U nizu znanih nam sugrađana, koji „jedan po jedan odlaze na vječni počinak“ jedan bijaše poseban, poseban po svojem cjelokupnom životnom putu. U početku je ostavio snažan pečat na niz generacija mladih, a u poznim godinama i na generacije umirovljenika.
Tko li sve nije prošao kroz ljetne radove Student servisa, odnosno Studenskog centra još od davne 1963. godine stječući dodatna, ponekad nužna sredstva za studij, te radno iskustvo i odgovornost na radu bilo to u Dubrovačkim hotelima, Atlasu, Poduzeću Luka, Dubrovačkim Ljetnim Igrama, na snimanju različitih filmskih produkcija i dr. Sve to je bilo pod budnim okom gospara Vlaha Pejdara jednog od osnivača, a potom dugogodišnjeg rukovodioca Student servisa i Studentskog centra, te uvaženog člana grupacije Studentskih centara RH.
U svojoj umirovljeničkoj dobi, sa uspjehom je odradio predsjednički mandat ostvarivši sufinanciranje prehrane umirovljenicima u restoranu hotela Gruž, kvotu gratis ulaznica za svaku predstavu Dubrovačkih ljetnih igara, sponzorirane izlete i boravke u toplicama.
U svojstvu turističkog vodiča znalački je predočavao vrijednosti naslijeđa i ukazivao na prednosti življenja na našem Dubrovačkom području. Bio je aktivan i uvažavan član Prijatelja Dubrovačkih starina. Vječiti pozitivac, pun optimizma, razumijevanja i praštanja. Ni prije, a niti u poraću nije bio partijski niti stranački obojen. Uspješnu karijeru gradio je isključivo na svom znanju i na svojim sposobnostima. Neprihvatljiv mu je bio govor mržnje, mlaćenje prazne slame i često bavljenje greškama iz prošlosti.
Posjedovao je enciklopedijsku memoriju, bio poželjan član svake od natjecateljskih grupa 65+. Na svojedobnom TV kvizu „Brojke i slova“ osvojio je prvu nagradu. Cijenio je doprinos Norveške u poslijeratnoj pomoći Hrvatske, te obnovi kompletnog sela Dubravice u Dubrovačkom primorju. Bio je aktivni član Hrvatsko-Norveškog Društva.
Volio je šalu i viceve. U početku svoje karijere nije bilo toliko lopovluka ni kriminala, ali je i tada među mladima bila poštapalica, da se bez VIP-a ništa ne može: dakle, ako si trebao posao obrati se Vlahu, a ako si trebao stipendiju onda se obrati njegovom suradniku Peru.
I na kraju još jednom Adio prijatelju, Adio gosparu Vlaho!
Prof. Petar Baničević
