Prenosimo ga u cijelosti:
“Županijska lučka uprava Dubrovnik je 2016. godine, nakon dugogodišnjih napora, realizirala gradnju pontona za brodice. Pritisnuti gradnjom Marine Frape, odradili su investiciju i duž Batale postavili više pontona za komunalne vezove. Kasnije se, nažalost, pokazalo da je više komercijalnih nego komunalnih vezova, no o tome ćemo drugom prilikom.
U vremenima agresivnog turizma, kada ljudi rade i više od zakonskog maksimuma, a za plaću zakonskog minimuma, jedino što ljeti mogu, uz skupe restorane i kafiće, jest poći na kupanje sa svojom obitelji – ili na ribanje. S obzirom na to da su gotovo sve plaže okupirane ležaljkama, raznim barikadama ili turistima, onima koji imaju sreću da posjeduju obiteljsku barku, to je jedini izlaz na more, jedino pravo zadovoljstvo u vrevi turističke sezone.
Gradnjom lapadske šetnice, kojom su dovedeni struja i voda, stvoreni su svi preduvjeti da se ista infrastruktura provede i kroz pontone. Što se čeka? Prošlo je više od godinu dana, a o tome se još niti ne govori, a kamoli da se počelo raditi. Građani koji imaju vez trebali bi imati i struju i vodu na pontonu – to nije nikakav nadstandard, nego nešto apsolutno normalno i u 20., a kamoli 21. stoljeću.
Iako ova problematika nije u izravnoj nadležnosti Grada Dubrovnika, Grad mora učiniti sve da se ona počne rješavati te da Županijska lučka uprava konačno krene s mrtve točke. Nećemo rušiti Marinu Frapu i stvarati probleme Gradu i Državi, dok se rješenja nalaze – ispred nosa. Povećanjem broja pontona, tamo gdje zakon to omogućava, pomoglo bi se onima koji i po 20-30 godina čekaju na vez. Vez već odavno nije luksuz nego puka potreba.”
