Nije tajna kako je američki zrakoplov 5. generacije F-35 u svijetu vrlo popularan i tražen proizvod usprkos pojedinim tehničkim problemima, kao i vrlo visokoj prodajnoj cijeni.
Međutim, njegove prednosti i sposobnosti očito su ispred uočenih nedostataka (između ostalog u manevarskim sposobnostima) pa znatan broj onih država koje si takav zrakoplov mogu priuštiti tj. kupiti, to na kraju obično i učini.
Isto tako, dakako, ima i onih koje to financijski mogu i žele ali im ne uspijeva zbog geopolitičkih interesa Sjedinjenih država, a u ovom konkretnom slučaju o kojemu će u nastavku biti više riječi – i zbog sigurnosnih interesa Izraela.
Također znamo i za primjer Turske, koja je, ravnopravno, s još dvadesetak drugih zemalja od početka sudjelovala u programu razvoja ovog američkog zrakoplova i namjeravala kupiti njih 100-injak, pa čak već i u potpunosti platila četiri F-35, ali su joj i isporuke i sudjelovanje u daljnjoj proizvodnji bile blokirane nakon što je odlučila kupiti ruske protuzračne sustave S-400 Triumf čemu se oštro protivio Washington.
Naime, Pentagon je upozoravao kako bi aktiviranjem ruskih S-400 u Turskoj oni bili u stanju prikupiti tajne informacije o pojedinim karakteristikama F-35. Turska se zbog toga okrenula potrazi za zrakoplovima kod drugih država. Jednu je nedavno i pronašla, a riječ je o Velikoj Britaniji.
Foreign Affairs: Kako se Turska pomakla na istok
Kako ih prodati nepredvidljivom režimu
Pokušaj američkog predsjednika Donalda Trumpa za prodaju nevidljivog (stealth) zrakoplova 5. generacije F-35 Saudijskoj Arabiji sukobljava se s desetljećima američkih zakona namijenjenih očuvanju izraelske kvalitativne vojne prednosti – ali također otkriva koliko se regionalna karta promijenila. O tome 16. studenog piše specijalizirani američki medij National Security Journal.
Umjesto da odmah odbaci sporazum, Washington bi ga trebao iskoristiti za prepisivanje pravila: vezati pristup oružju najviših razina uz formalne veze s Izraelom i veleposlanstvima u Jeruzalemu, zahtijevati akciju protiv Hamasovih mreža i provjeravati kupce radi dugoročne stabilnosti režima i veza s Kinom, uključujući Huawei. Rezultat bi mogao biti stroži i čišći okvir za buduću prodaju vrhunskog američkog oružja na Bliskom istoku.
Donald Trump želi prodati Saudijskoj Arabiji zrakoplove F-35 Joint Strike Fighter. Saudijsko Kraljevstvo ne bi bilo prva regionalna zemlja koja je nabavila najnoviju generaciju američkih zrakoplova.
Izrael već koristi F-35. Ujedinjeni Arapski Emirati razmatrali su kupnju 50 F-35 2021. godine, ali su obustavili kupnju zbog neslaganja oko američkih uvjeta njihove upotrebe i tehnologije uključene u paket.
Američka zabrinutost oko uravnoteženja prodaje sa zahtjevima za očuvanjem izraelske kvalitativne vojne prednosti vjerojatno je pridonijela zastoju.
Međutim, šire nepovjerenje između predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata šeika Mohameda bin Zayeda i Bidenove administracije možda je navelo Abu Dhabi da preispita svoju kupnju vrijednu više milijardi dolara.
Saudijska Arabija će nabaviti F-35?
Pitanje je sada što je drugačije u bilo kojoj predloženoj saudijskoj prodaji.
Trump ne cijeni proces onako kako su to činili njegovi prethodnici, i demokrati i republikanci. Kvalitativna vojna prednost ostaje relevantna. Njezini korijeni leže u egzistencijalnoj prijetnji s kojom se Izrael suočio u prvim desetljećima svog postojanja. Izrael je bio malen i svaka arapska država težila je njegovom iskorjenjivanju.
Arapske države mogle bi izgubiti ratove i postojati kako bi se borile još jedan dan, ali za Izrael bi gubitak jednog rata značio njegovo uništenje i vjerojatno drugi Holokaust.
Ta je stvarnost bila očita, ali stanovništvo arapskih država bilo je barem dva reda veličine veće od stanovništva Izraela. Židovska država nikada se nije mogla mjeriti s arapskim vojskama ni u ljudstvu ni u opremi.
U početku su i Sjedinjene Države i Sovjetski Savez vjerovali da Izrael može biti njihov saveznik. Mnogi rani cionisti bili su socijalisti, zbog čega je Moskva 1947. u Ujedinjenim narodima glasala za podjelu Palestine i stvaranje židovske države.
Čak i nakon što je Izrael odbio biti sovjetska marioneta, nije uvijek bilo jasno hoće li Sjedinjene Države podržati Izrael.
Predsjednik Dwight D. Eisenhower gotovo je uništio NATO kada je 1956. godine zahtijevao od Izraela, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske da prekinu svoje vojne operacije kako bi spriječili egipatskog vođu Gamala Abdela Nassera da nacionalizira Sueski kanal.
Eisenhowerov realpolitički izračun bio je jednostavan: Izrael je bio jedna zemlja, ali te je godine deset arapskih država već bilo neovisno. Ako je žrtvovanje Izraela bila cijena za pridobivanje stanovništva i naftnog bogatstva arapskog svijeta, onda je to bila cijena koju je Eisenhower bio spreman platiti. Tek nakon bejrutske krize 1958. shvatio je da su takvi izračuni bili pojednostavljeni. Iz kulturnih i ideoloških razloga, Izrael je jednostavno bio bolji saveznik.
S obzirom na to da su Sjedinjene Države obećale podršku Izraelu, Pentagon je formulirao Kvalitativnu vojnu prednost. Bila je to formula, kasnije pretvorena u zakon, kako bi se osiguralo da prodaja vojne opreme arapskim zemljama neće umanjiti izraelsku tehnološku prednost. Arapi bi možda uživali u količini, ali Izrael bi uvijek imao kvalitetu.
Prodaja F-35 Saudijskoj Arabiji ne bi bio prvi izazov kvalitativnoj vojnoj prednosti. Razlog zašto je prodaja zrakoplova za rano upozoravanje AWACS predsjednika Ronalda Reagana 1981. bila toliko kontroverzna u to vrijeme bio je taj što je Izrael vjerovao da će to narušiti njegovu kvalitativnu prednost. Reagan je progurao prodaju unatoč protivljenju i Izraela i Američko-izraelskog odbora za javne poslove (AIPAC), lobija koji se zalaže za snažne veze i partnerstvo između Sjedinjenih Država i Izraela.
Ima iznenađenja: 20 najsnažnijih vojski svijeta u 2025. godini
Što bi se moglo dogoditi?
Ne samo što je AIPAC daleko manje utjecajan, već se i geopolitika promijenila.
Iako je formulacija Kvalitativne vojne prednosti bila ispravna kada su najveće prijetnje Izraelu bile susjedne arapske države i naftni emirati Vijeća za suradnju u Zaljevu, danas se ovi bivši protivnici suočavaju sa zajedničkim neprijateljima u Iranu i Turskoj.
Trumpova želja da proda F-35 Saudijskoj Arabiji možda je kontroverzna, ali trebala bi biti početak novog razgovora o izvoru prijetnji na Bliskom istoku danas. Izrael navodno traži formalne odnose sa Saudijskom Arabijom kao preduvjet.
Ipak, Trump bi mogao ići i dalje: Svaka regionalna zemlja koja traži američko oružje ne bi trebala imati samo formalne odnose s Izraelom, već bi i njezino veleposlanstvo trebalo biti u Jeruzalemu.
Uostalom, sporan je samo istočni Jeruzalem. Odbijanje veleposlanstava u zapadnom Jeruzalemu znači potpuno odbacivanje izraelskog suvereniteta. Slično tome, neuspjeh u definiranju Hamasa kao terorističke organizacije i uhićenje njegovih članova i financijskih podupiratelja na teritoriju potencijalnih kupaca trebao bi biti razlog za poništenje sporazuma, a ta zemlja za gubitak svog pologa.
Kongres bi također trebao podići ljestvicu u pogledu stabilnosti kupaca oružja.
Nikada se više ne smije dogoditi situacija poput one u Iranu u kojoj je šah kupio ono što je u to vrijeme bio najnapredniji američki zrakoplov, samo da bi se zemlja gotovo preko noći pretvorila u neprijatelja.
Saudijska Arabija se mijenja, ali motor te transformacije je prijestolonasljednik Muhammad bin Salman, jedan čovjek kojeg, iako malo vjerojatno, može zamijeniti netko reakcionarno i antagonistički nastrojeno prema Sjedinjenim Državama i Izraelu. Samo one zemlje za koje obavještajna zajednica s visokim povjerenjem može reći da će biti stabilne deset godina u budućnosti trebale bi dobiti pristup najvišoj američkoj tehnologiji.
Kongres bi također trebao postaviti uvjete potencijalnim primateljima u vezi s Kinom. Poslovati s Huaweijem? Tada je faktor rizika da Sjedinjene Države prebace svoje vrhunsko oružje prevelik da bi ga podnijeli.
Trumpovi kritičari ne bi trebali olako odbaciti kupnju F-35; umjesto toga, trebali bi razmotriti kako to može biti sporazum koji oblikuje sve buduće sporazume i doista ponovno učiniti Ameriku velikom.
Iznenađenje: Je li ruska brodska hiperzvučna raketa Cirkon prvi put napala Ukrajinu s lansera na kopnu
Prosudba
Ovaj tekst američkog medija ukazuje na svu složenost i osjetljivost u prodaji američkog visokotehnološkog oružja, gdje su s jedne strane interesi korporacija odnosno vojnoindustrijskog kompleksa i privatnog biznisa za zaradu odnosno podjelu dividendi, dok s druge strane, državna politika itekako mora voditi računa da ti suvremeni obrambeni proizvodi i ustavi ne završe u rukama nepoćudnih ili potencijalno nepoćudnih država odnosno geopolitičkim suparnicima Sjedinjenih Država.
Međutim, sada se spomenuta složenost i pokušaj pronalaska uravnoteženog pristupa uvjetno rečeno dviju suprotstavljenih strana unutar američkog društva – privatnog biznisa i državne politike, suočava s još jednim problemom koji donedavno nije postojao, barem ne u takvim sferama.
Radi se o tome da su američki ključni globalni suparnici – Rusija i Kina, također pronašle način za proizvodnju naprednih borbenih zrakoplova, što tradicionalnim američkim kupcima izvan kruga klasičnih saveznika u NATO-u daje mogućnost pronalaska alternativnih rješenja. Odnosno, sada imaju mogućnost reći, ako nam Amerikanci ne žele prodati ima onaj tko će to učiniti rado. To se najbolje vidjelo i na uvodno spomenutom primjeru Turske koja je kupila ruski PZO sustav S-400 Triumf nakon što joj SAD nije želio isporučiti svoje sustave Patriot koje je Ankara prije toga tražila.
Poznati kineski zrakoplov J-20, koji se u toj zemlji brzorastuće vojne moći i proizvodnje sve više koristi, još uvijek se nije dokazao na izvoznim tržištima,a navodno mu nedostaje i upravljanje vektorom potiska. Slično je i s južnokorejskim KF-21, koji je još uvijek u razvoju, nudi manje prikrivenosti, a osim toga više “igra” na regionalno odvraćanje nego na globalni doseg.
Međutim Rusi misle drukčije i globalnije kada je riječ o isporukama svog suvremenog oružja pa su opet, usprkos snažnim američkim sankcijama koje se primjenjuju na ruski izvozni obrambeni sektor (tvrtka Rosoboronexport) i dalje uvjerljivo na drugom mjestu po izvozu naoružanja (iako je zaostatak za prvoplasiranim SAD-om i dalje velik).
Na Dubai Airshowu predstavljen ruski Su-57E
Tako je Rusija na prestižnom Dubai Airshowu 2025. predstavila izvoznu varijantu svog borbenog zrakoplova 5. generacija Su-57E (E znači eksport tj. izvoznu varijantu zrakoplova), što je prvo javno pojavljivanje ovog nevidljivog lovca na Bliskom istoku i signalizira nastojanja Moskve da postane ključni konkurent na globalnom tržištu nevidljivih borbenih zrakoplova. O tome 16. studenog piše specijalizirani američki medij Army Recognition.
On navodi kako “ruski obrambeni dužnosnici potvrđuju da će Su-57E ove godine imati svoj prvi bliskoistočni debi na Dubai Airshowu, uz statičnu izložbu i demonstraciju leta” i da taj “nastup daje Moskvi istaknuto mjesto za privlačenje kupaca obrambenih zrakoplova iz Perzijskog zaljeva koji su tradicionalno nabavljali napredne borbene zrakoplove iz Sjedinjenih Država ili Europe”. Analitičari primjećuju da Rusija ima za cilj predstaviti Su-57E kao isplativu opciju pete generacije, iako dugoročni proizvodni kapaciteti i podrška za održavanje ostaju ključna pitanja za regionalne operatere.
Dakle, upravo ono na što sam gore upozorio: ako bogatim arapskim monarhijama, a o njima je primarno riječ, Sjedinjene Države neće htjeti prodati svoju visokotehnološko oružje ima onaj tko to itekako želi.
Pogledajmo dalje što američki medij piše o spomenutom ruskom zrakoplovu.
Ruski lovac pete generacije Su-57E taklira pistu u Dubai World Centralu tijekom svog prvog dolaska na Dubai Airshow 2025, što je označilo prvo javno pojavljivanje platforme na Bliskom istoku.
Sletjevši u zračnu luku Dubai u punoj izvoznoj konfiguraciji, ruski nevidljivi borbeni zrakoplov Su-57E prikazan je i na statičkom prikazu i u dnevnim letnim demonstracijama. Ruski probni pilot Sergej Bogdan izveo je agresivne manevre, demonstrirajući karakterističnu supermanevarsku sposobnost zrakoplova, uključujući zaokrete pod velikim kutom napada, skretanje pri maloj brzini i održavanje leta nakon zaustavljanja. Ove mogućnosti omogućuju mlaznice zrakoplova s 3D vektoriranjem potiska. Dinamički prikazi nisu samo namijenjeni impresioniranju, već i isticanju Su-57E kao okretnog, preživljivog borbenog zrakoplova u ulogama borbi zrak-zrak i jurišnih napada.
Ruski dužnosnici iz ruske državne obrambene tvrtke Rosoboronexport i Suhoja naglasili su višenamjenske sposobnosti i stealth značajke Su-57E tijekom brifinga za medije. Zrakoplov ima kombinirani raspored krila i tijela, unutarnje prostore za oružje, premaze koji apsorbiraju radar i zmijoliki dizajn ulaznog kanala za smanjenje radarskog presjeka. Opremljen je aktivnim elektronički skeniranim radarom N036 Byelka i naprednim infracrvenim sustavima za pretraživanje i praćenje. Jedna od ključnih prednosti Su-57E je njegova svestranost. Zrakoplov je sposoban izvršavati misije zračne nadmoći i preciznih udara uz održavanje smanjene uočljivosti.
Su –57E konkurira američkom F-35 Lightning II, kineskom J-20 i južnokorejskom KF-21 Boramae. U usporedbi s F-35A , Su-57E nudi bolje kinematičke performanse – posebno brzinu, domet i supermanevarske sposobnosti. Postiže Mach 2+ i dizajniran je za bliske borbe, dok F-35 daje prioritet prikrivenosti i fuziji senzora. Međutim, F-35 prednjači u mrežnom ratovanju, komunikaciji s malom vjerojatnošću presretanja i zrelosti softvera, gdje ruska platforma još uvijek zaostaje.
Za razliku od F-22 Raptora , koji je isključivo u upotrebi američkih zračnih snaga, Su-57E se prodaje stranim kupcima.
Rusi ih prodaju bez političkih uvjeta
Rusija nastoji ponuditi napredne borbene sposobnosti bez političkih uvjeta koji su često vezani za američke platforme. Kupcima u Zaljevu, Africi i jugoistočnoj Aziji, Su-57E nudi priliku za stjecanje sposobnosti pete generacije iz nezapadnog izvora, a ruski dužnosnici naglašavaju njegova puna suverena prava korištenja, prilagodljiv paket avionike i nedostatak ograničenja integracije oružja – čimbenike koji i dalje frustriraju neke kupce F-35 vezane američkim kontrolama izvoza.
Ipak, ostaju pitanja o dugoročnoj održivosti Su-57E, pouzdanosti u operacijama u vrućoj klimi i skalabilnosti proizvodnje. U Dubaiju, zrakoplov prolazi kroz procjenu ne samo od strane potencijalnih kupaca već i od strane zapadnih promatrača koji pozorno prate njegove performanse u stvarnim pustinjskim uvjetima. Ruski dužnosnici rekli u na zatvorenim sjednicama da, iako zrakoplov trenutno radi s motorima AL-41F1 (turboventilatorski motor trenutne generacije), očekuje se da će budući proizvodni blokovi prijeći na snažnije i učinkovitije motore Izdeliye 30 (novi napredni dizajn), koji su trenutno u završnoj fazi testiranja.
Ovogodišnji nastup značajan je ne samo zbog samog zrakoplova, već i zbog geopolitičkog konteksta. Kako se obrambene veze mijenjaju, a sankcije mijenjaju lance opskrbe, Su-57E signalizira rusku namjeru da ostane na tržištu premium borbenih zrakoplova. Za razliku od F-35, koji zahtijeva duboku integraciju u američki logistički i digitalni sustav, Su-57E pruža samostalno rješenje, potencijalno privlačno nacijama koje traže operativnu neovisnost.
Kina poručuje i dokazuje: Naše lovce sada prati bespilotni ‘Fantastični zmaj’
Prisutnost ruskog Su-57E u Dubaiju je više od simbolične. Ona testira izvozni kredibilitet zrakoplova. Za Rusiju je ovo strateški napor da se izazove zapadna zračna moć u regiji koja mijenja vojnu ravnotežu – zaključuje medij.
