„Promet zahtijeva oprez i odgovornost svih sudionika – i vozača i pješaka. A sve češće viđamo prizore u kojima ljudi s mobitelom u ruci i slušalicama u ušima prelaze cestu bez da pogledaju lijevo ili desno, kao da je cesta samo njihova“, kaže Pavela.
Opisujući vlastito iskustvo s jednim takvim slučajem, ističe kako je situacija mogla završiti puno gore.
„Jutros vozim prema raskrižju kod Doma zdravlja, približavam se pješačkom prijelazu kod skretanja za ‘Burbon’ i usporavam jer vidim mladu djevojku kako dolazi prema zebri. Bez zastajanja, bez da digne pogled s mobitela, prelazi cestu. Ni lijevo ni desno. Zatrubio sam – ništa. Samo je nastavila hodati, kao da me uopće nema“, opisuje Pavela.
Ističe kako nitko ne dovodi u pitanje pravo pješaka na prednost na obilježenom prijelazu, ali upozorava da to pravo ne znači i automatsku sigurnost.
„Automobil ne staje u djeliću sekunde, a vozač može biti dekoncentriran. Pješak mora pogledati lijevo i desno. To traje jednu sekundu i može značiti život“, zaključuje Pavela.
Njegovo pitanje svima koji sudjeluju u prometu ostaje jednostavno, ali važno: Jesmo li kao pješaci postali previše neoprezni?
