Pater Zvonimir Pavičić, OFM, župnik župne crkve u marijanskom svetištu Međugorje, pozdravio je nedavno vatikansko priznanje tamošnjeg duhovnog fenomena kao poziv da se to priznanje učini širim. Skepticima kaže: “Nikada se ne svađamo oko Međugorja, ali svima kažem: “Dođite i vidite.”
Franjevac je prošli tjedan boravio u Španjolskoj na 15. kongresu o Kraljici mira koji organizira Zaklada Međugorski centar s temom „Hodočasnici nade vođeni Kraljicom mira“.
Tijekom kratke pauze svećenik je odvojio malo vremena za razgovor s ACI Prensa agenciju. Donosimo ga.
Što znači biti svećenik i župnik Međugorja i koja je posebna milost koju ste tamo pronašli?
Biti župnik u Međugorju vrlo je zahtjevno, jer si u isto vrijeme i župnik, i rektor, i gvardijan. Jer te tri dužnosti još nisu razdvojene i župnik je taj koji sve radi.
Kao župnik brinem se za župljane i sve što život župe nosi. Ali župnik je odgovoran i za sve hodočasnike koji dolaze. Iako je to vrlo teška i zahtjevna zadaća, ujedno je i vrlo lijepa, jer susrećete ljude koji dolaze na susret s Bogom i koji žele živjeti s Marijom, i to vam olakšava rad. I moram naglasiti da tu nisam sam, nego su tu braća franjevci i oni mi olakšavaju sav posao.
Milost koju sam otkrio u Međugorju je upravo milost svećeničkog poziva. Što svećenik znači za Crkvu, koliko ljudi trebaju svećenike, koliko Ga traže, a zapravo po njemu traže Božju milost. I to svaki dan sve više otkrivam u Međugorju.
Povijesne scene iz Međugorja obilaze svijet: Biskup na koljenima za vrijeme ukazanja
Što znači i što to Crkvi donosi priznanje Međugorja od strane Rima kao mjesta iznimne milosti?
Prije priznanja “nihil obstat”, Međugorje je mnogo donijelo Crkvi. Dovela je ljude do obraćenja, vjernike do obraćenja. A ti su ljudi zauzvrat molili za druge, obraćali druge, pokretali ljude na molitvu u svojim gradovima. Dakle, Međugorje je dar Crkvi. I Crkva je to prepoznala.
A “nihil obstat” otvorio je vrata Međugorja i svima onima koji žele ići u Međugorje. Prepoznala je duhovnost Međugorja kao zdravu i da može pomoći Crkvi u današnjem svijetu. I zato u deklaraciji stoji da se ta duhovnost mora naviještati u Crkvi, kako bi što veći broj ljudi čuo za tu duhovnost i kako bi se, milošću Božjom, što veći broj ljudi obratio. I zaključio bih da je Međugorje bilo, jest i bit će dar Crkvi.
Nadbiskup pozvao cijeli svijet u Međugorje: ‘Idite tamo, srest ćete Isusa’
Vi ste franjevac. Sv. Franju je Gospodin zadužio da obnovi crkvu u Porcijunkuli. Kakve je plodove Međugorje donijelo u ove 44 godine za obnovu i izgradnju Crkve?
To je isti zadatak. Kako je sveti Franjo obnovio Crkvu? Sa svetim životom. Uz molitvu. Živjeti u Crkvi. Ne kritizirajući papu, biskupe ili svećenike. I tada ih je imao razloga kritizirati!
Ali volio je Crkvu i živio u njoj. I to je prava reforma Crkve. I to je ono što Međugorje danas čini. Uvijek smo bili unutar Crkve i za Crkvu. Čekali smo “nihil obstat” i nastavljamo ponizno služiti Crkvi, jer nismo sami sebe stvorili. Kažemo da nam je Bog udijelio tu milost i samo s njom surađujemo: za Crkvu i u Crkvi.
Što je Katolička crkva govorila o Međugorju? Slava neba se širila unatoč zabranama
Mnogi svećenici odlaskom u Međugorje doživljavaju duboku obnovu svoje službe. Što mislite što to iskustvo donosi svećenicima?
To je Božja milost. To se ne može jednostavno opisati. Ne može se opisati, jer ne bi bilo božanstveno da se može opisati. Ali Bog djeluje u Međugorju. I to je vrlo vidljivo kod svakog svećenika i kod svakog vjernika koji ide u Međugorje. Mislim da to nije potrebno opisivati nego živjeti.
I ne samo u Međugorju nego u bilo kojoj drugoj župi. Međugorje je samo slika i uzor kakva bi trebala biti svaka druga župa. Svaka župa treba ponuditi Boga ljudima. I mogućnost ispovijedi, molitve krunice, euharistije, klanjanja i mnogih drugih pobožnosti. Sve je vrlo jednostavno i Bog djeluje u svemu tome. I to otkrivaju svećenici u Međugorju. U stvarnosti otkrivaju da je Bog skriven u jednostavnosti.
Što kažete onima koji se kolebaju, koji čak i sumnjičavo gledaju na fenomen Međugorja, koji se ne osjećaju pozvanima na to mjesto?
Ne bih im ništa rekao. Nikada ne raspravljam s ljudima o Međugorju. Oni koji vjeruju, trebaju nastaviti vjerovati. Oni koji ne vjeruju, neka žive s tim. Bog dopire do svake osobe na različite načine. Dotaknuo je milijune kroz Međugorje preko Blažene Djevice Marije. Drugi su dirnuti kroz nešto drugo.
Duh puše gdje hoće i kako hoće. Nikad se ne svađamo oko Međugorja. Ali svima kažem: Dođite i vidite. Zaključak i sud o Međugorju donijet će samo onaj tko dođe u Međugorje i sudjeluje u večernjem programu u župi.
U Međugorju se sad događa veliko čudo, jesmo li svjesni što Bog radi? Europa je mrtva, a tamo…
