Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige, povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta govori o toj komemoraciji, izraelskom razaranju Gaze i kako se ti globalno važni događaji reflektiraju na Hrvatsku
Zoran Pusić predsjednik je Antifašističke lige koja je u ponedjeljak, 27. siječnja, na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta i na 80. obljetnicu oslobođenja nacističkog logora Auschwitz, održala jednu od komemoracija kojima su u Hrvatskoj obilježeni ti važni simbolički datumi. No osim što s Antifašističkom ligom ne propušta obilježiti važne datume poput spomenutih, jedan do najuglednijih hrvatskih aktivista za ljudska prava aktivno sudjeluje i u aktualnim javnim raspravama o odnosu sjećanja na Holokaust, antisemitizma i izraelskog uništavanja Gaze i njezinih palestinskih stanovnika, što je jedno od važnijih globalnih pitanja današnjice: kada je, u listopadu 2023., u tjedniku Novosti napisao članak s tvrdnjom da Izrael u Gazi čini ratne zločine, Židovska općina Zagreb istupila je iz Antifašističke lige. Kada je, s druge strane, zagrebačka knjižnica Bogdana Ogrizovića najavila da će dan uoči izlaska ovog broja Nacionala održati promociju knjige Seada Alića “Palestina I – SADizam”, Pusić je prosvjedovao, upozorivši kako ta knjiga sadrži antisemitske stavove. Nacional je s Pusićem, u povodu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta i 80. obljetnice oslobođenja nacističkog logora smrti Auschwitz, razgovarao o tim obljetnicama, izraelskom razaranju Gaze i načina na koji se ti globalno važni događaji prelamaju u Hrvatskoj.
NACIONAL: U ponedjeljak je bio Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta i 80. obljetnica oslobođenja nacističkog logora smrti u Auschwitzu. Što taj događaj znači u kontekstu današnjeg svijeta?
Znači, nažalost, sve više. Današnji kontekst nije moguće izbjeći, jer Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta zorno podsjeća na paralele sa sličnim procesima koji se događaju i danas, a prethodili su Holokaustu. Danas nikoga ne ubijaju u plinskim komorama, ali se određene grupe, ili čak cijeli narodi, počinju tretirati kao manje vrijedna bića; potiče se strah od njih, strah koji uvijek za posljedicu ima nestanak empatije za pripadnike grupe koja vas navodno ugrožava. To oduzimanje ljudskosti potencijalnim žrtvama brine i podsjeća na proglašavanje Židova „untermenschima“ u nacističkoj Njemačkoj. Nije isključeno da se nešto slično ne bi moglo dogoditi opet, i procesi koji su vodili u Holokaust zato su upozoravajući. U Njemačkoj tridesetih godina 20. stoljeća Židova je bilo jedan posto, nisu bili ni u policiji ni u vojsci, a nacističkom propagandom proglašeni su najvećom opasnošću za Njemačku, pa i za cijeli svijet. Trebalo je samo šest godina intenzivne propagande, od 1933. do 1939., pa da dobar dio kulturnog i civiliziranog njemačkoj naroda u to i povjeruje.
NACIONAL: Govorimo, dakle, o “brisanju ljudskosti” kao obrascu za koji je Holokaust najstrašniji primjer.
Tako je, ali genocidi su se događali i ranije i kasnije: genocid 1917. nad Armencima, genocid 1995. u Srebrenici, genocid koji se dešavao do pred neki dan u Gazi; i svima je prethodilo brisanje ljudskosti žrtava. Motiv za moj angažman na zaštiti ljudskih prava i jest bio to što sam vidio da za zločine etničkog čišćenja hrvatskih sela 1991. kreće osveta nad ljudima koji s tim zločinima nisu imali baš nikakve veze. Oni koji duže pamte znaju kako lako, pod utjecajem propagande, može krenuti trend “svi su oni isti”.
NACIONAL: Situacija je uistinu paradoksalna: uoči komemoracije u Auschwitzu, u Poljskoj se raspravljalo o tome treba li uhititi izraelskog premijera Benjamina Netanyahua dođe li na komemoraciju, jer je protiv njega Međunarodni kazneni sud raspisao tjeralicu i podigao optužnicu za ratne zločine u Gazi.
Ja mislim da bi trebalo, i po pravu i pravdi, a za samosvijest Europske unije bilo bi to ljekovito, ali vidio sam da je poljski premijer Tusk rekao da ga neće uhapsiti ako dođe. Ovo što se događa u Gazi već je davno prešlo sve okvire borbe protiv terorizma i postalo je državni terorizam. Pedeset tisuća ubijenih, većina su žene i djeca, a sad, kad je proglašeno primirje, nastavilo se na Zapadnoj obali: jučer je ondje ubijeno deset ljudi… Izjave ministara u Netanyahuovoj vladi, radikalnih izraelskih desničara, na tragu su ovoga o čemu govorimo, uklapaju se u definiciju genocida. Na primjer, ministar financija Bezalel Smotrich je 2017. napisao tekst ‘’Rješenje palestinskog pitanja’’, dakle šest godina prije napada Hamasa 7. listopada 2023., u kojem više-manje preporučuje da Izrael preuzme Gazu i Zapadnu obalu. Palestinci koji se tome pokore mogu ostati; Palestince koji se ne slažu, iseliti, Palestince koji se aktivno protive, piše u dokumentu, pobiti. Nama u Hrvatskoj to frapantno sliči onoj poznatoj preporuci Mile Budaka o rješenju srpskog pitanja u NDH. Takva paralela s događajima iz prošlosti upozorava na zloćudnost sadašnjeg stanja. Ali ni budućnost ne izgleda previše svijetla. Posebno s dolaskom u Sjedinjenim Državama na vlast administracije čija je glavna karakteristika kronični manjak suosjećanja za potrebite i ugrožene. U tom smislu propovijed washingtonske biskupice Mariann Edgar Budde u kojoj se založila upravo za takve skupine, pred kiselim licima Donalda Trumpa i njegove svite, lijep je primjer ljudske hrabrosti i čestitosti.
