Da bi se ovo pitanje zaista stvarno riješilo, kako ističe Knežević, potrebna je ozbiljna državna politika, ali i usklađeno djelovanje države i lokalne samouprave.
„U bivšoj državi stambena politika bila je strateška i zato je bila djelotvorna. Danas živimo u drugačijem sustavu, ali ključna pouka ostaje – bez državnog sudjelovanja i jasnog smjera, rješenja nema”, kaže Knežević, podsjećajući da država i grad danas uzimaju između 40 i 50 posto od prodajne cijene svakog novog stana, i to kroz PDV, porez na dobit i komunalne naknade.
„Kada bi se država odrekla tog dijela za projekte priuštive stanogradnje, cijene stanova pale bi upravo za onaj iznos koji ih i čini nepriuštivima. Da bismo spriječili zlouporabe, treba jasno definirati što je to uopće priuštiv stan. Primjerice, stan od 60 m² za četveročlanu obitelj, s maksimalnom cijenom izračunatom prema prosjeku prethodne godine, uvećanom za inflaciju i realni rast građevinskih troškova“, poručuje kandidatkinja za gradonačelnicu.
Ključnom mjerom Knežević smatra i oslobađanje od poreza na dobit za sve tvrtke koje ulažu u gradnju takvih stanova, neovisno o osnovnoj djelatnosti.
„Danas se čak i reinvestirana dobit oporezuje s 24 posto, što destimulira investicije. Umjesto da gušimo dobre inicijative, moramo ih nagraditi. Zašto se onda gradi samo luksuzno? Zato što građevinski sektor, kao izrazito radno intenzivna djelatnost, ima visoke fiksne troškove – bez obzira gradi li priuštive ili luksuzne stanove. Cijena rada i materijala ista je u oba slučaja, pa investitori biraju ono što donosi veću zaradu“, pojasnila je.
„U sadašnjim uvjetima gradnja priuštivih stanova nije isplativa. Zarada od 10 posto po projektu zvuči dobro, ali kad se uzme u obzir da realizacija traje i više od tri godine, mnogi će radije novac držati na banci i bez truda ostvariti šest posto. Ako promijenimo porezni tretman, ulaganje u priuštivu stanogradnju postaje isplativo, a time i privlačno investitorima. Uz to, olakšice bi se vezale isključivo za projekte koji ispunjavaju socijalne i cjenovne kriterije, čime se štite interesi građana“, govori Knežević.
„Moramo učiti iz vlastitih iskustava. Apartmani su se masovno razvili jer su uvjeti bili jednostavni, a porez samo tri posto. Ako već ne možemo potpuno osloboditi gradnju priuštivih stanova od poreza, smanjimo ga barem na tu razinu. Mnogi će tada radije graditi ono što ovom društvu doista treba – stanove za obitelji, ne za iznajmljivanje. Vrijeme je da prekinemo s pasivnim promatranjem, da počnemo učiti iz iskustava i svakom građaninu osiguramo pravo na dom, kao jedno od osnovnih prava i potreba“, zaključila je kandidatkinja Centra za gradonačelnicu Dubrovnika Viktorija Knežević te dodala kako priuštivo stanovanje nije neostvarivo, ali potrebna je politička volja.
