Božićni i novogodišnji blagdani su oduvijek bili dobra prigoda za organizirati atraktivno kružno putovanje nekim prestižnim putničkim brodom. Jedno takvo je upriličeno koncem 1973. kada je poznati talijanski transatlantik MICHELANGELO zaplovio 27. studenog iz Genove na krstarenje prema lukama: La Valletta, Aleksandria, Dubrovnik i Taormina s povratkom u polaznu luku 4. siječnja 1974. godine.
Ideja o gradnji dva nova luksuzna transatlantska lajnera potekla je u Italiji 1958. u vrijeme kada se već počeo nazirati problem velike konkurencije nove generacije putničkih transatlantik zrakoplova i kada je na taj izazov trebalo odgovoriti nekom spektakularnom ponudom koja će se tome superiorno moći oduprijeti.
ODGOVOR NA POPULARNOST ZRAKOPLOVA
Zato je talijanska Vlada donijela odluku o izgradnji dva velika identična broda u zamjenu za legendarne VULCANIU i SATURNIU.
S navoza đenoveškog brodogradilišta Ansaldo Sestri Ponente porinuta je 16. rujna 1962. u more novogradnja broj1577 krštena imenom MICHELANGELO, a u brodogradilištu Cantieri Riuniti dell’Adriatico Monfalcone 24. ožujka sljedeće godine i novogradnja broj 1578 koja je tom prigodom dobila ime RAFFAELLO.
Imali su po 45300 bruto registarskih tona, bili su dugi 276 i široki 30 metara te su u tri putnička razreda mogli prevoziti 1775 putnika o kojima se brinulo 725 članova posade. Snagom četiri Ansaldo parne turbine ukupne snage 64900 kW razvijali su brzinu od 27 čvorova. Krasile su ih dvije neobične ciminjere konstruirane u Državnom sveučilištu Politecnico di Torino u koje je vjetar slobodno ulazio i tako preusmjeravao njihov dim daleko od broda. Imali su bijeli trup te su svojom linijom bili veoma elegantni brodovi.
MICHELANGELO
MICHELANGELO je pod zapovjedništvom kapetana Mario Crepaza u floti Italian Linea komercijalno zaplovio 5. svibnja 1965. iz Genove za New York, ali je zbog neočekivanih vibracija koncem godine vraćen u brodogradilište gdje mu je problem riješen zamjenom propelera i rekonstrukcijom sustava transmisije. U kasnijim je plovidbama dosegao brzinu od gotovo nevjerojatnih 31,6 čvorova. U svibnju 1972. Alfred Hitchcock je putovao na njemu iz New Yorka na svoju projekciju filma “Bjesnilo” na filmskom festivalu u Cannesu.
RAFFAELLO
RAFFAELLO je zaplovio 10. srpnja 1965. i bio je neznatno veći od svog prethodnika, ali uvijek je nekako ostao u njegovoj sjeni. Tako je i prvi napustio transatlantske pruge i od ljeta 1974. počeo ploviti na kružnim putovanjima. Nakon što je talijanska vlada odlučila prekinuti subvencioniranje nerentabilnih brodskih pruga, RAFFAELLO je u travnju 1975. raspremljen prvo u Genovi, a potom u luci La Spezia te je ponuđen na prodaju. Iako su ga pregledali predstavnici uglednih brodarskih kompanija: Norwegian Cruise Line, Costa, Chandris Line i Home Lines, pa čak i Sovjeti, najbolju ponudu je dao iranski šah Reza Pahlavi koji je za devet milijuna američkih dolara kupio brod čija je izgradnja koštala 45 milijuna dolara.
Koncem je godine RAFFAELLO otplovio prema luci Bandar Abbas gdje je sljedećih sedam godina služio kao ploveća vojarna- spavaonica za vojnike. Iako je bilo nekoliko projekata da se brod u Iranu revitalizira, niti jedan se od njih nije uspio realizirati, da bi na koncu tijekom iračko-iranskog rata 1983. bio torpediran.
Djelomično je potonuo na morsko dno gdje mu se posljednji ostaci mogu još i danas vidjeti. MICHELANGELO je svoju posljednju prekooceansku plovidbu odradio u srpnju 1975. pod zapovjedništvom kapetana Claudio Cosulicha te je raspremljen u La Speziji uz bok blizanca RAFFAELLA. I njega je kupio iranski šah za 9 milijuna američkih dolara te je 21. srpnja 1977. osobno dočekan od samoga Reze Pahlavia. Ostao je usidren u luci Bandar Abbas gdje je sljedećih trinaest godina poslužio za smještaj 1300 marinaca i 500 časnika iranske ratne mornarice. Nikada, poput blizanca RAFFAELLA, nije promijenio ime, pa je nakon sretno izbjegnutih nedaća revolucionarnih i ratnih iranskih zbivanja MICHELANGELO, 1991. otegljen prema bangladeškom rezalištu brodova Chittagong gdje je tijekom 1992. konačno izrezan.
