U svijetu sve gorih opačina, koji više i nema svijest o dobru i zlu, niti što je grijeh, lijevo-liberalni um je postao arbitar nove (a)moralnosti. Njegova je religija “antifašizam”, njegova je svijest lišena svake metafizičke uronjenosti u sudbinu čovjeka i svijeta, imuna i na najmanju slutnju transcendencije, njegova su božanstva ponovno idoli u novome ruhu, od idola “ja” i dijaboličke narcisoidnosti, opsesije “vječnom mladošću” do idola homo-seksa i gej fetiša, kontrakulture lgbt “zajednica” i “woke” fanatika i da ne nabrajam unedogled.
Svijet koji ne poznaje Krista iako ga prisvaja, prilagođava i krivotvori, da bi vlastitu utvaru uporabio kao sredstvo “otkazivanja” iskrenih kršćana koji se još opiru antikristovskom matrixu. Lijevo-liberalni um je najstrašniji u samoj Katoličkoj crkvi jer živjeti u podvojenosti kao navodni katolik a ujedno i kao sljedbenik svega što nudi transhumanistička agenda nije ni vjera ni stanje mentalnog zdravlja, nego lišenost svake “sensus fidei” i u najtežim slučajevima latentna shizofrenija.
Lijevo-liberalni um je vrlo perfidan i lukav u prikazivanju stvari kakve nisu, fanatičan u negiranju stvarnosti koja se ne uklapa u njegovu zadanu agendu koju producira neumorno kao novi svijet kojemu se moraju svi pokloniti inače će biti izopćeni, otjerani u geto. Um koji mrzi vlastiti narod, a živi od kulta “drugih i drukčijih”. Nešto s tim nije u redu. Mrziš svoje, vlastitu tradiciju a otvaraš vrata kolonizatorima svih vrsta. Kukaš nad etničkim čišćenjem na drugom kraju svijeta a podržavaš tiho etničko čišćenje, raseljavanje i dekulturalizaciju svoga naroda!? Primaš tuđe sinove a razbaštinio si svoje!?
Blagoslivljaš gay zajednice, dok ti vlastiti narod demografski izumire. Mrziš katolike iako se i sam izjašnjavaš takvim, ali ti nisi poput nas “primitivnih” i “nazadnih”. Ti si napredan, bio ti biskup ili laik, napredan si kao što se smatrao naprednim svaki Staljinov i Titov uzoholjeni kmet u ubijanju tzv. kulaka, kao svaki kolektivac u kolektivu progona.
Lijevo-liberalni um je ohol, “znanstven”, iako u biti iracionalan i bez zdravog razuma – jedan od njegovih najgrotesknijih paradoksa. On sve može “spoznati” samo ne samog sebe u tragičnim limitima i samoobmanama. Isključiv i agresivan u svom prijekoru prema “nazadnima” koje bi najradije spremio u logore. Slao ih na preodgoj. On ima medije, ima sve. Mi nemamo “ništa”, ali ako imamo iskreni duh kajanja i djetinju vjeru u Boga, imamo sve.
Opasna manipulacija Gospom
Uzinić u propovjedi na Veliku Gospu o svjetskim temama, o Izraelu i Gazi itd. – što si je umislio, da je Papa? Ili je riječki nadbiskup. Što se njega tiče svjetska politika? Svi su mu dobri, samo ne kršćani i vlastiti narod, po njemu, “vizionaru” i “proroku” mi živimo u prošlosti, mi smo mu “bad guys” a svi ostali su “ugroženi”, “maleni”, i uglavnom vrti istu matricu, ovoga puta zlorabeći i kontekst velikog marijanskog blagdana.
Loš pastir je nikakav pastir. Može on svoja podmetanja i svoju ljevičarsku i protuhrvatsku, protukatoličku ideologiju skrivati između redaka vjerskih paradigmi i finih riječi o Mariji, no to nije ništa drugo nego perfidna zloporaba Majke Božje da bi pljuvao hrvatski narod, a uzdizao neke druge, daleko od nas. Lako je “voljeti” drugog na kraju svijeta, teško je one koji su tu pored tebe, a da nisu migranti, gejevi i ostali kojima pereš noge.
U svojoj pseudoproročkoj egzaltaciji još će početi pisati i encikliku umjesto Pape.
P.S. Kad je bio rektor sjemeništa u Bogosloviji u Splitu, izričito je zabranjivao bogoslovima odlaske na Thompsonove koncerte. Ok., njegovo je odgojno pravo bilo određivati što smiju a što ne, samo je pitanje je li otkrivalo njegovu ideološku pristranost i prikrivenu mržnju koju danas očituje kao biskup.
Većina tih lijevo-liberalnih likova su izrazito mračni i isključivi tipovi ispod naslaga njihove slobodarske retorike.
Govor nadbiskupa Kutleše odjeknuo hrvatskim prostorima: Žele nam izbaciti križ
