U tekstu o izložbi povjesničar umjetnosti Ivan Viđen zapisao je:
„Mnogi bi rekli da je bavljenje apstraktnim slikarstvom hrabro; puno je za to razloga. Smatra se kako je za to potrebna velika sprema, kako to može biti neki viši stadij duge likovne evolucije, kako su za to potrebna možda psihoanalitička ili ekspresionistička nagnuća… Hrabro je izlagati apstraktne slike u gradu koji je toliko konkretno figurativno estetičan da mu gotovo nema premca, hrabro ih je nuditi na prosudbu publici navikloj na likovnost koju ta ljepota Grada toliko i na najrazličitije načine nadahnjuje. Međutim, dubrovačka autorica Željka Ćimić nije ništa od toga. Ona slika jer je veseli, ona se kloni figuracije jer joj nije laka, ona slika apstrakciju jer joj odgovara, ona voli boje jer joj se njima najlakše izražava – katkad naglašeno i njihovim jakim namazom. Niti je ludo hrabra niti je okrunjena nekim akademskim zvanjima niti je dosegnula finalne faze svoga likovnog razvoja – dapače, on nije ni započeo tako davno. Sve je to zajedno dovelo do ciklusa slika koje su sada pred dubrovačkom publikom. One pokazuju kako se lijepo eksperimentira i nesputano radi. No u njima ima nešto doista hrabro: autorica nas s primordijalnom čistoćom upoznaje s elementima svoje likovne pripovijesti, pred nas stavlja svoje zatomljene i (pro)nađene osjećaje i osjećanja koji je prate kroz životne etape i koji su sazrijevanjem dobili ovaj apstraktan izgled i završili na platnu. Snažan kolorit, kao i kod mnogih, izraz je jačine osjećaja i više je od gradivnoga elementa svake slike. Likovna izražajna sredstva i likovni jezik mogu se, naravno, spoznati racionalno, ali još i više i likovnom intuicijom, dakle nužno subjektivno. Ne libeći se te individualnosti i subjektivnosti vlastitih osjećaja i misli predočenih jakim bojama na svojim slikama Željka Ćimić nakon prethodne izložbe koju su označila „traganja“ i dalje je „na tragu“ svoga izraza kojega će vjerojatno još i graditi. Uživanje u onome što radi podijelila je s nama, podijelimo i mi svoju podršku svakom (njezinom) likovnom stremljenju.
Stavljati svoje osjećaje na platno i dijeliti ih s publikom doista jest znak hrabrosti, ali i slobode. A one tako nerazdvojivo idu ruku pod ruku.“
Željka Ćimić rođena je 1963. godine, a slikanjem se počela baviti 2021. godine, bez formalnog likovnog obrazovanja. Članica je Udruge samostalnih umjetnika Dubrovnik te je do sada sudjelovala na desetak skupnih izložbi članova udruge, a izložbom „Boje iz duše“ drugi se put samostalno predstavlja dubrovačkoj javnosti.
