Težak je ovo izbor za Indiju! Jer samostalnost skupo košta, ali kad se jednom dosegne opravdava sva ulaganja. Međutim skupo košta i ovisnost, čemu upravo najviše svjedoči Europska unija
Indija je neobično važna zemlja za Sjedinjene Države u sklopu američke strategije sprječavanja širenja utjecaja Kine ne samo u Indopacifičkoj regiji. Osim toga Indija je i članica globalno sve utjecajnijeg kluba država BRICS pa i na taj način Washington želi koristiti tu zemlju kao svojevrsnog kočničara poteza koje BRICS namjerava poduzimati a koje on smatra štetnim po američke interese.
S druge strane Indija se vještim balansiranjem između svog članstva u BRICS-u i jačanjem veza sa SAD-om nastoji diverzificirati svoju vanjsku politiku i u konačnici se pozicionirati kao potpuno samostalni subjekt i nezaobilazni igrač, ne više samo regionalni, već i globalni.
Međutim, za razliku od Kine koja to već odavno je, Indiji za tako nešto još treba vremena. Usprkos čak i danas većem gospodarskom rastu od Kine, Indija još uvijek ovisi o visokim tehnologijama, i taj svoj nedostatak nastoji ukloniti suradnjom sa zapadom, prije svega SAD-o u sferi visokih tehnologija (Kina se u toj ključnoj gospodarskoj sferi već duže vrijeme velikim dijelom oslanja na samu sebe).
Zanimljivo je da Indija spada među svjetske države koje najviše štite svoju proizvodnju odnosno gospodarstvo carinama, a mnogima je nepoznat podatak da ona ima i najveće carine od svih zemalja na uvoz američkih proizvoda (čak 30 posto). To se Americi nikada nije sviđalo ali su joj do novog mandata predsjednika Donalda Trumpa to uglavnom tolerirali zbog prevelike strateške važnosti Indije za spomenute američke planove sukobljavanja s Kinom.
Međutim, Trump to želi promijeniti te su već od siječnja ove godine počeli trgovinski pregovori između dviju država koji još traju, a slijedeći – lako moguće i završni, trebali bi biti održani u rujnu. Vrlo su teški pa i mučni (o tome više nešto kasnije u tekstu), jer Indija se želi pozicionirati ne samo kao novi geopolitički pol, već kao predvodnica globalnog Juga, a svako pokazivanje slabosti pred jakima od te je želje može samo još više udaljiti, a ojačati druge zemlje koje pretendiraju na tu neformalnu ulogu – prije svega Brazil. (Kina ima posve druge ambicije – globalnog karaktera kada se radi o riječi „predvodništvo“ ili „vodstvo“.)
Bruno Rukavina: Kako postati ‘mala sila’: Vanjskopolitičko-diplomatske strategije malih država
Treba joj energija
Indijsko gospodarstvo, poglavito industrijska proizvodnja i poljoprivreda, razvija se jednom od najbržih dinamika u svijetu. Ali za tako veliki proizvodni odnosno razvojni skok koji je u tijeku Indiji je nužna energija koja joj nedostaje – prije svega nafta.
Sada bi joj moglo postati još teže ako se Trump odluči uvesti sekundarne carine protiv Rusije i njenih energenata (nafta, plin, uran) koje će se primjenjivati na države koje ih kupuju. Naime, u tijeku je Trumpov ultimatum Rusiji od deset dana koliko joj daje vremena da zaustavi vojne operacije u Ukrajini, ili slijede spomenute sekundarne carine kojima on želi zadati snažni udarac ruskim financijskim prihodima, čime bi onda prisilio Moskvu da sjedne za pregovarački stol. Taj ultimatum Vladimiru Putinu ističe 8. kolovoza, a ako Putin ne bude poslušan Trump će, kako je prvotno najavio – uvesti 100postotne sekundarne carine ako se zemlje uvoznice ruskih energenata ne pokore njegovim zahtjevima. Najveće uvoznice istih sada su Kina, Indija i Turska, a zanimljiv je podatak da i SAD uvozi ruski obogaćeni uran za svoje potrebe.
Uvođenje sekundarnih carina definitivno bi najviše pogodilo Indiju (Kina je već gotovo jasno dala do znanja da će nastaviti uvoz ruskih energenata kroz formulaciju svog ministarstva vanjskih poslova u smislu da se Kina uvijek protivila i nastavit će se protiviti jednostranim sankcijama koje nisu odobrene od strane UN-a, kao i potezima koji narušavaju globalne trgovinske odnose).
Indija trenutačno uvozi najveće količine ruske nafte, a udio iste u ukupnom indijskom uvozu crnog zlata sada iznosi 42 posto. Još je više impresivan podatak da je prije ruske invazije na Ukrajinu Indija uvozila svega 2 posto ruske nafte – zbog čega se ovdje radi o povijesno neviđenom skoku energetske (općenito i gospodarske) suradnje između dviju država. Indija dobiva rusku naftu s dogovorenim popustom, a nije tajna da dio iste prerađuje u svojim rafinerijama i plasira na europska tržišta koja su skoro u cijelosti odustala od ruske nafte s pojedinim izuzecima zbog velikog udjela ruske nafte na njihovom tržištu i rafinerija koje su prilagođene ruskim sortama – poput Mađarske i Slovačke, pa je zato još u funkciji jedino ruski naftovod Družba). SAD i Europska unija sada ovu praksu u Indiji namjeravaju zaustaviti. EU je, nedavno, u sklopu svog 18. Sankcijskog paketa protiv Rusije sankcionirala i dvije indijske rafinerije koje prerađuju rusku naftu.
S druge strane pojedini indijski diplomati (kao veleposlanik te zemlje u Velikoj Britaniji) upozoravaju da Indija ima pravo na svoju neovisnu energetsku politiku i podsjeća da su s izbijanjem ukrajinskog rata mnoge zapadne države u potrazi za zamjenom za rusku naftu ušle u zemlje koje su tradicionalno zadovoljavale najveće količine indijske potražnje za „crnim zlatom“ – prije svega one arapske. Za Indiju ih tada nije uopće bilo briga pa je Indija našla svoj gore spomenuti model kao po sebe spasonosan.
Međutim, kao što sam već rekao, Indija još uvijek nema geopolitičku moć jedne Kine, iako asova u rukavu za zaštitu svojih nacionalnih interesa u trgovinskoj borbi s Trumpovom administracijom nedvojbeno ima.
Pretpostavljam da bi indijski prijedlozi Trumpu mogli ići u smjeru da će Indija smanjiti svoje carine na američke proizvode, proizvoljno govorim – sa sadašnjih 30 na recimo 15 posto.
Što se tiče uvoza ruske nafte vjerojatno i tu ima prostora s obzirom na navedenih samo 2 posto prijeratnog uvoza, pogotovo ako joj zapad otvori veći pristup prijašnjim tradicionalnim proizvođačima tj. dobavljačima. To je teško očekivati s obzirom kako Europi treba kompenzacija za rusku naftu iako i tu postoji kvaka – sukladno nedavnom, po EU katastrofalnom trgovinskom sporazumu sa SAD-om. Naime, u njemu se EU obvezala na kupnju stotina milijardi dolara američkih energenata, pa bi umjesto jeftinije arapske skuplju američku naftu zbog velike udaljenosti tj. troškova tankerskog prijevoza u odnosu na onu iz puno bližeg arapskog svijeta.
Kako god bilo, trgovinski pregovori Indije i SAD-a su zapeli, a već je gotovo sigurno da će Trump Indiji uvesti nove carine s današnjim danom, 1. kolovoza, kada istječe produljeni rok koji je početkom srpnja dao svim državama svijeta za sklapanje trgovinskih sporazuma sa SAD-om (nakon onog tromjesečnog, s početka svibnja, koji je rezultirao samo sporazumom s Velikom Britanijom). U ovom drugom jednomjesečnom roku sporazum sa SAD-om još su potpisale EU, Japan i Južna Koreja.
Zoran Meter: Sporazumi europske agonije: Kako je ‘priglupi’ Trump EU elitama očitao bukvicu
Pregovori s Indijom su zastali
Čini se da su trgovinski pregovori između SAD-a i Indije, piše jučer honkonški medij South China Morning Post pozivajući se na dva izvora upoznata s tim pitanjem, jer obje strane i dalje nisu spremne na kompromis oko otvaranja indijskog poljoprivrednog i mliječnog tržišta američkim proizvodima.
Prije nego što je Trump u srijedu najavio da će uvesti 25-postotne carine na uvoz iz te zemlje, očekivao se posjet indijske strane. Međutim, indijski pregovarači neće doći u Washington sredinom kolovoza kao planirani nastavak njihovog prethodnog sastanka prije otprilike dva tjedna, prema jednoj osobi upoznatoj s problemom.
Planirani posjet američkog trgovinskog predstavnika Jameisona Greera u New Delhi kasnije tijekom mjeseca također se čini malo vjerojatnim ako dvije strane ne postignu konsenzus o pristupu tržištu.
Očigledni neuspjeh uslijedio je nakon pet pregovaračkih krugova između travnja i srpnja nakon što je Trump 2. travnja zaprijetio Indiji s takozvanim recipročnim tarifama od 26 posto.
U objavi na društvenim mrežama u četvrtak, Trump je u oštrom tonu prema Indiji nazvao indijsko gospodarstvo “mrtvim”, rekavši da “imamo vrlo malo posla” s tom južnoazijskom zemljom zbog “previsokih” carina.
„Ne zanima me što će Indija učiniti s Rusijom. Mogu zajedno uništiti svoja mrtva gospodarstva, što se mene tiče“, napisao je, misleći na indijski uvoz ruske nafte i obrambene opreme. U srijedu je zaprijetio „kaznom“ Indiji zbog kupnje ruske nafte i obrambene opreme, a da nije jasno naveo kakva bi to kazna mogla biti.
Indijski poljoprivredni sektor podržava egzistenciju otprilike 42 posto stanovništva zemlje, što Trumpov zahtjev za pristupom čini politički rizičnim za premijera Narendru Modija i pojačava napetosti između Washingtona i najmnogoljudnije zemlje na svijetu.
“Ogorčeno raspoloženje”
Jedan od izvora rekao je da je raspoloženje u New Delhiju “ogorčeno”, dok su oba izvora rekla da su američki pregovarači ostali čvrsti u zahtjevu za “potpunim” otvaranjem indijskog tržišta, pristup koji je Indija odbacila kako bi zaštitila svoju domaću industriju i poljoprivrednike.
Prošli tjedan, druga osoba upoznata s tim pitanjem opisala je pregovore kao “potpuni kaos” iza kulisa, dodajući da je poljoprivreda politički zabranjena zona za Modijevu vladu.
Američki ministar financija Scott Bessent u četvrtak je za CNBC rekao da je “cijeli trgovinski tim frustriran” Indijom, rekavši da zemlja nije bila “veliki globalni akter”.
„Indijske crvene linije u poljoprivredi i mljekarstvu vjerojatno su nepovredive“, prema Ricku Rossowu, voditelju Odjela za američko-indijske političke studije u Centru za strateške i međunarodne studije, washingtonskom think tanku.
Ako SAD zahtijevaju otvaranje tih područja kao dio bilo kakvog sporazuma, rekao je, „možda nikada nećemo sklopiti sporazum“.
Dodao je da se čini da je Indija „spremna obvezati se na neke velike najave u smislu ulaganja i vladinih kupnji u područjima poput ugljikovodika“.
„S obzirom na to da je predsjednik Trump premijera Modija okarakterizirao kao ‘kralja carina’, uparenog s ogromnom veličinom indijskog tržišta, sam sporazum bit će velika vijest – ako i kada bude sklopljen“, rekao je Rossow.
Indija ima svog ‘konja za utrku’: Najavljuje državno sponzoriran AI model
Trumpu smeta BRICS
Članstvo Indije u BRICS-u i Trumpova bliskost s Pakistanom također su postali iritantni faktori u odnosima SAD-a i Indije.
Nekoliko sati nakon što je najavio nove carine Indiji, Trump je rekao da je njegov tim postigao dogovor s Islamabadom i kritizirao aktivnu ulogu New Delhija u BRICS-u.
„BRICS, što je u osnovi skupina zemalja koje su protiv Sjedinjenih Država, a Indija je članica toga, ako možete vjerovati… To je napad na dolar i nećemo dopustiti nikome da napada dolar. Dakle, djelomično je BRICS, a djelomično je trgovina“, rekao je Trump novinarima u srijedu.
S druge strane, sporazum s Pakistanom, prema Trumpu, omogućuje dvjema zemljama da “surađuju na razvoju svojih ogromnih rezervi nafte”. Međutim, nijedna strana nije podijelila novi tarifni broj.
Indija i Pakistan: Odvila se najveća zračna bitka u modernoj vojnoj povijesti
Kratki zaključak
Navedenom tekstu honkoškog medija samo bih dodao kako je Indija ovih dana najavila mogućnost svog povratka u format RIC (Rusija, Indija, Kina) koji je prije nekoliko godina svojevoljno napustila upravo želeći dokazati Washingtonu privrženost svoje suradnje sa SAD-om usprkos članstva u BRICS-u.
Također podsjećam kako je na nedavno održanom summitu BRICS-a u Brazilu indijski premijer Narendra Modi glasovao za usvajanje zajedničke rezolucije kojom se osuđuju izraelski postupci u Pojasu Gaze, kao i američki napad na Iran te planovi Izraela i SAD-a o preseljenju Palestinaca u druge zemlje.
Indija je, zapravo, sada na ključnoj prekretnici koja će definirati hoće li biti samostalni i suvereni subjekt na budućoj međunarodnoj pozornici koja se upravo slaže, ili će ostati ono što je i sada – brzorastuća gospodarska sila, ali s regionalnim političkim utjecajem i podložna ključnim zahtjevima najvećih igrača – prije svega SAD-a.
Tjedna analiza Zorana Metera: Kaos u Antwerpenu, nagli zaokret Indije, samozavaravanje Europe
Težak je to izbor! Samostalnost uvijek skupo košta, ali kada se jednom dosegne opravdava sva ulaganja. Međutim skupo košta i ovisnost, čemu upravo najbolje svjedoči Europska unija.
