Sve je, hvala Bogu, pod kontrolom. DORH ulaže nadljudske napore kako bi pregledao 29 000 snimaka Dabrovih glumačkih nastupa, što je veliki problem jer naprosto nema dovoljno ljudi.Teško je u takvim uvjetima očekivati završetak pregleda filmića odnosno istrage u sljedećih nekoliko godina. Što se može? Ipak, najvažnije je da je sve pod kontrolom i da Turudić posao obavlja po zakonu, pa i više od toga. Kovesi može cendrati koliko hoće, sve je baš onako kako treba biti i kad se radi o nesretnom Berošu. Ako i ima imalo istine u tome da je pokojni ravnatelj Rebra prije smrti uputio pismo upravo europskim istražiteljima u Hrvatskoj s dokazima o Beroševim muljažama u toj bolnici, ne treba sumnjati kako će se naš revni Turudić vrijedno potruditi i taj predmet uzeti EPPO-u. Što je u redu, jer kako i sam kaže, treba sve ići po zakonu. Tko može bolje štititi zakone RH od ovog nesmiljenog borca za pravdu? Zato moramo biti itekako zahvalni, a kako se čini i jesmo. Jedino ostaje nejasno na što ili na koga je točno mislio smotani Penava izjavom kako državu vode cirkusanti koji prave cirkus, protiv čega će se DP odlučno boriti. Nakon toga je opušteno parkirao, u samo za to ograđenom prostoru oko Markove crkve.
U međuvremenu je dosljedni i hrabri SDP s novom ‘forcom’ koju je najavio Hajdaš Dončić, odustao od svog kandidata za Zagreb i postao manji partner Možemo!. Sasvim logično, kao manji partner nemaju ni zamjenike gradonačelnika, ali računaju na neka direktorska mjesta u gradskim poduzećima. Poznato? Nema, naravno, govora o deficitu kadrova i ideja u SDP-u Zagreba. Inače, broj kandidata za gradonačelnika Zagreba već je dvoznamenkast. S radošću i ljubavlju pratimo Tomaševićevo, na prošlim izborima, dato obećanje o potpunoj transparentnosti natječaja i izbora ljudi na čelna mjesta u Zagrebu. Isključivo po sposobnosti i kompetencijama. Ni u ludilu po stranačkoj pripadnosti. Zato je sigurno, nekom pukom slučajnošću, na čelo Knjižnica grada Zagreba izabrana ravnateljica koja je, eto, sasvim slučajno godinama bliska Možemo!. Ostale kandidatkinje s više kompetencija za taj posao nisu bliske stranci. Inače, gradske knjižnice, s oko 600 zaposlenih, primaju od Grada Zagreba 19 milijuna eura godišnje za nabavu knjiga, materijalne troškove i druge potrebe.To što se izbor nije odvijao transparentno, obična je greška koja se dogodila zbog silnog posla kojeg Možemo! ima u gradu. Na znanje zlonamjernicima. Forca SDP nije imao primjedbe. Sve u skladu s onom rečenicom pokojnog Bandića: „Ćaća gleda svoje djelo, a djelo gleda ćaću!“
U Gradu je slična situacija kad govorimo o SDP-u. Dramatična kadrovska devastiranost zadnjih godina, točnije od odlaska Olge Muratti, bez obzira voljeli je ili ne, svedena je na klimače glavom. U Olgino je vrijeme bilo barem desetak imena koji su suvislo odgovarali na pitanja, davali prijedloge i bili prepoznatljivi nositelji SDP-ove politike. Sasvim je nevažno jesu li nam se sviđali ili nas nervirali. Nakon tog perioda, od članova SDP-a prepoznatljive su jedino njihove predsjednice. Sasvim slučajno mama i kći (?!), Nažalost, ne po svježim idejama i/ili inovativnim prijedlozima. Je li to zato što jedino one smiju govoriti ili zato što drugi nisu u stanju? Svejedno. Bilo koja od tih opcija je porazna za SDP. Ipak, broj kandidata za gradonačelnika Grada pomalo raste. Opet nam se kandidira neponovljivi Maro Kristić, dobro i stabilno uhljebljeni pomoćnik direktorice Čistoće. Što će, mora. Jer ako ne uđe u Vijeće možda mu ni njegov uhljebistan nije tako siguran.
SDP, Srđ i Možemo! nekako su se pritajili pa ne čujemo ništa o njihovom programu, ali je Viki zato krenula upravo s onim problemima koje tište grad. Prije svega komunalnim, a sudeći po onom što smo dosad od nje čuli, vrlo ih je precizno detektirala. Jer to i jest smisao ovih izbora. Podsjetila je pri tom na mudrost Dubrovačke Republike, na mudrost vladanja. To je i sjajno podsjećanje našim nestabilnim zagrebačkim brdima, kojima bi itekako korisno bilo u ovim turbulentnim vremenima crpiti mudrost iz načina vladanja Republike. S posebnim naglaskom na njihovu diplomaciju. Ma koliko obojica mislili da su popili svu mudrost svijeta. Što se Mata tiče, on nije još službeno najavio kandidaturu, ali ju je zato Plenki najavio umjesto njega. Da ne bi odlutao u mislima u stilu treba li mu još toliko stresa u životu kao i napada koji su, kao što je normalno, baš svi usmjereni na njega. Raguž ide kao i obično, dok naš dobri Pero još čeka pravi trenutak za objavu. Hoće li još neki kandidati istrčati na teren u svrhu promicanja vlastitog ega, umjesto da se u korizmi upravo toga odreknu, brzo ćemo saznati. Srećom, vrijeme je sve ljepše, temperature rastu pa je sve to lakše izdržati. Eto vas.