Na skupu se osvrnulo na ratne događaje, logor u Morinju, i ulogu pojedinaca poput Zorana Džimija Gopčevića, čije se ime posljednjih godina često spominje u kontekstu ratnih zločina.
Dragan Đurčić, dugogodišnji sportski djelatnik, istaknuo je da Gopčevića osobno poznaje i tvrdi da “nije ratni zločinac”. Naveo je kako niti jedan hrvatski političar nije službeno označio Morinj kao “zločinački logor”, te dodao da su mu odvjetnici hrvatske nacionalnosti rekli kako “za zločin mora biti mrtvih ili doživotno osakaćenih”, a ne samo nelagode.
Prof. dr Aleksandar Stamatović ocijenio je kako se želi nametnuti narativ o Crnoj Gori i Bokeljima kao “zločinačkom narodu”. Usporedio je takve tvrdnje s povijesnim logorima poput Jasenovca i Aušvica, tvrdeći da se pokušava izjednačiti odgovornost, što smatra nepravednim i politički motiviranim pritiskom zbog eurointegracija.
Ključni naglasak: Izlaganje prof. dr. Časlava Koprivice
Koprivica se osvrnuo na događaje iz 1991./1992. godine, istaknuvši:
“Ključna prevara optužujućeg diskursa iz Zagreba jest da se zaboravlja osnovna činjenica – 1991. godine Hrvatska nije bila međunarodno priznata država i nije bila žrtva agresije. Naprotiv, te je godine izvršila agresiju na suverenu državu – SFRJ. Nitko iz Crne Gore nije išao na Dubrovnik ‘kao na Dubrovnik’, već kako bi se ugušila oružana pobuna nelegalnih jedinica. Taj sukob nije bio rat između Crne Gore i Hrvatske, već rat legalne države protiv separatističkih snaga. Isto vrijedi i za sukobe u Bosni i Hercegovini – sve je to dio iste dinamike raspada SFRJ, a ne agresija izvana.”
Ostala izlaganja
Dr. Mašan Ercegović, predsjednik Savjeta NVO Boke Kotorske, poručio je da Boka ne smije šutjeti u pitanjima hrvatsko-crnogorskih odnosa. Aktivistkinja Ljupka Kovačević iz NVO “Anima” inzistirala je na suočavanju s prošlošću i tranzicijskoj pravdi, što je izazvalo napuštanje dvorane od strane većeg dijela publike.
Marko Gopčević, sin pokojnog Zorana Gopčevića, poručio je da nijedan dokaz ne postoji koji bi teretio njegova oca, dok su novinski naslovi, prema njegovim riječima, pokrenuli medijski linč bez temelja.
Ivo Starčević, jedan od organizatora, rekao je kako je Morinj bio sabirni centar legalne države, a ne mjesto zločina. “Zarobljenici nisu ubijani, već su privođeni. Nitko od njih nije osuđen za terorizam ili razbojništvo.”
Oštra osuda
Povodom skupa „Sabirni centar Morinj – istorijska manipulacija“ reagirali su iz crnogorske Anime.
“Pokušaji da se zločini reinterpretiraju kao patriotizam, osobito kada dolaze uz potporu vlasti, ne doprinose javnoj raspravi niti otvaranju teških tema poput torture u logoru Morinj. Umjesto toga, predstavljaju udar na pravdu i dostojanstvo žrtava te oblik svjesne povijesne manipulacije s ozbiljnim posljedicama za zajednicu.
ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje već više od dvadeset godina djeluje na očuvanju kulture sjećanja u Kotoru i šire. Od stjecanja neovisnosti Crne Gore, organizirale smo javne akcije, priopćenja, prikazivanja filmova i istraživanja, s ciljem suočavanja s prošlošću i utvrđivanja odnosa institucija prema logoru Morinj.
U publikaciji Pamtimo logor Morinj jasno je dokumentirano kako, unatoč otporima u vlasti, među građanima postoji potreba za javnim priznanjem zločina i službenim obilježavanjem mjesta stradanja.
Podsjećamo: u Sabirnom centru Morinj, od listopada 1991. do kolovoza 1992. godine, bilo je zatvoreno oko 300 civila iz Hrvatske, koji su bili izloženi mučenju i nečovječnom postupanju. Sudski proces, koji je trajao od 2007. do 2014. godine, okončan je osuđujućim presudama za četiri osobe i reparacijom u iznosu od 1.485.510 eura. Ove presude nisu „istorijska manipulacija“, već pravosnažno utvrđene činjenice”, istaknuli su.
