Uslijed zahuktalih mirovnih pregovora oko završetka ukrajinskog rata ulazimo u kritičnu situaciju. Sve je vjerojatnije da nam uskoro slijede ključne i dalekosežne odluke po budućnost ne samo Ukrajine i europskog kontinenta.
Ono što je sada potpuno vidljivo nakon jučerašnjeg sastanka u Londonu čelnika europske trojke – Velike Britanije, Francuske i Njemačke (Keir Starmer, Emmanuel Macron, Friedrich Merz) s ukrajinskim čelnikom Volodimnirom Zelenskim pod budnim okom sveprisutne Ursule von der Leyen koja im se naknadno pridružila – Ukrajina i ključne europske zemlje rekle su „ne“ mirovnom planu američkog predsjednika Donalda Trumpa i najavile skoru prezentaciju europskog mirovnog plana u 20 točaka – možda već do kasnih večernjih sati današnjega dana.
Već u startu, bez straha u moguću pogrešku, sa sigurnošću možemo reći kako taj budući europski plan sigurno neće biti prihvatljiv za Rusiju koja se teškom mukom usuglasila i s ovim Trumpovim, pa je nastavak rata sve izgledniji.
Kada tome dodamo i vrlo vjerojatnu mogućnost europskog korištenja zamrznute ruske imovine kao pomoć Ukrajini bilo za nastavak rata, ili za njenu poslijeratnu obnovu ako ovaj uskoro završi – novonastala situacija dodatno poprima sliku sve rizičnijeg razvoja prema krajnje opasnoj eskalaciji rata, a ne njegovu završetku.
Tjedna analiza Zorana Metera: Toksični odnosi Rusije i Zapada: Treba li ih mijenjati ili takvima ostaviti
Tri opcije za završetak rata
Završetak sukoba mogao bi se dogoditi samo u slučaju triju opcija, od kojih je u smislu realizacije ozbiljna samo jedna što ću niže i objasniti.
Prvo, da Ukrajina nastavi rat i ostvari određene veće vojne pobjede koje bi joj osigurale povoljniju pregovaračku poziciju (nerealno);
Drugo, da Europska unija upotrijebi zamrznuta ruska sredstva i tako osigura financiranje ukrajinske obrane i funkcioniranja zemlje za još iduće dvije godine bez vlastitih troška odnosno sredstava kojih više nema, a u nadi da će Ukrajina do tada ili prelomiti rat u svoju korist, ili da će ta odluka primorati Moskvu na ustupke (krajnje pogrešna nada), a Europi dati dovoljno vremena za realizaciju barem dijela opsežnih planova oko svoje ubrzane militarizacije koja se još uvijek susreće s velikim problemima;
I treće, a zapravo jedino ozbiljno da bi se rat uskoro završio, je da Donald Trump izvrši snažni pritisak na Kijev da prihvati njegov mirovni plan, a koji se on još uvijek ne usuđuje napraviti, već je skloniji kalkulacijama – više gledajući u smjeru nadolazećih američkih predizbora za Kongres i mogućih posljedica svojih odluka na njihove rezultate. Sjedinjene Države jedine su u stanju u potpunosti kontrolirati poteze Kijeva odnosno na njih presudno utjecati – i to svi jako dobro znaju.
Da je Trump još neodlučan svjedoči i njegova jučerašnja, samo naizgled upozoravajuća izjava kako nije siguran da Zelenski želi prihvatiti njegov plan (od sinoć je u to definitivno postao). Nakon takve kalkulantske izjave mogu slijediti samo dva scenarija:
- da počne novo pregovaračko natezanje oko prilagodbi Trumpovog plana s predstojećim europskim, pa onda novi mučni pokušaj usklađivanja tog usklađenog dokumenta s Moskvom što je osuđeno na neuspjeh odnosno neprestanu vrtnju u začaranom krugu krajnje suprotstavljenih stavova odnosno interesa;
- da Trump, konačno, poput Salomona oštro presiječe ovaj „gordijski čvor“ sukladno nedavno objavljenoj novoj strategiji američke nacionalne sigurnosti – NSS, koja je izazvala šok i nevjericu u Europi.
Nisam siguran da za ovo posljednje ima želje, iako se iz predloženog obrambenog proračuna SAD-a za 2026. godinu u iznosu od golemih 900 milijardi dolara vidi drastično smanjenje američke pomoći Ukrajini. Ono se u dvije iduće godine preslaže u ukupnom iznosu od 800 milijuna dolara tj. 400 milijuna po godini. Zapravo je riječ o vrlo malom iznosu, poglavito u usporedbi s milijardama dolara koliko je on iznosio u vrijeme Bidenove administracije. Za 400 milijuna se može kupiti 30-ak raketa Patriot koji se mogu u ratnim uvjetima u Ukrajini potrošiti za nekoliko dana protuzračnih borbi za čuvanja ključnih ukrajinskih gradova odnosno objekata.
Nova sigurnosna strategija SAD-a: Obnova odnosa s Rusijom, kraj širenju NATO-a, povrat doktrini Monroe
Zelenski mu „pljunuo u lice“
Ali izazov koji mu je sinoć Zelenski direktno bacio u lice, de facto „pljunuvši“ na njegov plan za koji je rekao da je „neprihvatljiv za Ukrajinu i njene europske saveznike“ je istodobno veliki udarac i po Trumpov ego. Definitivno u razini Hamasovih protivljenja njegovom mirovnom planu za Gazu ili iranskih po pitanju njegovog nuklearnog programa za koje znamo čime su završili.
Trump bi, prema mom mišljenju, sada više nego ikad prije mogao poduzeti naizgled neutralan potez na koji je već više puta i upozoravao – dignuti ruke od rata i zaustaviti nastavak bilo kakve pomoći Ukrajini. Ali pritom ne vjerujem da će htjeti baš potpuno dignuti ruke, jer američki interesi u Ukrajini su također veliki, kao i ruski, te ih se neće htjeti niti moći odreći. Zato bi, paralelno s „dizanjem ruku“, mogao zakulisno raditi na pronalasku novih korupcijskih skandala u Kijevu, uz paralelne prijetnje sankcija svima koji su se usprotivili njegovom mirovnom planu.
Vidjet ćemo što će od svega toga na kraju biti. Ali ono što je posve sigurno je da će Rusija nastaviti svoju ofenzivu na ukrajinskim bojišnicama, kao i strateško partnerstvo s po sebe ključnim državama u BRICS-u, prije svega Kinom i Indijom.
Ukrajina i EU u žrvnju američko-ruskih pregovora i nove sigurnosne strategije SAD-a: Zatvaraju rat
Ludilo sa zamrznutom ruskom imovinom u Europi
Što će Moskva poduzeti nakon sve vjerojatnijeg otuđenja njene zamrznute imovine od strane Europe također izaziva golemu pozornost i zabrinutost. Tu su moguće razne opcije.
Kako god bilo, prema pisanju The Timesa, britanski premijer Keir Starmer jućer je izjavio da bi se u idućim danima mogao postići dogovor o odmrzavanju ruske imovine u Europi u vrijednosti do 115 milijardi eura kako bi se pomoglo Ukrajini.
Zanimljivo je da bi najveću financijsku odgovornost u slučaju negativnih posljedica, kao jamstvo podjelom odgovornošću među zemljama EU-a preuzela Njemačka – jer se Velika Britanija i Francuska nalaze u velikim gospodarskim problemima. To je prijedlog osobno kancelara Friedricha Merza čija je popularnost među svojim građanima prema najnovijoj anketi Bilda i bez toga na povijesno niskoj razini.
Krah Ursulinog plana: Belgijski Euroclear odbio predati rusku imovinu Ukrajini; EU kreće u neviđen rizik
Kako jučer piše POLITICO, SAD i Japan odbacuju sudjelovati u europskom planu i ne žele dirati u zamrznuta ruska sredstva u njihovim zemljama, što su rekli na sastanku G7. Pritom POLITICO podsjeća da će ukrajinski deficit iduće godine iznositi golemih oko 71 milijarde dolara.
Ludnica se nastavlja!
