Naime, napravio je to jer se ne slaže s glazbenim opusom i preferencijama tog radija pa je upitao župana Nikolu Dobroslavića što misli o tome. Dobro ste pročitali – političar je drugog političara, koji trenutačno obnaša izvršnu vlast, zamolio za pomoć jer bi, očito, trebao utjecati na uređivačku politiku nekog medija. No, odgovor župana na odlasku zapravo je lekcija koju bi političari trebali naučiti jednom zavazda – politika se ne bi smjela uplitati u rad, uređivanje i funkcioniranje medija!
‘Županija ne može utjecati na uređivačku politiku medija’
“Treba jasno reći da ne može Županija utjecati na uređivaču politiku medija, pa tako ni radija koji je ovdje spomenut. Važno je da mediji budu uravnoteženi, objektivni i korektni, naravno, da ističu vrijednosti Domovinskog rata koji je temelj ove države, ali mi, srećom, nemamo utjecaj na medije. Mediji trebaju biti neovisni, pa čak i ako se nama to nekada ne sviđa kao nositeljima vlasti. U demokraciji je normalno da postoji odmak politike od medija, kao i od pravosuđa”, odgovorio je Dobroslavić.
I ustvari, tako održao lekciju ne samo vijećniku koji ga je praktički upitao da utječu na uređivačku politiku jednog radija, nego i svim kolegama političarima koji tek dolaze, a koji tu lekciju, čini se, još uvijek nisu savladali.
U kampanji napadaju i – medije
Naime, politička kampanja se zahuktala pa politički kandidati, osim što se bore jedni protiv drugih u izbornom ringu, za svoje napade sve češće koriste upravo – medije. Tako su od početka kampanje dubrovački novinari svjedočili da se njihova pristojna i sasvim legitimna novinarska pitanja na press konferencijama nazivaju ‘napadima’, da se komentira ono što je objavljeno, a ne ide u favor njihovoj kampanji, da se ih proziva zbog naslova i da im se nameću teme koje bi, kao, trebali istraživati. Takvim izjavama svjedočili smo kako za govornicom Gradskog vijeća, tako i na konferencijama za novinare. Otkako je medija, uvijek je politika pokušavala imati moć nad njima. Samo što oni to sada sasvim jasno pa i javno govore i pokazuju, dok se zaklinju kako žele graditi demokratsko i slobodno društvo, a tu su ideju, prije 30-ak godina, naši sugrađani branili životima!
Novinarstvo, nažalost, danas ne kotira visoko na ljestvici najomiljenijih i najcjenjenijih zanimanja, no bez slobodnih medija nema ni demokracije. Sjetite se toga svaki put kad vam neki političar obeća kako će za vas i vašu djecu graditi pravednije društvo u kojem će se njegovati demokratske vrijednosti, a onda komentira naslove, tajming neke objave i rad nekog medija.
Županu na odlasku je jasno kako politika ne smije utjecati na rad medija, pa i onda kad joj se rad tog medija ne sviđa. Pitanje je koliko to razumiju oni koji ga žele naslijediti.
