Lijepo je u životu biti slobodan u svakom smislu. Raditi i govoriti što ti padne na pamet i kad god hoćeš. Činiti drugome ono što ti se u tom trenutku nametne, bilo što. Ne razmišljati o posljedicama. Problem je jedino taj što i u takvim trenutcima osjećanja najveće slobode, čovjek ne bi smio zaboraviti kako ta sloboda prestaje onoga trenutka u kojem zadire u prava i slobodu drugih. U kontekstu lokalne političke kampanje, moral kao rastezljiva kategorija, kako se bliži dan izbora, sve je napetiji poput rastegnute gumice oko dva raširena prsta. Građani su dosad svjedočili blatu i šporkeci, ali kako sve ne bi ostalo na pesimističnom pogledu, ne može se ignorirati činjenica kako ipak ima i mnogo kvalitetnih rasprava o problemima i rješenjima.
A kandidata u ovoj lokalnoj kampanji je mnogo. Svi komuniciraju različite programe i ideje, a strategije su im različite. Ono što je većinom svima zajedničko je to što su za bolji dojam kojega ostavljaju u kampanji angažirali stručnjake za odnose s javnošću, a među njima se spominju i neka od najpoznatijih imena u Hrvatskoj. Tako se priča kako uz aktualnog gradonačelnika Mata Frankovića i ovoga puta Boris Malešević. Za one koji ne znaju, Malešević je stručnjak za dizajn i političke kampanje iza kojega stoje brojne pobjedničke kampanje, među njima ”Vjerodostojno” Andreja Plenkovića, kao i ona poznata ‘predsjednika s karakterom’ i posljednja nacionalna uspješnica, kampanja ‘predsjednika za predsjednika’.
Želja za ostankom na vlasti i borba za ponovno povjerenje birača, poseban su izazov. Teško je kandidatima pričati nešto novo, ako su o svemu sve rekli već sto puta, kao i dokazali što mogu ili ne mogu. Upravo takvom izazovu doskočio je ovaj, zaista veliki stručnjak u protekloj kampanji Zorana Milanovića tako što se odlučio na hrabru, ali fantastičnu komunikacijsku strategiju. Kao što je poznato, Zoran Milanović tijekom cijele predsjedničke kampanje samo je šutio. Nigdje ga nije bilo. I na kraju razvalio. Malešević je zaslužan i za prošlu, uspješnu kampanju lokalnog HDZ-a i Mata Frankovića ”vlast je čast”. Vizualni identiteti i sažimanje slogana važan su dio onoga što spada u sferu političke komunikacije u kampanjama. No, neki stručnjaci ne ostaju tek na ovom kreativnom dijelu političkog komuniciranja, nego se upuštaju u takozvane spinove, tek uljepšane izraze za plasiranje totalnih nebuloza i laži.
Ljudi iz sjene, kako ih često nazivaju, važna su karika tijeka političke kampanje. S onim najpoznatijima, do onih brojnih, nešto manje poznatih, ali i dalje stručnjaka za odnose s javnošću i političku komunikaciju vjerojatno se savjetuju svi kandidati. Malešević nije jedino veliko ime. Naš najveći domaći stručnjak za politički PR, Krešimir Macan, priznao je kako sudjeluje kao savjetnik u kampanji kandidatkinje koalicije SDP-a i Srđ je Grad Anite Bonačić Obradović. Uz njih, tu je i nacionalno poznati Ivica Relković kao savjetnik stranke Centar koji je u dubrovačku kampanju uključen preko kandidatkinje njihove stranke, Viktorije Knežević.
Ivica Relković također je zaslužan za neke od najpoznatijih projekata političke komunikacije u Hrvatskoj, pa i one o kojima će pričati generacije. Za one koji ne znaju, vrijedi podsjetiti kako je upravo on izmislio Most, u početku navodno kao platformu nezavisnih lista iz Neretve, a već preko desetak godina i registrirane političke stranke koja ima svoje zastupnike u Saboru. Povijest pamti taj brutalni potez, realno spin u režiji upravo Relkovića, kada je Božo Petrov u javnog bilježnika potpisao kako neće koalirati ni s kim nakon Parlamentarnih izbora. Božo Petrov tako je najprije fascinirao, a nakon izbora šokirao pa prevario cjelokupnu hrvatsku javnost i, naravno, koalirao s HDZ-om. Dvaput. Eksperiment Ivice Relkovića i njegovih pulena iz Neretve tada je rezultirao i jednom od najluđih političkih epizoda u Hrvatskoj s premijerom koji nije ni znao hrvatski jezik niti je bio kandidat na izborima. Brzo se sve raspalo. Upravo ovo je najbolji primjer koliko je važno da poteze u politici vuku ljudi iza kojih stoji ime, prezime i odgovornost, a ne tek ljudi iz sjene sa svojim kreativnim izmišljotinama. Iza komunikacijske strategije moraju stati ljudi koji su sposobni provesti u djelo sve ono o čemu su i govorili. Inače je sve puka laž.
Vrijedi spomenuti kako su u tom trenutku, zbog brojnih spinova kojima su se služili ovi političari iz Neretve, sukladno savjetu čovjeka iz sjene, bili nasamareni i naši Srđevci, koji su s njima bili u kampanji. Oni su tada, prije desetak godina, povjerovali u tu bajku o nezavisnim listama, o takozvanom ”trećem putu”, novoj politici koja nije opterećena starim pravilima političkog dupola. A zapravo se radilo o krajnje desno orijentiranim političarima iz Neretve, željnima kruha bez neretvanske motike, koji danas više ne glume da su nešto što nisu, a nakon deset godina saborske plaće, poželjeli su se svoje plodne Neretve i žele se vratiti doma. Ili, barem doći malo bliže. Stradunski kamen i ured u Palači Ranjina još uvijek zvuči bolje od plodne neretvanske zemlje koja zahtijeva motiku. Osnivač stranke Božo Petrov želi biti naš župan. Možda mu to i upali. Javnog bilježnika i jedne od najvećih obmana cjelokupne hrvatske javnosti ionako se sjećaju još rijetki.
Centar iz Splita također je projekt Ivice Relkovića. Kandidatkinja njegove stranke, Viktorija Knežević, kao višegodišnja odvjetnica, nije baš materijal za jeftine političke podvale na razini javnog bilježnika. No, možda je u međuvremenu iskustveno i profesionalno sazreo i on sam. No, još u kampanji za protekle parlamentarne izbore, nastupajući često javno kao neovisni stručnjak za političku komunikaciju, iako to nije s obzirom na to kako je i direktno uključen, zagovarao je suludu ideju ujedinjenja svih protiv HDZ-a, od krajnje lijevih, do krajnje desnih, s Milanovićem kao premijerom. Od Domovinskog pokreta do Možemo. I ostao živ. Za razliku od političkih stranaka i isturenih ljudi koji određene politike proklamiraju vlastitim djelima, ovi komunikacijski ljudi iz sjene, iza zastora, u tami, mogu raditi što ih je volja, bez ikakvih posljedica. Niti će im tko zamjeriti laž(nu anketu), niti će itko saznati za njihove prevare. Sloboda je to, ali bez odgovornosti. Takvi bacaju sjenu na cijelu struku i direktno su odgovorni za gubitak povjerenja javnosti u politiku.
I u ovoj našoj aktualnoj lokalnoj kampanji vide se neki potezi PR-ovaca, ljudi iz sjene. Većinom su to zanimljive, afirmativne i kreativne poruke o Gradu, jasne poruke i politike, ali nažalost ima i onoga drugog, jer cilj valjda opravdava sredstva. Lažne ankete, optužbe bez pokrića, bježanje od odgovornosti, kako bi se skrenuo fokus s bitnog, kao i zaobilaženje istine, bespotrebno su uništili dobar ukus lokalne kampanje. Pridonijeli su tome i neki kandidati kojima nije problem slagati. Javnost ima pravo znati sve što je potrebno o onima koji žele zadržati ili osvojiti vlasti, a Dubrovnik zaslužuje više od strateških komunikacijskih taktika ljudi iz sjene. I definitivno puno više od blata i šporkece.
