Zašto ste se odlučili prijaviti za Miss Universe?
Prijavila sam se jer sam izlaskom iz komfor zone htjela ispitati vlastite granice. Uz to, pored sebe sam imala bivšu Miss Universe Hrvatske, Oru Ivanišević, koja je bila uvjerena da sa svojim kvalitetama mogu postići vrijedan rezultat u finalu.
Kako su vaši najbliži reagirali na to?
Nitko nije očekivao, dovela sam ih pred “gotov čin”, ali podršku sam u konačnici dobila, to mi je najbitnije i hvala im na tome.
Kako vam se trenutno čini iskustvo? Je li vas nešto iznenadilo?
Nadam se da ću vam više moći pričati o tome nakon izbora, ali ono što sad mogu reći je da smo odradile 7 dana priprema, 3 dana u hotelu Esplanade u Zagrebu i 4 dana u hotelu Materra u Čepinu. Prije dolaska smo dobile jasan i precizan plan priprema kao i upozorenja o posljedicama u slučaju nepridržavanja. Nekome je bilo teško, a nekome, tko je naviknut na dobru organizaciju dana je to bio samo nastavak svakodnevne rutine sa, naravno, drugačijim aktivnostima.
U Indexovoj anketi istaknuti ste kao jedna od favoritkinja. Kakav je osjećaj bio to vidjeti?
Isprva sam mislila da je greška, pa bi tako nekoliko puta osvježavala web stranicu ne bi li se prikazali “pravi rezultati”, ali ispostavilo se da su rezultati točni. (smijeh) Realna sam i prizemljena, drago mi je da me publika smatra favoritom, ali odluka će na kraju biti isključivo na žiriju.
Mislite li da bi vam izbor za miss mogao biti odskočna daska za daljnju karijeru?
Svakako mislim da bilo kakvo “probijanje” u javnost, u bilo kojem sektoru može biti odskočna daska. S više očiju uprtih u vas imate tu privilegiju biti viđeni i saslušani, a ja to svakako želim iskoristiti, promišljeno i svrsishodno. Izbor za Miss Universe Hrvatska će mi sigurno donijeti nove prilike.
Imate li iskustva s manekenstvom ili nečim sličnim?
Znate kad se za nešto toliko dugo interesirate i pratite, da mislite da biste da biste se odlično snašli u istom, ali nikad si niste kreirali priliku. E, tako je meni. Jednom sam prisustvovala humanitarnom Fashion Ballu, baš u Dubrovniku i bila sam jako zadovoljna sobom. Tad je zapravo krenila lavina pitanja i ponuda, što za modeling, što za manekentvo.
Kada ste došli u Dubrovnik i što vas je dovelo ovdje?
U Dubrovnik sam došla prije dvije godine, pozivom sadašnjeg trenera ŽOK Dubrovnika, Leonarda Barića. Tad sam od Dubrovnika očekivala gradnju isključivo sportske karijere.
Što vam se najviše sviđa u životu u ovom gradu?
Dubrovčani i njihov način života. Užurban, ali opušten. Svjesni su da je njihov grad doslovce muzej na otvorenom, ali još uvik su uspili zadržati svoju autentičnost i gostoljubivost. Jednom kad ste dio zajednice, ili se barem tako smatrate, osjećaj pripadnosti je izuzetno snažan.
Mislite li da bi se tu mogli duže zadržati?
Ne mislim da ću se zadržati, ali bih se htjela vratiti.
Lijepo ste se adaptirali, pa i kao članica ŽOK Dubrovnik. Sada ste na pauzi zbog ozljede, ali kakvo je iskustvo igrati u Žokicama?
Žokice su bile moja obitelj kad sam došla, toliko da sam i zaboravila da sam “nova.” U teškim trenutcima smo si međusobno uvik bile motivacija za borbu, to nas je i dovelo do ulaska u Superligu, disciplina, rad i nadasve zajedništvo.
Kada uzmemo u obzir studij, odbojku i izbor za miss… Čini se da vas puno toga zanima. Čime biste se željeli baviti u budućnosti?
Dok sam god sposobna za kombiniranje posla sa hobijima, to ću i činiti. Obzirom da sam medicinska sestra, ne želim da mi znanje iz tog područja stagnira, tako da je sigurno da ću u tom području biti dugoročno. To je ono za što sam se opredijelila, što volim i gdje ću i ostati.
