„,Bogati se ionako za sebe pobrinu“ – čuveni je stih iz prekrasne, gotovo proročke pjesme „Lupi petama“ velikog hrvatskog rock sastava Prljavog kazališta, još iz vremena Domovinskog rata.
Pjesmu je uvijek ugodno poslušati jer je zapravo bezvremenska, pa to omogućujemo i ovom prigodom. Iako mi je, ustvari, primarno poslužila kao izvrsna podloga za jednu vijest koja nam je stigla iz Švicarske.
Vijest, koja u svojoj biti govori o bezgraničnoj ljudskoj obijesti, taštini, oholosti, ili jednostavno želji da se zbog golemog bogatstva, stečenog na raznorazne načine a najmanje na pošteni – može živjeti zauvijek u sigurnosti svog novca, i bez Boga i bez ljudi, a pritom još i ostatku svijeta činiti što hoće. Upravo to super bogati, a o njima je ovdje riječ – sada i čine, sijući globalnu nestabilnost bez presedana u svjetskoj povijesti.
Pogledajmo o čemu se konkretno radi.
Monstruozni projekt
Ispod planina Brünig Passa, u blizini sela Lungern, poduzetnik Thomas Gasser, predsjednik upravnog odbora tvrtke Brünig Mega Safe, gradi divovski kompleks podzemnih trezora osmišljenih za zaštitu imovine najbogatijih pojedinaca na svijetu. „Sef za bogate“ koji obećava da će izdržati svaki napad. O tome piše švicarski portal SWI.
Izgradnja je već u poodmakloj fazi, izvještava švicarska javna televizija RTS. Nakon završetka, pristup će biti ograničen na odabrane. „Prvo ćete morati proći kroz posebnu kontrolnu točku i izaći iz vozila: bit će nekoliko sigurnosnih provjera koje očito neće biti objavljene javnosti“, rekao je Gasser za RTS. Snimateljima je bilo dopušteno snimati samo pristupne tunele, dok je ulaz u budući trezor ostao zatvoren za kamere.
Obećana sigurnost je najvišeg standarda: dvadesetak trezora u kojima će se čuvati dragocjenosti klijenata bit će zakopani ispod više od stotinu metara čvrste stijene. Prema investitorima, razina zaštite bit će „usporediva s onom Švicarske nacionalne banke“, što će biti učinkovito sredstvo odvraćanja čak i za najhrabrije kriminalce.
Čini se da je tajming pothvata bio savršen. Tržište sigurnog skladištenja doživljava eksponencijalni rast, potaknuto globalnom nestabilnošću. „Dugo se Dubai smatrao sigurnim. Danas se taj osjećaj sigurnosti dovodi u pitanje. Ljudi jednostavno žele zaštititi dio svog bogatstva“, objašnjava Gasser.
Međutim, najam prostora neće biti dostupan svima. Svaka špilja prodaje se uz 99-godišnji najam. Minimalna ulazna cijena? Gotovo milijun švicarskih franaka (1,23 milijuna dolara). „Prednost je što klijent postaje vlasnik: ima vlastiti broj parcele u zemljišnim knjigama i čak može hipotekarno staviti nekretninu“, dodaje investitor, koji izvještava da se nekoliko klijenata već prijavilo.
Mješovite lokalne reakcije
Što će završiti u tim kamenim trezorima? Umjetnička djela, plemeniti metali, klasični automobili i fina vina. Međutim, ovi događaji dijele javno mnijenje u malom selu Lungern.
Mišljenja koja je prikupio RTS su pomiješana: neki okreću nos, tvrdeći da „grade nešto za ljude koji već imaju dovoljno novca“, dok drugi kažu da su oduševljeni idejom da vide Ferrarije svojih novih „susjeda“ iz bunkera kako jure alpskim cestama.
Koncept sigurnog skladištenja duboko u planinama nije posve nov za Švicarsku. U prošlosti su brojni napušteni vojni bunkeri već pretvoreni u oklopne trezore ili visoko sigurnosne podatkovne centre.
Međutim, s projektom Lungern ljestvica se podiže još više, ciljajući na globalnu elitu koja sve više želi zaštititi svoju imovinu od globalnih previranja. Mega-objekt trebao bi se otvoriti sljedeće godine.
Zaključak o veličini i važnosti ovog skupog „pothvata“ u vrijeme sveopće, brzorastuće krize ostavljam vama. Uz važnu napomenu: za sirotinju se ionako nitko nikada ne pobrine! (Osim karitativnih crkvenih i drugih udruga, ali to je ipak samo kap u moru globalnog siromaštva i stvarnih potreba.)
Možda ima i one „pakosne“ sirotinje, grintave na sve i svakoga samo ne na sebe, ali ipak daleko najveći dio takvih ljudi jednostavno nikada ne dobije priliku pokazati ni što zna ni što može.
Jer tako je ustrojen ovaj naš svijet. Na zakonu jačeg, a ne na pravdi. Pravo je na strani moćnika, a za pravdu je malo koga briga.
Blic analiza Zorana Metera: Gube se konci iz ruku; Europa na rubu rata; stiglo vrijeme sudbonosnih odluka
