‘Ombrela‘, ‘utija‘ i ‘funjestra‘ sve se manje čuju na našim ulicama, u kafićima i, uopće, na mjestima susreta domaće čeljadi. Zamijenile su ih riječi: ‘kišobran’, ‘pegla‘ i ‘prozor‘. A kad ste zadnji put čuli za ‘inceratu?’ Nju koristite onda kad nemate ombrelu, a vanka pada kiša. Da, to je dubrovačka riječ za kabanicu, no ona se više uopće ne čuje tijekom lokalnih razgovora. Dunkve, dok ne ferma kiša, trebaju vam ombrela ili incerata.
Ekipu Dubrovačkog dnevnika gospođa Izmira Brautović, predsjednica udruge ‘Govorimo dubrovački’, upitala je zna li što je to ‘pozamanterija‘. Novinarka, rođena Dubrovkinja, odmah je iskreno kazala kako ne zna, a fotoreporter, također, rođeni Dubrovčanin, je pokušao objasniti – to je dućan u kojem se može kupiti sve za robu… E, ali nije ni dućan! Nego butiga. Pozamanterija je butiga u kojoj se može kupiti, od konca do puca, sve za robu.
‘BOLI NEPRILAGODLJIVOST, ALI I NEPOŠTOVANJE ONIH KOJI DOLAZE’
Ožica, je, jasno, dubrovačka riječ za žlicu. Pjat za tanjur. Pantaruo za vilicu, ne pantarul. Pa ni mul nije mul, nego muo. A žuml je, logično – žmuo. Sve te riječi običavali su koristiti naši stari, ali mi, na našu sramotu sve manje. A to i jest sramota, jer dubrovački govor je dio naše nematerijalne baštine. I njime bismo se trebali ponositi, ali ga i čuvati. Upravo to je cilj udruge ‘Govorimo dubrovački’ – očuvati ono najljepše što su nam naši stari ostavili u nasljeđe.
„Udrugu smo osnovali, para mi se, 2018. godine, na inicijativu gospara Davora Mage. On je kontaktirao mene, iskomunicirali smo problem koji postoji barem 34 godine, otkako se, ja volim rijet, promijenila konfiguracija našeg stanovništva. Sve je to normalno, migracije su normalne, ali dubrovački nam se neđe izgubio. Dubrovački govor se govorom i uči. Naravno da profesuri, odgajateljice u vrtićima, nastavnici uče da djeca govore na standardnom jeziku, ali dubrovački se više ni doma ne govori, a prije se govorio. Sve je to normalno, ali mi smo ti koju smo dužni čuvati taj govor koji je i nematerijalna baština“, objašnjava Buratović.
Kroz svoj poso glumice, imala je priliku ‘govoriti i govoriti’, a učila je od najboljih, pa tako spominje pokojnog gospara Mišu Martinovića i pokojnu gospođu Desu Begović.
„Ja sam rođena u Dubrovniku, i moji su se rodili tu, ali nisu porijeklom…“, govori Brautović, na što dajemo opasku – ali to nije bitno! No, gospođa Izmira navodi – itekako je bitno!
„Bitno je, bitno, jer svi koji su dolazili tu, prije 100, 150 godina, prilagođavali su se tom dubrovačkom govoru, pa tako i moji. A najbolje se to činilo putem place. Tamo se nije govorilo patlidžan nego balančana, nije bila rajčica nego pomadora, nije bio krumpir jer su ga Konavljani zvali – krtola. Poštovali smo gdje smo došli, učili smo i prilagođavali se. No, danas je drugačije. Ono što sam ja doživjela, a vjerojatno i drugi naši sugrađani, je da se taj govor od onih koji dolaze ne samo ne poštuje, nego se s nama i ruga“, govori Brautović.
Opisuje situaciju iz autobusa gdje je neki mladić podrugljivo rekao – a šta vi gospari? Gospari je potpuno pogrešno izgovorio. „Rekla sam mu – nije šta nego što, jer mi smo štokavci, a i kod ‘gospari’ ti akcenat ne valja. Eto, to je ono što najviše boli – ta neprilagođenost i to nepoštovanje“, opisuje Brautović.
‘KAMARA? E, TAKO GOVORI MOJA NONE!’
No, vratimo se malo na placu u Gružu. Tamo je, na peskariji, postavljena strata s lokalnim nazivima riba, što je zasluga upravo ove udruge! Izdan je i Rječnik dubrovačkog govora autora pok. Nikole Tolje. Darko Kaciga planira na jednom mjestu prikupiti sva dubrovačka imena, abecednim redom, a ideja je da se isto učini i s dubrovačkim prezimenima. Po dovršetku, udruga materijale planira tiskati. Održali su i promociju knjige ‘U diskorsima s Orlandom’ autora Dominika Brigovića. Postoji ideja i da se održi predavanje dubrovačkim vodičima, među ostalim, i o riječima koje bi turistima bile zanimljive.
No, najveći naglasak stavljaju na djecu. Kao prvo, djeca su ona koja najlakše uče govor, a kao drugo – na djeci svijet ostaje. Pa tako i naš dubrovački govor. Tako su tiskali ‘Dubrovčicu’, knjižicu koja djecu uči dubrovačkim riječima, a prilagođena je predškolskom uzrastu.
„Tu se nalazi 30-ak riječi u slikama, koje mogu naučiti, ali trebalo je i obići vrtiće jer i akcenat je bitan. Čim uđem u vrtić, odmah ih pitam – tko sve uči engleski? I svi dignu ruku. A onda im kažem da će učiti jedan novi jezik – dubrovački. I budu začuđeni. Pitam ih đe idu spat?. A oni kažu – u sobu! Onda im kažem – nije, nego u kamaru. Malo ih zna što je kamara. Od 30 ili 40 vrtićke djece, možda će ih troje znati dubrovačke riječi. Najviše znaju djeca iz Zatona, jer je tamo dosta domicilnog stanovništva. Onda kažu – e tako govori moja none!“, kaže Brautović.
Inače, djeca čiji roditelji doma govore dubrovačkim govorom, znaju ga izgubiti i zbog utjecaja okoline. Kaže da bi znala čuti djecu iz dubrovačkih familija kako govore mat’matika, s naslaskom na ‘a’, umjesto matematika, s naglaskom na slovu ‘e’, kako se to govori u dubrovačkom. Pa onda sačekaj, umjesto pričekaj…
Kako kaže Brautović, divnu suradnju imaju s ‘Malom kućom’ iz Mokošice, a upravo s njima, kao i djecom Osnovne škole Marina Getaldića izveli su igrokaz u teatru ‘Bursa’, koji je osmislila profesorica Hrvatskog jezika Tatjana Martić, također članica udruge. Projekt je izveden u sklopu programa Godine UNESCO-ve svjetske baštine u Dubrovniku.
Što se tiče školskog uzrasta, udruga planira tiskati ‘Dubrovčicu 2’, po uzoru na prvo izdanje, samo bi novo bilo prilagođeno njihovom uzrastu. Također, održavali su i radionice u Kabogi za osnovnoškolce. Ideja im je u blagdanskom vremenu ukrasiti dubrovačke izloge dubrovačkim riječima, a za Uskrs su pokrenuli i radionice za vrtićku djecu na kojoj su oni bojali jaja tako što su na njih ispisivala po jednu dubrovačku riječ, npr. škovacjera, bumbeta… Organizirali su i kviz znanja za osnovnoškolce.
ZAŠTO DUBROVAČKI TOLIKO SMETA?
No, u svim tim težnjama da se dubrovački govor očuva, često se zna ispravljati i ‘gušiti’. No Brautović napominje – dubrovački govor je u standardu hrvatskog književnog jezika! Stoga ne smatra kako bi ga trebalo ispravljati na nacionalnim televizijama. Podsjetimo, dubrovački novinar Vicko Dragojević bio je na udaru kritika hrvatske javnosti jer je u emisiji ‘Dobro jutro, Hrvatska’, govorio dubrovačkim akcentom.
„Oni imaju otpor, a ne znam zašto. Ja to ne mogu vjerovati! Po meni bi HRT trebao imati, iz svih hrvatskih studija, voditelje koji govore svojim dijalektima, na svom govoru. To je Hrvatska, sve je to Hrvatska, to su divni naši dijalekti! Zašto im ne smeta, primjerice – sedi, lepo te prosim? Ne kažem da treba smetati, ali zašto dubrovački toliko smeta?“, pita se Brautović poručivši – dubrovački je urbani govor!
„Dubrovački ima svoju specifičnu melodiju. To je urbani dijalekt, taj dubrovački. A imamo mi i svoje idiome, koji su divni. U Dubrovniku se tako reče štokrla, a u Primorju štokela“, objašnjava Brautović.
Što se tiče iskustava iz njene struke, dubrovački govor najlakše imitiraju Bosanci, jer imaju dužine, baš kao i Dubrovčani. Slabije se snalaze Slavonci, a najlošije Zagrepčani. Kako kaže, kad je upisala akademiju, znalo se da upravo Dubrovčani najbolje govore heksametar (književni stil karakterističan za epove).
O’ĆTE KRIŠKU LIMUNA?
Vrijeme se mijenja, a danas, više nego ikada prije, svijet je ‘globalno selo’. Migracije su najnormalnija i učestala pojava, ljudi iz susjednih, pa i dalekih zemalja dolaze raditi u Dubrovnik koji vapi za dodatnom radnom snagom. Pitamo gospođu Izmiru trebaju li se oni koji dolaze prilagođavati nama. Jer i mi, primjerice u Zagrebu, govorimo dubrovački i kupujemo pomadore, ne rajčice.
„Možda bi bilo bolje u Zagrebu na fine reći – treba mi kilo rajčica, ili pomadora. Neka čuju! Meni je problem što ljudi koji dolaze i danas rade u butigama ne znaju neke lokalne riječi za koje ja ne znam drugi naziv. Jednom sam tako tražila špijerlicu. Prodavačica me nije razumjela, ja sam objašnjavala – ma to ti je ono što staviš da možeš preliti tekućinu… Nisam se mogla sjetiti druge riječi. Onda je rekla – aha, to je lijevak! Kažem – ma špijerlica je! Vazda im tako, kroz zafrkanciju, pokušavam skrenuti pozornost i nešto ih naučiti“, kazala je Brautović.
Napominje da razumije potrebu za radnom snagom, ali joj nije normalno da ‘u sebe doma govori engleski’. Smatra kako bi svaki poslodavac trebao svog radnika poslati na tečaj osnovnih riječi i izraza.
„Moju prijateljicu je u Gradu jedan konobar poslužio s riječima – o’ćte krišku limuna? Krišku? Odgovorila je – neću, fala vam. I samo se digla“, govori Brautović.
Kaže kako ima prijedlog od kojeg neće odustati, a taj je da svi dubrovački restorani imaju svojevrsne letke s dubrovačkim riječima i što one znače, a konobarima trebaju za poslovanje.
„Znači, žmuo, ožica, pantaruo… Pila sam iz žmula, ali žmuo je. Objedovala sam pantarulom, i tu je bilo više pantarula, ali pantaruo je. Nema vilice, nema kašike… Trebali bi uputiti konobare da nauče naš dubrovački govor i što on znači“, dodaje.
APENA SU ARIVALI, MA SU SUBITO PARTILI…
Kako očuvati naš vrijedni i specifični dubrovački govor? Kako kaže Brautović, djecu treba doma učiti da govore po dubrovačku. Mi moramo učiti i njih i sve one koji dolaze, a oni koji dolaze trebaju se akomodavat.
Za kraj, gospođa Izmira nam priča jedan dubrovački vic.
„Sjede dva kauboja na Peskariji, dolazi treći i pita ih – oprostite, molim vas, jesu li ovuda đe pasali Indijanci? A jedan od te dvojice podigne klobuk i kaže – apena su arivali, ma su subito partili za Rio Grande. Obadajte taj odgovor, imamo – apena, arivali, subito, partili. To danas stvarno jako rijetko čujemo!“, smije se Brautović.
Kažemo joj hvala na razgovoru, a ona ispravlja uz osmijeh – u nas je fala. Kaže, ide objedovat, pa dodaje – nemojte pisati svetog Vlaha, kaže se svetoga Vlaha, svetoga, s ‘a’ na kraju.
„I nemojte nikad govoriti – kenova, šta ima? Prvo, nije šta nego što, a kenova samo po sebi znači – što ima? Dovoljno je samo – kenova?“, savjetuje Brautović.
Pozdravljamo se s onim prekrasnim – adio.
RJEČNIK DUBROVAČKIH RIJEČI KORIŠTENIH U TEKSTU
ombrela – kišobran, utija – pegla, funjestra – prozor, čeljad – ljudi, incerata – kabanica, ferma – zaustavi, završi, pozamanterija – butiga u kojoj se može naći sve za robu, butiga – trgovina, dunkve – dakle, ožica – žlica, pjat – tanjur, pantaruo – vilica, muo – mul, žmuo – žmul, gospar – gospodin, rijet – reći, profesuri – profesori, poso – posao, balančana – patlidžan, pomadora – rajčica, krtola – krumpir, placa – tržnica, peskarija – ribarnica, spat – spavati, kamara – soba, none – baka, škovacjera – lopatica za smeće, bumbeta – žarulja, štokrla, štokela – drvena stolica s četiri nogare, špijerlica – lijevak, ožica, žlica, objedovat – ručati, akomodavat – prilagođavati, pasali – prošli, apena – upravo, arivali – došli, subito – odmah, partili – pošli, kenova – što ima?, adio – doviđenja, đe – gdje.
RJEČNIK NEKIH DUBROVAČKIH RIJEČI KOJE SE ČEŠĆE KORISTE
bursa – torba, gustijerna – bunar, rabota – posao, vesta – haljina, vizita – posjet, vijađ – putovanje, narančin – mandarina, viđet – vidjeti, neđeja – nedjelja, kanjela – cimet, kastiga – kazna, kenjac – magarac, kušin – jastuk, kupa – crijep, komončin – noćni ormarić, labat – žderati, lešo – kuhano, lincuo – plahta, lokat – neumjereno piti, osto – ocat, ozdo – od dole, afitat – iznajmiti, abonamenat – pokaz, ovi – ovaj, skalin – stuba, okle – odakle, kanoćo – dalekozor, skarambež – žohar, trpeza – stol na kojem se blaguje, umjet – moći, šesan – uredan, soldi – novci, sinjorina – gospođica, selen – celer, skando – skandal, lombrat – raditi buku sa stvarima, patata – krumpir, isat – podići, crevja – cipela, škampini, bječve – čarape, krešit – povećati, tak – visoka potpetica, špaher – štednjak, korpić – grudnjak, tapit – tepih, setemana – tjedan, rizi – riža, kuriozan – znatiželjan, kukumar – krastavac, kučak – pas, kantun- kut, spenza – kupovina hrane, funero – sprovod, priganje – prženje, rubinet, špina – slavina.
RIJEČNIK NEKIH DUBROVAČKIH RIJEČI KOJE SE RIJETKO KORISTE
almeno – najmanje, krosta – kora, largo – široko, šuster – postolar, patimenat – bol, falimenat – greška, bonkulović – gurman, fustanj – flanel, timbar – pečat, tonaleta – tona, skancija – polica, salamun – mudrac, remeta – neugledan čovjek, klošar, remučat – nositi teški teret, odremućan – odvučen, labra – usta, kukuljica – kapuljača, krolat – oslabiti, kreanca – uljudnost, pristojnost, kulmin – kulminacija, vrhunac, kuco – umukni, tišina, mirno, kunjada – žena muževog brata, šurjakinja, kučarin – čajna žica, raskočetat – razbarušiti, rebambiškat – poludjeti, sići s uma, feca – kvasac, gristalad – kristal, sarta, sartorela – krojačica, letera – slovo, sroncan – srušen, vetrar- staklar, imponjat – imponirati, mrkijenta – hrid, morska stijena, infetat – inficirati, estero – inozemstvo, vižitur – inspektor (preuzeto iz ‘Naškog dubrovačkog rječnika’ autora Davora Mladošića i Maje Milošević).
