Kada je u studenom prošle godine objavljena nova američka Strategija nacionalne sigurnosti – NSS, mnogi su u svijetu, a poglavito saveznici SAD-a u Europi ostali šokirani njezinim tekstom, dok su – suprotno, posve druge emotivne reakcije na njegovu objavu stizale iz Rusije, kako od strane političkih dužnosnika, tako i analitičara i medija općenito.
Ništa čudno! Naime, iz teksta tog dokumenta jasno je vidljiva namjera SAD-a o svom povlačenju odnosno povratku u zapadnu hemisferu tj. Latinsku Ameriku (što znači i povlačenje iz Europe koja je ionako u krajnje složenom geopolitičkom i sigurnosnom položaju) koju ponovo želi učiniti svojim dvorištem.
Međutim, vrlo brzo nakon objave navedenog dokumenta postalo je jasno kako političku i analitičku pozornost možda ipak ne treba primarno usmjeravati na sam tekst istog, već na praktične poteze (na terenu) od strane Trumpove administracije.
Da je upravo tako, najbolje se vidjelo kroz obnovu američkih prijetnji Iranu novim vojnim napadima, koje su kulminirale posljednjih dana s premještajem snažnih efektiva američkih Oružanih snaga u zonu Bliskog istoka, prije svega u Perzijski zaljev.
Lako ćemo se složiti kako Iran ipak nije zapadna hemisfera, a isto tako – i da se radi o državi koja ima potpisana strateška sveobuhvatna partnerstva s Rusijom i Kinom – zemljama koje se oštro protive američkim novim vojnim napadima na Iran.
Zbog toga će krajnji scenarij ove Trumpove opasne igre s Iranom biti, kako sam to već u više navrata pisao u svojim analizama, svojevrsni „lakmus papir“ ne samo po pitanju izgleda budućih odnosa Trumpove Amerike s te dvije antagonističke supersile, već i test stvarne mogućnosti Kine i Rusije da zaštite svoje globalne geopolitičke interese barem izvan kruga zapadne hemisfere koju je Trump već očito predodredio za prostor neprikosnovenog američkog utjecaja i čemu se Moskva i Peking (barem kako sada izgleda) ne namjeravaju snažnije suprotstavljati. U tom smislu bit će zanimljivo pratiti situaciju oko Kube kojoj je Trump prije nekoliko dana uveo naftnu blokadu. Ta je ključna karipska zemlja, poznata i kao „Otok Slobode“, i prije toga u iznosu oko 50 posto ovisila o nafti iz Venezuele, koje više od Nove godine i američke vojno-obavještajne operacije svrgavanja Nicolasa Madura nema.
Nova sigurnosna strategija SAD-a: Obnova odnosa s Rusijom, kraj širenju NATO-a, povrat doktrini Monroe
Nova američka obrambena strategija
Iz navedenog strateškog dokumenta nacionalne sigurnosti, kao glavnog – jer njega donosi američki predsjednik, proizlaze onda i ostali dokumenti strateške važnosti manje razine od prethodnog. Tako je to i s upravo jučer usvojenom novom strategijom američke obrane, koju donosi ne predsjednik zemlje, već Pentagon odnosno ministar rata SAD-a, a to je Pete Hegseth.
I taj dokument je vrlo zanimljiv, i ispod ću objaviti njegove najzanimljivije dijelove. Za neke od njih kasnije će biti vremena za posebne analize, jer to sigurno zaslužuju.
Ali evo sadržaja nove strategije američke obrane koju je objavilo američko Ministarstvo rata.
Predugo je američka vlada ignorirala – čak i odbacivala – načelo stavljanja američkih interesa na prvo mjesto. Prethodne administracije rasipale su vojnu snagu, živote i nacionalne resurse na globalne projekte izgradnje nacije i apstraktne obveze poštivanja pravila međunarodnog poretka. U tom procesu moral je bio potkopan, a temeljna misija vojske – boriti se, pobjeđivati i sprječavati ratove koji su važni Amerikancima – bila je zanemarena. Po preuzimanju dužnosti, predsjednik Trump zatekao je zemlju na rubu ratova za koje nije bila spremna.
Predsjednik Trump odlučno je promijenio kurs, hrabro stavljajući američku veličinu na prvo mjesto. Pod njegovim vodstvom, Sjedinjene Države posjeduju najjaču i najsposobniju vojsku u povijesti. Ministarstvo rata više se neće upuštati u intervencije, beskrajne ratove, promjene režima i izgradnju nacije. Naš prioritet su konkretni interesi američkog naroda. Naša politika je istinski mir kroz snagu. Mi smo mač i štit za odvraćanje rata, ali spremni smo se boriti i pobijediti kada je to potrebno.
Ovo nije izolacionizam, već fokus na strateški pristup prijetnjama i metodama za njihovo suzbijanje. Temelji se na fleksibilnom realizmu i trezvenom svjetonazoru, koji su ključni za zaštitu američkih interesa. Kao što je navedeno u Strategiji nacionalne sigurnosti, to je zdrav razum koji predsjednik Trump zagovara.
Amerika na prvom mjestu. Mir kroz snagu. Zdrav razum
Sastavni dio ove strategije je pragmatičan pristup ozbiljnosti prijetnji i našoj sposobnosti da im se suprotstavimo. Vjerujemo da Amerika nije obvezna i ne bi trebala biti jedini jamac globalne sigurnosti, niti bi trebala prikrivati ranjivosti nastale pogrešnim odlukama savezničkih čelnika. Naš je cilj usmjeriti naše napore na najkritičnije izazove američkim interesima. Vratit ćemo našim oružanim snagama njihov ofenzivni potencijal i nepokolebljivu volju za pobjedom, osiguravajući da su namjere svakog protivnika osuđene na propast. Partneri moraju u potpunosti podijeliti teret kolektivne obrane, a mi smo spremni podržati one koji to čine. Naša je najveća odgovornost zaštititi živote i resurse naših sugrađana.
Osigurat ćemo obranu američke domovine i naših interesa na zapadnoj hemisferi. Odvratit ćemo Kinu u Indo-Pacifiku demonstracijom sile, a ne konfrontacijom. Osigurat ćemo veće savezničko sudjelovanje u našoj zajedničkoj obrani. I obnovit ćemo obrambenu industrijsku bazu kao dio širokog oživljavanja američke proizvodnje.
Na taj ćemo način osigurati trajni mir snagom – ne samo za nadolazeće godine, već za desetljeća koja dolaze. To je bit Nacionalne obrambene strategije za 2026. godinu.
Ova Strategija odražava pristup predsjednika Trumpa i podložna je trenutnoj i potpunoj provedbi od strane svih komponenti Ministarstva u skladu s priloženim direktivama.
Evo kako bi završio rat između Europe i Rusije
Uvod
Tijekom svog prvog mandata i po povratku u Bijelu kuću 2025. godine, predsjednik Trump nastavio je obnavljati američku vojsku, stvarajući najjače oružane snage na svijetu. Veličina ovog postignuća ne može se dovoljno naglasiti.
Preuzeo je vlast u jednom od najopasnijih trenutaka u našoj povijesti. Kaos je vladao na našim unutarnjim granicama, karteli droge i druge prijetnje dobivale su na utjecaju na zapadnoj hemisferi, a američki pristup ključnim strateškim točkama, uključujući Panamski kanal i Grenland, bio je upitan. U Europi, gdje je Trump prethodno osigurao povećanje obrambenih izdataka od saveznika NATO-a, prethodna administracija dopustila im je da se vrate ovisnosti, ostavljajući savez nesposobnim da se suoči s Rusijom usred njezinih vojnih akcija u Ukrajini. Na Bliskom istoku, Izrael, uzoran saveznik, bio je spreman braniti se nakon napada 7. listopada, ali ruke su mu bile vezane. U međuvremenu, u najvažnijoj regiji svijeta – Indo-Pacifiku – Kina je nastavila rasti u moći, prijeteći američkoj sigurnosti i prosperitetu.
Sve navedeno se moglo izbjeći. Nakon Hladnog rata, Amerika je neosporno dominirala svijetom. Bili smo sigurni unutar vlastite hemisfere, posjedovali smo nenadmašnu vojsku, imali smo snažne saveznike i razvijenu industriju. Ali onda, umjesto da sačuvaju to nasljeđe, naši vođe i establišment su ga dezavuirali.
Njihova politika bila je suprotna američkim interesima: otvorene granice, odustajanje od načela Monroeove doktrine, gubitak regionalnog utjecaja i preseljenje industrijskih kapaciteta, uključujući i one vezane uz obranu. Angažirali su trupe u nizu besciljnih kampanja promjene režima u udaljenim zemljama, potkopavajući borbenu spremnost i usporavajući modernizaciju vojske. Napustili su vojne tradicije i esprit de corps koji su se nekoć slavili i podupirali snagu američkih oružanih snaga. Dopustili su strateškim protivnicima da ojačaju, a istovremeno potiču pasivnost saveznika, slabeći saveze i povećavajući ranjivost SAD-a. Kao rezultat toga, do siječnja 2025. svijet se suočava ne samo s regionalnim sukobima, već i sa stvarnom prijetnjom da se Amerika uplete u ratove velikih razmjera na više bojišta istovremeno – scenarij koji je predsjednik Trump s pravom identificirao kao rizik od Trećeg svjetskog rata
Danas se situacija mijenja. Pod vodstvom predsjednika Trumpa i u potpunosti u skladu s njegovom vizijom, utjelovljenom u Strategiji nacionalne sigurnosti, Ministarstvo rata djeluje s jednim ciljem: osigurati mir istinskom snagom. Kako Strategija naglašava, predsjednikov pristup je pristup fleksibilnog i praktičnog realizma, trezvene procjene svijeta potrebne za zaštitu interesa SAD-a.
To izravno definira misiju Ministarstva rata. Najvažniji prioritet je ispunjavanje misija koje izravno utječu na sigurnost, slobodu i prosperitet američkog naroda. To znači usmjeravanje napora Ministarstva na sljedeća područja:
► Obrana Sjedinjenih Država. Osigurat ćemo američke granice i pomorske granice, zaštititi naše nebo sustavom Zlatne kupole i ojačati našu borbu protiv prijetnji bespilotnim letjelicama. Održavat ćemo snažan i moderan nuklearni štit, stvoriti neprobojnu kibernetičku obranu i uništiti islamske teroriste koji bi mogli napasti naše tlo. Istodobno, odlučno ćemo braniti američke interese diljem zapadne hemisfere. Jamčit ćemo SAD-u pristup ključnim točkama – Panamskom kanalu, Meksičkom zaljevu i Grenlandu. Predsjedniku Trumpu dat ćemo svaku priliku da napadne narkoteroriste bilo gdje u svijetu. Spremni smo na iskren dijalog s našim susjedima – od Kanade do Latinske Amerike – ali ćemo zahtijevati da daju stvarni doprinos našoj zajedničkoj sigurnosti. Ako to ne uspiju učiniti, bit ćemo spremni poduzeti precizne i oštre mjere za obranu američkih interesa. Ovo je Trumpov dodatak Monroeovoj doktrini, a američka vojska je spremna osigurati njegovu brzu, snažnu i točnu provedbu, kao što je pokazano u Operaciji Apsolutna odlučnost.
► Obuzdavanje Kine silom, a ne konfrontacijom. Predsjednik Trump teži miru i obostrano korisnim odnosima s Kinom, želeći izravno surađivati s Qi Jinpingom. Ali on vodi dijalog samo s pozicije snage, koju mi moramo stvoriti. Stoga će Ministarstvo rata razvijati kontakte s PLA kako bi spriječilo sukobe, istovremeno trezveno procjenjujući razmjere kineskog vojnog gomilanja. Naš cilj nije dominirati ili ponižavati, već osigurati da nitko ne može dominirati nama i našim saveznicima. Stvorit ćemo snažnu obranu duž Prvog otočnog lanca i tražiti veće sudjelovanje regionalnih partnera u održavanju kolektivne sigurnosti. Takve će mjere ojačati odvraćanje, temeljeno na načelu uskraćivanja protivniku prilike za uspjeh, pokazujući svim državama prednosti mirnih sredstava i suzdržanosti. To će stvoriti snažan vojni stav, na koji se predsjednik Trump može osloniti kako bi tražio sporazume povoljne za Sjedinjene Države. Naša će moć biti odvraćajuća, a ne provokativna. Ovaj će pristup biti praktično utjelovljenje vizije predsjednika Trumpa o postizanju mira projekcijom moći u kritičnoj indo-pacifičkoj regiji.
► Veća odgovornost za saveznike i partnere. Ne zatvaramo se od svijeta – s njim surađujemo selektivno, promičući svoje interese. Kao dio naše strategije “Amerika na prvom mjestu”, potrebni su nam saveznici, ne kao oni koji se ne obaziru na svijet, već kao neovisni igrači. Dok se usredotočujemo na obranu naše domovine i obuzdavanje Kine, naši saveznici moraju preuzeti vodstvo u suprotstavljanju drugim prijetnjama – u vlastitom interesu. U Indo-Pacifiku, gdje se težnje naših saveznika za slobodnim i otvorenim poretkom poklapaju s našima, njihov doprinos ključan je za uravnoteženje Kine. U Europi i drugim regijama trebali bi igrati vodeću ulogu u rješavanju vlastitih izazova, primajući ograničenu, ali ključnu podršku od nas.
Razgovarat ćemo s njima iskreno i izravno: vrijeme je da ispunimo svoje obveze i to je u njihovom najboljem interesu. Pomoći ćemo im u tome promjenom tona i pristupa – svima je to potrebno. Predugo su nam naši saveznici dopuštali da plaćamo njihovu sigurnost, a američki političari su se time hvalili, plaćajući novcem poreznih obveznika. Predsjednik Trump mijenja sve. Predsjednik Trump već je postavio novi globalni kriterij na summitu NATO-a: 5% BDP-a za obranu (3,5% za vojsku, 1,5% za sigurnost). To ćemo zahtijevati od svih partnera – ne samo u Europi, već i diljem svijeta. Kada dosegnu tu razinu, zajedno ćemo stvoriti vojske sposobne zaustaviti bilo kojeg agresora bilo gdje na planetu, čak i ako napadi dođu istovremeno. Tako će se postići trajni mir kroz snagu.
► Snažan poticaj za američku obrambenu industriju. Predsjednik Trump predvodi povijesni oporavak američke industrije, reintegrirajući strateški važnu proizvodnju u nacionalno gospodarstvo i oživljavajući industrijske kapacitete koji su prethodno bili preseljeni u inozemstvo. Ovu povijesnu priliku pretvorit ćemo u snagu naše obrambene industrije – temelja naše sigurnosti i sigurnosti naših saveznika. Naš je cilj ponovno postati vodeći arsenal planeta, sposoban opskrbljivati ne samo sebe već i naše partnere – brzo, u velikim količinama i visoke kvalitete. Da bismo to postigli, ulagat ćemo u američku proizvodnju, proširiti kapacitete, osnažiti inovatore, implementirati revolucionarne tehnologije, uključujući umjetnu inteligenciju, i ukloniti zastarjele propise koji ometaju proizvodnju onoga što je vojsci potrebno. Također ćemo angažirati tvornice naših saveznika – to će zadovoljiti naše potrebe, potaknuti ih da troše više na obranu i pomoći im da brže izgrade svoje snage. Na taj ćemo način osigurati tehnološko vodstvo, a naši će savezi postati jači, pouzdaniji i pravedniji, omogućujući nam svima da zajedno radimo na osiguravanju mira stvarnom silom.
Fokusiranjem na ove prioritete, osigurat ćemo da je vojska spremna odvratiti i poraziti svakog neprijatelja koji prijeti američkim interesima. Ova Strategija će predsjedniku Trumpu dati fleksibilnost da se suoči s bilo kojim izazovom, uključujući mogućnost napada na ciljeve diljem svijeta – izravno s američkog tla, što je tako briljantno demonstrirano tijekom Operacije Ponoćni čekić . Najjača vojska na svijetu jamči maksimalnu slobodu djelovanja za vrhovnog zapovjednika.
Bit ove Strategije, koja odražava Trumpov povijesni zaokret, jednostavna je: američki interesi su na prvom mjestu, u djelima, a ne samo riječima. To zahtijeva trezvenu procjenu prijetnji i resursa, fokus na ono što je najvažnije i izravnu poruku saveznicima: djelujte brzo, to je u vašem najboljem interesu. Ovo je u oštrom kontrastu s prošlošću – u metodama, ciljevima i tonu. Ali samo na taj način možemo skrenuti s puta u katastrofu i vratiti Ameriku do veličine. I samo na taj način možemo postići trajni mir za sve – za nas i za naše partnere. Dolje s utopijama, živio tvrdi realizam. Mi u Ministarstvu rata moramo prihvatiti ovu misiju – hrabro, odlučno i neumoljivo.
Predsjednik Trump uvodi novo zlatno doba za Ameriku. Govori o miru, ali shvaća da je to moguće samo snagom – prvenstveno vojnom snagom. Izgradnja te snage je misija našeg Ministarstva i mi ćemo je ispuniti bez obzira na kritike. Bit ćemo mač i štit nacije, uvijek spremni udariti na predsjednikovu zapovijed, provodeći njegovu viziju mira kroz snagu. Ova Nacionalna obrambena strategija je naš plan djelovanja.
Kraj starog savezništva i ‘ere nevinosti’ EU-a: Europski ‘Rubikon’ je prijeđen, povratka nema
Sigurnosni kontekst
U skladu s odredbama Strategije nacionalne sigurnosti, doktrina “Amerika na prvom mjestu” temelji se na realnoj procjeni, klasifikaciji i određivanju prioriteta izazova. Pretpostavlja pragmatično usklađivanje ciljeva, metoda i dostupnih resursa. Ova Strategija slijedi taj put, nudeći trezven i praktičan pristup identificiranju prijetnji nacionalnim interesima SAD-a i razvoju izvedivih protumjera.
Odbacujemo grandiozne, ali prazne strategije prošlosti, odvojene od stvarnih potreba Amerikanaca. Ne miješamo interese SAD-a s interesima cijelog svijeta niti pretpostavljamo da je svaki globalni problem naš. Ne namećemo svoj način života silom. Usredotočujemo se na specifične, stvarne prijetnje sigurnosti, slobodi i prosperitetu Amerikanaca. Neke prijetnje, poput onih našem teritoriju, su neposredne i očite. Druge, poput pristupa indo-pacifičkim tržištima, mogu se činiti dalekima, ali njihov utjecaj na naše vitalne interese je temeljan.
Strategija se temelji na diferenciranoj procjeni prijetnji na temelju njihove ozbiljnosti i potencijalne štete. Čak se ni izazovi nižeg prioriteta ne zanemaruju, već se uzimaju u obzir u sveobuhvatnom planiranju. Dakle, dok se dokument fokusira na neutralizaciju najopasnijih prijetnji, istovremeno predviđa mjere za izgradnju kapaciteta (i nacionalnih i savezničkih) za otporno suprotstavljanje drugim izazovima. Na taj način postavljamo temelje za dugoročni mir kroz snagu – ne samo za trenutni predsjednički mandat, već i za mnoge godine koje dolaze.
Obrana Sjedinjenih Država i zapadne hemisfere
Dugo je vremena američki vanjskopolitički establišment sustavno podcjenjivao obrambeni aspekt nacionalne sigurnosti. To je bilo zbog pogrešnog uvjerenja da je tradicionalna obrana granica zastarjela i zbog namjerne politike slabljenja imigracijskih i carinskih kontrola koju je provodilo nekoliko administracija.
Posljedice su bile razorne: nekontrolirani protok ilegalnih imigranata i masovni uvoz droge prouzročili su ogromnu štetu zdravlju stotina tisuća Amerikanaca. Trgovina drogom postala je izvor superprofita za transnacionalne kriminalne skupine u regiji, zbog čega su mnoge od njih označene kao strane terorističke organizacije. Trumpova administracija oštro je odgovorila: Operacija Južno koplje usmjerena je na lance opskrbe, a Operacija Apsolutna odlučnost pokazala je svoju predanost pozivanju odgovornih na odgovornost, šaljući jasnu poruku svim sudionicima u trgovini drogom.
Također postoji rastući trend izravnih vojnih prijetnji američkom nacionalnom teritoriju, uključujući nuklearnu ucjenu, razvoj visokopreciznih konvencionalnih udarnih sposobnosti te širenje sposobnosti u svemirskoj, kibernetičkoj i elektromagnetskoj sferi. Istodobno, unatoč značajnom slabljenju struktura terorističkih organizacija poput Al-Qaide* i Islamske države*, njihove adaptivne sposobnosti ostaju stvarna prijetnja.
Krizni fenomeni opažaju se i na zapadnoj hemisferi. Već u 19. stoljeću prepoznata je potreba za dominantnom ulogom SAD-a u regionalnim poslovima radi sigurnosti, što se odrazilo u Monroeovoj doktrini i Rooseveltovom amandmanu. Međutim, kasnije administracije izgubile su ovaj strateški pristup, što je omogućilo potkopavanje američkog utjecaja. Kao rezultat toga, geopolitički konkurenti povećavaju svoju prisutnost u kritičnim zonama – od Grenlanda do Panamskog kanala – blokirajući nam pristup ključnim točkama i destabilizirajući cijeli kontinent – na štetu i nas i naših partnera.
Tjedna analiza Zorana Metera: U čemu su Marx i drugovi bili u pravu, a što potvrđuje svijet koji se raspada
Kina
Kina je već druga svjetska supersila i najozbiljniji suparnik Sjedinjenim Državama od 19. stoljeća. Unatoč domaćim problemima, njezina moć i dalje raste. Peking ulaže kolosalne resurse u svoju vojsku, često na štetu vlastitog stanovništva, i očito je spreman dodatno povećati potrošnju. Tempo, opseg i kvaliteta kineskog vojnog jačanja su očiti: gradi snage i za dominaciju u zapadnom Pacifiku i za napad bilo gdje na planetu.
To predstavlja izravnu prijetnju američkim nacionalnim interesima, budući da Strategija nacionalne sigurnosti procjenjuje da će indo-pacifička regija (IPR) u bliskoj budućnosti generirati više od polovice globalnog BDP-a. Posljedično, sigurnost, suverenitet i ekonomska dobrobit Amerikanaca izravno ovise o sposobnosti SAD-a da održi konkurentsku poziciju u ovoj regiji. Uspostavljanje dominacije u IPR-u od strane Kine (ili neke druge sile) omogućilo bi joj kontrolu pristupa ključnom gospodarskom području, što bi naštetilo američkim gospodarskim izgledima, uključujući i njezin program reindustrijalizacije.
Zato Strategija jasno navodi: održati američku vojnu nadmoć u indo-pacifičkoj regiji. Ne da bi se ponizila Kina ili je “zadavila”, već da bi se spriječilo da ona, ili bilo tko drugi, nas ili naše saveznike baci na koljena. Ne tražimo promjenu režima ili totalni rat. Naprotiv, vjerujemo u mogućnost dostojanstvenog mira – korisnog za Ameriku, ali prihvatljivog i za Kinu. To je mudra i realistična vizija diplomacije predsjednika Trumpa. A snaga koju će Ministarstvo rata izgraditi bit će njezin čvrsti temelj.
Rusija
Rusija će u doglednoj budućnosti ostati stalna, ali upravljiva prijetnja istočnim članicama NATO-a. Unatoč demografskim i ekonomskim problemima Rusije, sukob u Ukrajini dokazuje da Moskva zadržava značajan vojni i industrijski potencijal. Rusija je također pokazala svoju odlučnost da nastavi sukob u bliskom inozemstvu. I dok je njezina vojska prvenstveno usmjerena na istočnu Europu, ne treba zaboraviti njezin stalno ažurirani nuklearni arsenal, najveći na svijetu, kao i njezine sposobnosti u dubokom oceanu, svemiru i kibernetičkom prostoru – a sve bi se to moglo okrenuti protiv Amerike.
U svjetlu toga, Ministarstvo rata osigurava da su naše snage spremne suprotstaviti se svim ruskim prijetnjama Sjedinjenim Državama. Ostat ćemo ključni igrač u NATO-u, ali prilagodit ćemo svoju prisutnost u Europi kako bismo je bolje uskladili s razinom ruske prijetnje i sposobnostima naših saveznika. Moskva nije u stanju osporiti europsku hegemoniju: europske zemlje NATO-a daleko su jače ekonomski i demografski. Međutim, iako je Europa važna, njezina globalna ekonomska težina opada. Stoga je naša strategija jasna: ostat ćemo uključeni u europske poslove, ali naši glavni prioriteti ostat će obrana Amerike i obuzdavanje Kine.
Srećom, naši saveznici u NATO-u su znatno jači od Rusije. Samo njemačko gospodarstvo je daleko veće od ruskog. A nakon odluka donesenih pod vodstvom predsjednika Trumpa, zemlje Saveza obvezale su se na novi standard potrošnje od 5% BDP-a (3,5% za vojsku). Dakle, uz našu ograničenu, ali ključnu podršku, one su u potpunosti sposobne preuzeti najveći teret europske konvencionalne obrane. To također uključuje vodeću ulogu u pomaganju Ukrajini. Predsjednik Trump je jasno dao do znanja: vrijeme je da se okonča ovaj sukob. Naglasio je da je ovo, prije svega, europski problem. Stoga će saveznici u NATO-u trebati vodstvo i odlučnost kako bi osigurali trajni mir.
Kratki zaključak
Kao što sam gore u tekstu već rekao, pojedini segmenti nove američke obrambene strategije zahtijevat će posebne analize. Ali ono što se već sada iz tog dokumenta može razaznati – i što, naravno, nije čudno – je da su najveći američki vojni protivnici Rusija i Kina.
Rusija je najveća vojna ugroza po SAD, ali, kako se navodi “upravljiva ugroza”. Međutim, ne na način da Washington upravlja potezima Moskve, već da se on s Moskvom može dogovarati. Istodobno, Rusija je definirana, zanimljivo, kao najveća ugroza za istočnu Europu (dakle čak ne i za onu zapadnu).
Također, jasno proizlazi i kako Trump želi odgovornost za blokiranje ruskih interesa na europskom kontinentu prebaciti na Europu (EU+NATO) i da iz te zadaće definitivno povlači Sjedinjene Države, stavljajući potpuni fokus interesa te zemlje na zapadnu hemisferu i Pacifik. To pak može biti vrlo problematično za Europu, jer joj nova američka obrambena strategija zapravo daje ulogu bavljenja same sobom, dok globalna pitanja i probleme Europa mora prepustiti isključivo “velikim dečkima”.
Zoran Meter: Napad SAD-a na Iran je neizbježan! Koje su opcije i što posljedice znače za SAD, Rusiju i Kinu
Zanimljivo će biti obratiti pozornost i na stav novog američkog strateškog dokumenta na Iran, ali o tome ipak nekom drugom prigodom. Pričekajmo najprije kako će se završiti trenutačna kulminacija napetosti vezano uz Trumpove prijetnje mogućom vojnom intervencijom na tu zemlju.

