Bili ste kandidatkinja za gradonačelnicu i za županicu. I ovaj put se natječete za mjesto županice. Što vas je motiviralo na ponovnu kandidaturu?
Iskreno, prije nekoliko mjeseci o tome nisam razmišljala, no na prijedlog stranačkog vodstva odlučila sam prihvatiti kandidaturu. Vjerujem da moje profesionalno, osobno i političko iskustvo, kao predsjednice Županijske skupštine i gradske vijećnice, može doprinijeti daljnjem razvoju naše Županije. Smatram da županijska uprava može biti organiziranija i učinkovitija, s ciljem da budemo među vodećima u zemlji. Moje dosadašnje iskustvo daje mi za pravo vjerovati kako mogu odgovorno i kvalitetno obnašati ovu dužnost, na dobrobit svih građana.
Kako se dogodila ta osobna prevaga, kada ste odlučili ići u cijelu ovu priču? Za sebe vazda kažete kako ste u mirovini, ali ne mirujete.
Takav sam karakter – imam energije, znanja i volim izazove. Ako postoji prilika za učiniti nešto korisno, ne treba je odbiti. Tako je bilo i s politikom – nisam o njoj razmišljala prije 20 godina jer sam imala druge prioritete, no kad se ukazala prilika, prihvatila sam izazov. Kroz izazove čovjek raste, uči, razvija se i preispituje. Politika je prostor u kojem možete, kroz iskustvo i dijalog s ljudima, napraviti pozitivne pomake u javnom interesu. Upravo iz tog razloga sam se uključila, a prijedlog je tada došao od gospara Vićana.
U prethodnim izbornim ciklusima niste ostvarili pobjedu. Kakva su očekivanja od ovih izbora?
Teško je prognozirati, no dat ćemo sve od sebe. Iako smo mala lokalna stranka bez široke županijske mreže, smatram kako radimo kvalitetno i korektno. Vjerujem kako ćemo ostvariti bolji rezultat nego ranije.
Kažete kako ste mala, lokalna stranka. No, imate velikog, istaknutog predsjednika stranke. Ako ovaj put osvojite Županiju, hoćete li odluke donositi samostalno ili će se pitati ponešto i gospara Vićana?
To me često pitaju. Moje iskustvo pokazuje da gospar Vićan cijeni dijalog i spreman je saslušati savjete. Možda je to došlo i s godinama (smijeh). Funkciju županice ću sigurno obnašati samostalno i u skladu sa zakonom, u suradnji s timom, bez stranačkog utjecaja.
On kaže kako u životu sluša jedino svoju najmlađu kćer, no vi ste mu tijekom dugog perioda bili i ostali jedna od najbližih suradnica. Kako vam je to uspjelo?
Ta izjava dio je njegovog osobnog imidža. Otvoren je za razgovore i savjete. Drži do mišljenja svoje obitelji, ali i do mišljenja suradnika. Neki ga ne vole, no mnogima je pomogao i uvijek je bio na strani ‘malog čovjeka’. Zato i ima njihovu podršku. Kako sam uspjela? Uvažavam različitosti.
Kažu da se s njime uvijek ‘zna na čemu si’, što se ne sreće često u politici.
Moj osobni doživljaj suradnje s njim bio je više puta pozitivno iznenađujući. Mnogi političari ne drže riječ, on kada nešto obeća, to i izvrši. Pogotovo kada je riječ o pomoći običnim ljudima. To smatram njegovom velikom vrlinom.
Da se vratimo na vašu kandidaturu, što je fokus vaše kampanje, koji su to projekti i promjene za koje ćete se zalagati?
Imamo cjelovit program koji ćemo predstaviti građanima putem medija, društvenih mreža i neposrednim razgovorima. Ključna tema nam je rješavanje stambenog pitanja mladih obitelji i zdravstvenog osoblja – od bolničkih liječnika, liječnika obiteljske medicine do psihologa logopeda itd. Bez sustavnog pristupa, prijeti nam ozbiljna kriza u zdravstvu. Moramo zadržati i vratiti mlade, ali Županija to ne može sama. Nužna je suradnja s gradovima i općinama, posebno Dubrovnikom zbog bolnice. Stanovi su duplo skuplji nego u drugim krajevima države, pa i mi moramo biti duplo odlučniji.
Koji je vaš plan za rješavanje ovog problema?
U užem županijskom području imamo lokacije poput Pobrežja, Osojnika, Orašca, Bosanke, gdje se može graditi. Postoji više modela: davanje zemljišta, dugoročni najam, subvencije, sufinanciranje… Potrebni su dobar plan, organizacija i brza provedba.
Pitanje priuštivog stanovanja je izravno vezano uz demografiju. Naša županija nije u strašnom minusu, kao što je to Slavonija, ali demografski alarm se ipak upalio. Demografi kažu kako smo već praktički došli u situaciju da bi u manje naseljenim područjima obiteljima doslovno trebala poklanjati zemljišta da bi tu izgradile dom i ostale.
Istina, naša županija je u blažem minusu, 2–3 posto, za razliku od Slavonije gdje je i do 30 posto. Država daje potpore, ali smatramo da je snažna mjera dodjela stana obiteljima s četvero djece. Uz demografiju ide i pitanje radne snage. O tome se znalo prije 25 godina, ali se nije smjelo ni govoriti. Kada su neke mjerodavne institucije na ovaj problem upozoravale, nisu dobro dočekane ni od vlade ni od sindikata.
Danas se uvozi radna snaga iz udaljenih zemalja, s drugačijom kulturom, navikama, pogledima na život bez ikakvog plana.
Što tu Županija uopće može napraviti?
Trebamo poticati integraciju stranih radnika kroz učenje jezika, upoznavanje s našim običajima i kulturom. U tome mogu pomoći Zavod za zapošljavanje, komore …Također, trebamo znati gdje ti ljudi žive i u kojim uvjetima te nadzirati poštivanje zakona.
Uostalom imamo i udruge civilnog društva koje također mogu pomoći.
Naravno i udruge treba uključiti naročito na području učenja naše tradicije i kulturnih običaja. Nikako ne smijemo dozvoliti da se dogodi getoizacija, što bi u budućnosti dovelo do ozbiljnih problema.
Kao bivša čelnica Županijske komore Dubrovnik sigurno dobro znate kako nam strani radnici trebaju jer bez njih ne može rasti ni naše gospodarstvo. A onda, ne želimo postati manjina u svom domu. Kako pronaći balans?
Trenutno nismo ugroženi, ali dugoročno bismo mogli biti. Rješenje je u pametnim, strateškim potezima. Naši su ljudi odlazili jer nisu bili adekvatno plaćeni, teško ili nikako dolazili do stana Želimo da mladi ostaju ovdje, a da se oni koji su otišli vrate. Stanovanje smo zato postavili kao prioritet. No, nedostaje i visokoobrazovane radne snage, a da biste ostvarili gospodarski rast potrebni su radnici. Moramo biti realni i taj balans kojega ste spomenuli svakako je nužan. Potrebna je integracija, zakonske mjere, poput obaveznog poznavanja jezika i provjere kvalifikacija.
Od turizma žive i Grad i Županija. Donedavno se govorilo kako dovesti još gostiju, sad je pitanje treba li nam više gostiju. Kakav je tu vaš stav?
Potrebna je bolja raspodjela, i vremenska i prostorna. Više gostiju izvan sezone i izvan Dubrovnika. Treba razvijati ruralni, selektivni turizam i paralelno ulagati u druge sektore.
Što bi se, uz turizam, ovdje još moglo razvijati?
Imamo more, ali ne razvijamo dovoljno ribarstvo i marikulturu. Imamo bogatu zemlju – Konavle, dolinu Neretve, Šipansko polje, ali malo proizvodimo. Potrebno je riješiti imovinsko-pravne odnose, izraditi strategije i pomoći malim proizvođačima. Kako bismo ostvarili ravnomjerniji razvoj županije, moramo imati prometnu povezanost. Digitalna infrastruktura je također nužna, kako bi svi, pa i stariji na selu, mogli koristiti suvremene alate. Za ovu namjenu na raspolaganju su značajna sredstva iz EU fondova.
Lomila su se koplja oko sporne trase brze ceste do aerodroma. Čak su gradonačelnik i župan imali različite stavove. Koji je vaš stav?
O tome se priča desetljećima. Potrebna nam je brza cesta, ali i dijalog. Dijalog između lokalnog stanovništva, struke i lokalne samouprave. Rješenje mora zadovoljiti sve uključene, inače ćemo izgubiti još vremena.
Kako onda gledate na povlačenje Studije za brzu cestu?
U redu je što je povučena, struka i stanovništvo nisu bili usklađeni. Potrebno je više konstruktivnog dijaloga na svim razinama.
Ponovno se aktualizirala priča oko Lučinog razdolja. Kandidat SDP-a i ‘srđevaca’ za župana, Marko Giljača, kaže kako su radovi stali zbog problema s izvlaštenjem, župan Dobroslavić tvrdi da projekt ide dalje.
Mislim da nije riječ o izvlaštenju, već o administrativnim i projektantskim problemima. Projekt je od strateškog interesa i on će se provesti, ali nažalost s kašnjenjem. No to je važan i nužan projekt, koji ne ugrožava okoliš ako se provede kako treba.
Kako biste ocijenili rad dosadašnjeg župana?
Vrlo korektan, staložen i spreman na razgovor. Nije bio umiješan u afere, što bi trebalo biti norma, a ne iznimka. Naša suradnja bila je dobra.
Koje umijeće treba imati predsjednica Županijske skupštine? Puno je vijećnika, znalo je biti baš burno. Kako ste to ‘hendlali’?
Treba se držati Poslovnika, ali i poznavati ljude. Dopuštala sam nešto veći prostor raspravi kad je bilo potrebno. Smatram da smo radili korektno i bez većih incidenata.
Gospođa Muratti, koja je bila predsjednica Gradskog vijeća, u jednom intervjuu za Dubrovački dnevnik je kazala kako misli da bi joj bilo lakše da je muškarac, jer kad muškarac nešto zapovjedi, više ga ljudi slušaju.
Ne bih se složila. Nisam imala takvih problema. S vremenom naučite procjenjivati situacije i ljude, a autoritet ne treba graditi silom ili lupanjem po stolu.
Jedno vrijeme ste radili u Atlantskoj plovidbi. Kako komentirate ova posljednja, ne baš sjajna događanja u tom društvu?
Provela sam značajan dio svog profesionalnog puta u Atlantskoj plovidbi, uključujući i razdoblje pretvorbe. To je tvrtka koja nam je svima draga, jer gotovo svatko u Dubrovniku ima nekoga u obitelji tko je bio pomorac. Atlantska plovidba predstavlja simbol našeg grada i nastavak bogate pomorske baštine Dubrovačke Republike, kada smo bili poznati u svijetu po pomorstvu, trgovini, pa i brodogradnji. Svi smo emotivno vezani uz nju. Iako zadržava svoje ime, žao mi je što joj je sada sjedište u Zadru. Vjerujem da će se poslovanje i dalje odvijati u skladu sa zakonom i tržišnim načelima, ali je jasno da će način upravljanja biti drugačiji iz Zadra.
Niste jedini član obitelji koji se natječe na ovim izborima, i vaš sin, Velibor Puzović, je ušao u izbornu utrku, i to kao kandidat za zamjenika Mata Frankovića. Kako ste primili tu vijest?
Svi smo odrasli i odgovorni pojedinci. I njegov i moj politički angažman su stvar osobne odluke. Živimo u demokraciji.
Doduše, u koaliciji ste. (smijeh)
Nema tu nikakvog nagovaranja ili dogovaranja. O ostalim temama u obitelji razgovaramo, ali politika je osobni izbor. Ja sam odrasla u drugačijem vremenu, dok je današnja generacija četrdesetogodišnjaka formirana u ratnom razdoblju. Svi mi u sebi nosimo i odgoj i iskustva vremena u kojem smo odrasli.
Ima jedna koja kaže – taman sam se izmirio s familijom, kad ono opet izbori. Znači, vi se ne svađate oko politike?
Ne, svatko ima pravo na svoj stav i izbor. Raspravljati i sukobljavati se zbog politike nije mi prihvatljivo.
Smatrate li kako vam je to što ste žena pomoglo ili odmoglo u politici?
Ženama je općenito teže, ne samo u politici. Pogledajte koliko ih je stvarno prisutno na vodećim pozicijama. Često su prisutne samo na listama, ali rijetko na prvim mjestima. Živimo u patrijarhalnom društvu gdje se žene često osjećaju sputano, nesigurno, pa izbjegavaju političku izloženost i osudu okoline. No, uvjerena sam da žene u politici mogu dati velik doprinos. One su sklonije dijalogu, kompromisu i upornom radu. Uvijek potičem žene da se uključe u politiku i cijenim svaku koja je spremna staviti se u službu javnog interesa, što znači i izložiti se javnoj procjeni. To je vrijedan doprinos društvu.
Na kraju ćemo se vratiti na početak – za sebe kažete kako ste u mirovini, ali ne mirujete. Kakvi ste privatno, što vas veseli?
Mnogo toga. Posebno uživam s unucima, to je lijepa uloga bez prevelike odgovornosti. (smijeh) Naslijedila sam zemlju na Pelješcu gdje sadim masline. Pitaju me zašto to radim kad maslina treba deset godina da rodi, ali meni to donosi zadovoljstvo. Volim prirodu, putovanja, kuhanje i druženja s obitelji i prijateljima. Nemam previše vremena. Vidjet ćete kada jednom odete u penziju (smijeh).
