske saveznike, ma koliko nas ovi upravo uvjeravali u suprotno. Od sada će morati kupovati američke proizvode (bez ikakvih zaštitnih carina), kao i oružje, a usput investirati u američko gospodarstvo – u vrijeme dok ono europsko sve više stenje pod teretom geopolitičkih promašaja povijesnog značaja
Nije prošlo dugo a Europska unija opet je posrnula i pala na ispitu pred američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, koji, otkako je preuzeo vlast 20. siječnja ove godine, poput buldožera ruši i posljednje ostatke ionako slabašne samostalnosti EU-a koji su preostali nakon, samo za naivce sklonog europskim saveznicima njegovog prethodnika Joea Bidena.
Zapravo je Trump upravo uništio i posljednje ostatke nade da će EU ikada postati globalni geopolitički igrač, tj. onaj koji donosi samostalne i snažne odluke koje imaju veliki utjecaj na „ostatak“ svijeta.
Nakon što je nedavno „nokautirao“ ključne europske vođe i birokrate u strukturama EU-a koji više ni o čemu ne vode računa kada je riječ o zaštiti europskih interesa – i nametnuo im obrambeni sporazum kroz strukturu NATO saveza prema kojem će u 100-postotnim novčanim iznosima morati kupovati američko suvremeno naoružanje (poput proturaketnih sustava ili zrakoplova), jučer je Trump deklasirao „najslabiju kariku EU-a“ Ursulu von der Leyen (opterećenu navodnim korupcijskim aferama kako iz doba dok je bila njemačka ministrica obrane, tako i iz doba pandemije Covid-19 odnosno nabave Pfizerovog cjepiva za potrebe EU-a zbog čega se prije desetak dana u Europskom parlamentu po prvi put i glasalo o njenom (ne)povjerenju).
Ali krenimo redom.
SAD i EU sklopili trgovinski sporazum
Trump je prošli vikend ležerno stigao u Škotsku i uživao u svom omiljenom golfu. Zašto i ne bi? Pod noge je upravo planirao podložiti sve europske saveznike. I u tome je, kako se ubrzo pokazalo – uspio. I to još kako!
Kako navodi američki Bloomberg, „SAD i Europska unija postigli su dogovor prema kojem će se blok suočiti s 15%-tnim carinama na većinu svog izvoza, uključujući automobile, čime se sprječava trgovinski rat koji je mogao zadati razoran udarac globalnom gospodarstvu“. „Sporazum dolazi manje od tjedan dana prije roka u petak za stupanje na snagu Trumpovih viših tarifa.“
Još prije famoznog trgovinskog sporazuma između Sjedinjenih Država i Europske unije britanski Reuters je najavio da će se prema odredbama istog od 1. kolovoza uvesti osnovna carina od 15% na europsku robu uvezenu u Sjedinjene Države.
Prema novom trgovinskom sporazumu EU se obvezala kupiti od SAD-a energiju u vrijednosti od 750 milijardi dolara u sljedeće tri godine. Teoretski je to moguće, ali u praksi će EU moći kupiti naftu, naftne derivate, plin i ugljen od SAD-a za taj iznos samo ako započne nova energetska kriza i cijene porastun npr nafte na 120 dolara po barelu, a plina na dvostruko veću cijenu od sadašnje.
Da bio Trump smanjio najavljenih 30 posto carina na 15 posto EU je, dakle, dužna kupiti energetske resurse i vojnu opremu od SAD-a. Energetski resursi bit će kupljeni, dakle, kako je rečeno – za 750 milijardi dolara, a vojne opreme, prema Trumpu, “ogromna količina”.
Trump je naglasio da će SAD opskrbiti zemlje NATO-a vojnom opremom, koju bi one potom mogle proslijediti Ukrajini. Prema njegovim riječima, “partneri će s tom opremom učiniti što god žele”. U izjavi se također navodi da sporazum “pojašnjava pravila igre” za europske tvrtke, iako su europske vlasti računale na trgovinu bez carine. Trump je rekao da se sporazumom izbjegava eskalacija spora između dva najveća gospodarstva, koja čine gotovo trećinu globalne trgovine.
Ove detalje trgovinskog sporazuma objavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, prenosi Axios.
Prema njezinim riječima, sporazum će tako pomoći Europskoj uniji da smanji kupnju ruske nafte i plina. „Još uvijek dobivamo previše ruskog LNG-a koji ulazi na mala vrata… u Europsku uniju“, rekla je von der Leyen, također navodeći nastavak opskrbe naftom.
Von der Leyen u Pekingu: Pokušaj popravljanja odnosa uoči Trumpovih carina
Realno ili ne?
Teoretski je moguće da EU kupi toliko američkih energenata. Ali u praksi će to teško izvršiti osim ako ne bude novih ozbiljnih geopolitičkih prevrata ili nove energetske krize koji bi povisili cijenu energenata.
Tako je EU 2024. godine, prema podacima Eurostata, kupila energetske resurse diljem svijeta u vrijednosti od približno 370 milijardi eura. Američke zalihe iznosile su oko 68 milijardi eura (oko 79 milijardi dolara) – 18%. Da bi Bruxelles ispunio svoja obećanja, uvoz iz Sjedinjenih Država mora narasti na 214 milijardi eura, čime se njegov udio u trenutnim kupnjama povećava na 57%.
Glavni problem je što se trenutne zalihe temelje na američkoj nafti i naftnim derivatima, a ne na LNG-u. Oni dominiraju ukupnim volumenom kupnje – 41 milijarda eura u 2024. Usprkos činjenici da američko Ministarstvo energetike ne predviđa povećanje proizvodnje ni nafte ni naftnih derivata. Međutim, europskim rafinerijama sirovine iz SAD-a trebaju samo u određenom volumenu, budući da se američka nafta mora miješati s teškim vrstama iz drugih zemalja. Do 2023. glavni dobavljač takve nafte bila je Rusija.
Što se tiče ukapljenog plina, američki udio na tržištu EU-a već je porastao na 45%, a čak bi i dvostruko povećanje uvoza donijelo samo 36 milijardi eura (42 milijarde dolara) godišnje po sadašnjim cijenama plina. Takvi su izračuni isključivo spekulativni, budući da su gotovo svi novi projekti u SAD-u već ugovoreni, a većinu količina rezervirale su azijske tvrtke.
U 2024. godini europske tvrtke potrošile su 19 milijardi eura na američki ugljen, a udio američkog energenta bio je 35%. U tom području američke tvrtke također imaju malo mogućnosti, budući da EU planira napustiti fosilna goriva, a čak ni trostruko povećanje neće riješiti problem.
Dakle, planirani skok proizvodnje LNG-a u SAD-u, pa čak i preusmjeravanje opskrbe od strane američkih proizvođača, promijenit će ravnotežu, ali ne na način na koji to obećava EU. Najrealnija opcija zapravo je povećanje trgovine energijom na 150 milijardi dolara godišnje, dok je ostatak moguć samo u slučaju navedenih poremećaja globalne razine.
Njemačka reakcija
Njemački kancelar Friedrich Merz pozdravio je sporazum o uvođenju 15-postotne carine na izvoz EU u Sjedinjene Države, ali je priznao da je pčekivao veće olakšanje međusobne trgovine kao rezultat sporazuma.
Ranije je , nakon razgovora s američkim čelnikom Donaldom Trumpom u Škotskoj , predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen potvrdila dogovor o uvođenju carine od 15% na gotovo sav izvoz EU u SAD.
„Uspjeli smo zaštititi naše temeljne interese, iako sam svakako očekivao daljnje olakšanje transatlantske trgovine. Stabilni i predvidljivi trgovinski odnosi s obostranim pristupom tržištima koriste svima s obje strane Atlantika, i tvrtkama i potrošačima.“ – rekao je Merz, a piše Deutsche Welle.
„Sporazum je spriječio trgovinski sukob koji je mogao ozbiljno utjecati na izvozno orijentirano njemačko gospodarstvo. To se posebno odnosi na automobilsku industriju, gdje će se trenutne carine smanjiti za gotovo polovicu – s 27,5% na 15%,“ — dodao je.
Nezadovoljni njemački industrijalci
Njemačko industrijsko udruženje (BDI) bilo je izravnije, nazivajući kompromis neadekvatnim. Industrijalci su ga opisali kao “fatalni signal” za međusobno povezana gospodarstva s obje strane Atlantika, piše u ponedjeljak ukrajinski medij Strana.
Jedina pozitivna stvar, kažu stručnjaci iz industrije, jest da je izbjegnuta daljnja eskalacija.
Istovremeno, činjenica da je dogovor sklopljen već je uzrokovala rast cijena naftnih terminskih ugovora za više od 0,3%, piše Reuters.
Prema analitičarima, to je zbog činjenice da su se očekivanja pada potražnje za naftom u svijetu smanjila (što bi bilo neizbježno bez trgovinskog sporazuma, budući da bi visoke carine uzrokovale usporavanje gospodarstava).
Zoran Meter: Pobrkani lončići! EU slavi ‘slamanje Trumpa’ i sporazum koji će devastirati njene riznice
Ruska reakcija
Tijekom trgovinskih pregovora s američkim predsjednikom Trumpom, predsjednica Europske komisije von der Leyen bila je poput “učenice koja je pobjegla s nastave”, izjavio je zamjenik predsjednika ruskog Vijeća Federacije Konstantin Kosačev na svom telegram kanalu, a citiraju ga ruski mediji.
Kako je ruski senator naglasio, „politika je u potpunosti zamijenila ekonomiju u djelovanju Europske komisije“. „To je pogodnije za europsku birokraciju – slogani su sve militantniji, a nacionalne vlade morat će platiti za „crnu tranziciju.“
Pretpostavlja kako veli dio europskih vođa ovaj sporazum neće „pozdraviti pljeskom“. „Sa sloganima i pljeskom ne možete daleko dogurati.
Naveo je glavna pitanja koja predstoje: „Hoće li europski proizvodi izdržati konkurenciju na američkom tržištu s uvoznim carinama od 15 posto?; U kojim količinama i kakvoj će kvaliteti EU kupiti energetske resurse od SAD-a za 750 milijardi dolara?; Pod kojim uvjetima i u kojim sektorima će EU uložiti 600 milijardi dolara u američko gospodarstvo?“
Reakcija iz Francuske
Vođa parlamentarnog odbora francuske desničarske stranke Nacionalni skup, Marine Le Pen, nazvala je trgovinski sporazum Europske unije sa Sjedinjenim Državama političkim, ekonomskim i moralnim fijaskom za Europsku uniju.
„Stotine milijardi eura plina, kao i oružja, morat će se godišnje uvoziti iz Sjedinjenih Država. Ovo je potpuna kapitulacija za francusku industriju, kao i za naš energetski i vojni suverenitet,“ — napisala je u objavi na X-u.
Le Pen navodi da je Europska unija sklopila sporazum pod nejednakim uvjetima sa SAD-om i pod manje povoljnim uvjetima od Ujedinjenog Kraljevstva. Usporedila je sporazum s kapitulacijom francuske industrije, kao i njezinog energetskog i vojnog sektora.
Meter: Umjesto ‘strašnih sankcija’ Trump Putinu dao još 50 dana da dovrši posao u Ukrajini
Prosudba
Mnogi unutar Europske unije i NATO saveza bojali su se nakon što je Trump preuzeo svoj drugi mandat, a poglavito nakon njegovih oštrih riječi o Europskoj uniji i NATO-u, da će višedesetljetno savezništvo između dviju strana Atlantika završiti i da će Europa ostati na cjedilu. I to u okolnostima, kada joj, kako njeni pojedini političari mahom tvrde – predstoji ruska agresija odmah nakon što Rusi pokore Ukrajinu.
Međutim, nakon nedavnog summita NATO saveza u Haagu, gdje su zemlje članice (s izuzetkom SAD-a) pristale na Trumpov zahtjev povećati svoja proračunska izdvajanja za zajedničku obranu na 5% do 2035.g (uvjeren sam da bi oni pristali da je on zatražio i 8 ili 10 posto) raspoloženje je naglo postalo optimistično (bez obzira na navedene katastrofalno velike rashode koji mogu devastirati europska gospodarstva ukoliko bi se uistinu provela u djelo).
Nakon jučerašnjeg trgovinskog sporazuma, kako vidimo iz pojedinih reakcija (Ursula von der Leyen, Friedrich Merz) raspoloženje je još više naraslo, jer se, eto, europskim mudracima (Britanci im se na sav glas iza leđa grohotom smiju) Trumpa uspjelo nagovoriti da ne primjeni najavljenih 30% carina na europske proizvode (sad će to biti 15%, a do sada je bilo nula).
Kako to za AFP upravo reče jedan visoki europski diplomat pod uvjetom anonimnosti govoreći u ime drugih, „vlada optimistično raspoloženje, puno je nagađanja, ali prvi signali su prilično pozitivni“.
“Svakako nema panike ni tmurnog raspoloženja.”
Europljani su se bojali i da će američki vojnici napustiti kontinent. Smanjenje će se dogoditi ali to „neće biti neka dramatična promjena, već će vjerojatno biti postupno“, smatra drugi europski diplomat koji misli da će „Trumpova prva meta vjerojatno biti trupe preostale nakon povećanja broja vojnika koje je naredio njegov prethodnik Joe Biden nakon što su ruski tenkovi ušli u Ukrajinu“ (20 000 vojnika, op.ZM.).
I na ovome bih zastao i dao svoj konačni sud:
Jad i posvemašnja bijeda europskih vladajućih političara i diplomacije koji su Donalda Trumpa prije predsjedničkih izbora u SAD-u smatrali diletantom, nesposobnim političarom koji će uništiti SAD i s Vladimirom Putinom sklapati nemoralne sporazume.
Sada pak svi do jednog veličaju Trumpa i klanjaju mu se do negledljivosti, a njegove obrambene i trgovinske pobjede nad njima slave i kao svoje uspjehe jer ih on eto nije ostavio i predao krvožednim Rusima koji samo što ih nisu napali!
Izvrsno odigrana Trumpova utakmica kojom je potpuno ponizio europske saveznika ma što ovi sada govorili i uvjeravali nas u suprotno. Od sada će morati kupovati američke proizvode (bez ikakvih zaštitnih carina), kao i oružje, a usput investirati u američko gospodarstvo u vrijeme dok ono europsko sve više stenje pod teretom geopolitičkih promašaja povijesnog značaja.
Netko će me možda upitati a što su drugo europske vođe sada mogle napraviti?
Evo odgovora. Naravno da sada nisu mogle ništa drugo osim ovoga. Ali same su se dovele u ovu situaciju, vrlo često potpuno ignorirajući i volju svojih građana – od odluka političkog karaktera, do onih ideoloških kojima iritiraju većinu građana.
Međutim, ono što su morale učiniti a nisu – to je da se sklone s vlasti n prošlim izborima za Europski parlament te istu prepuste novoj mladoj generaciji europskih političara s koje god strane političkog spektra dolazili – neopterećene korupcijskim aferama, nametnutim ideološkim borbama i td., i td. To nisu učinile, već su se grčevito borile za vlast plašeći građane Trumpom i europskim „trampistima“! Sada im Trump vraća milo za drago! On je detronizaciju ovih elita, koje su ga pljuvale a ideološki ga iritiraju – već odavno priželjkivao.
Kako se one nisu željele maknuti Trump ih je primorao na potpuno pokoravanje. I to zahvaljujući Vladimiru Putinu. I ne samo to. Zahvaljujući potonjem još će dugo držati Europu za šiju, pokazujući joj gdje joj je mjesto. A nakon toga će, uskoro, osobno s Putinom dogovoriti oblike suradnje SAD-a i Rusije u onim sferama koje dvjema državama budu odgovarale.
I da! Sudbinu Ukrajine, odnosno odluku o nastavku pomoći toj zemlji Trump je potpuno prebacio na europske političare, a SAD je sada i formalno povukao iz tog rata u koji su neformalno duboko involvirane. Ali ove se europske političke elite iz tog rata ne mogu izvući a da ne budu i same pometene s vlasti od građana koje su uvjeravali u ukrajinsku pobjedu i ispravno pomaganje Kijevu golemim financijskim i vojnim sredstvima po Bidenovom receptu – „dokle to bude potrebno“.
Bidena više nema ali će Ukrajini još dugo biti potrebno. Osim ako Zelenskog europske elite ne prisile na mir – samo više ne po europskim uvjetima koje su one, gle čuda, sinkronizirale i kao ukrajinske.
Tjedna analiza Zorana Metera: Kaos u Antwerpenu, nagli zaokret Indije, samozavaravanje Europe
Živi bili pa vidjeli! Možda već i od početka rujna, kada će se u Kini odigrati važan summit Xi Jinping-Putin, kojemu se (uz veliko možda, ali kojeg ni Trump ne odbacuje) priključi i osobno Trump koji će tada slučajno biti u obližnjoj Južnoj Koreji.
Velike se igre nastavljaju ubrzanom dinamikom, a Europska unija pogubila je sve karte u svojim rukama. Ako ih je ikada uopće i imala.
