Riječ je o umjetničko-znanstvenom projektu koji otpad prikazuje kao neodvojiv dio čovjeka i potrošačkog društva, kroz spoj fotografije, skulpture, teksta i zvuka. Izložba poziva na dublje promišljanje o ekološkim, psihološkim i egzistencijalnim dimenzijama otpada, istovremeno ukazujući na njegov simbolički značaj i trajnu prisutnost u našem kolektivnom nesvjesnom.
Odbačene lutke, smještene u stvarne pejzaže duž dubrovačke obale, predstavljaju metaforu potisnutih slojeva društva i refleksiju kolektivne psihe. Inspirirana Jungovim konceptom sjene, autorica otpad personificira kao simbol onoga što društvo potiskuje i odbacuje – emocionalno, socijalno i ekološki.
Lutke, nekoć dio bezbrižne dječje igre, a danas zaboravljeni artefakti u kontekstu konzumerizma i nametnutih estetskih normi progovaraju i o oblikovanju ženskog identiteta unutar potrošačkog društva. Njihovo postavljanje u netaknute prirodne ambijente stvara snažan kontrast između sklada prirode i kaosa ljudskog otpada.
Posebnu vrijednost izložbe čini i interaktivni znanstveni segment – anonimna anketa kojom se prikupljaju podaci o emocionalnim reakcijama posjetitelja na otpad u moru i problem ekološke svijesti. Ovi podaci dio su doktorskog istraživanja koje Iva Pozniak provodi na Sveučilištu u Dubrovniku.
Put izložbe započinje u Uvali Sumratin, nekada živom prostoru zajedništva, danas emocionalno i fizički zapuštenom mjestu koje reflektira šire društvene probleme i odnos prema okolišu. Skulpturalne strelice vode posjetitelje prema Galeriji Flora, gdje započinje „unutarnje suočavanje“. U prostoru galerije, uz originalnu glazbu, sjenovitu rasvjetu i plave artefakte, stvara se atmosfera tihe refleksije, tuge i mogućnosti promjene.
Kako ističe autorica: „Ova izložba ne traži da gledamo, već da nešto promijenimo!“.
Sveučilište u Dubrovniku ponosno podupire istraživačke i umjetničke inicijative koje spajaju znanost, umjetnost i društvenu odgovornost, potičući interdisciplinarni pristup i angažman zajednice u važnim temama današnjice.
Autorica se posebno zahvaljuje Sveučilištu u Dubrovniku i projektu SeaClear 2.0 na podršci, povjerenju i institucionalnom pokroviteljstvu koje su omogućili realizaciju ovog projekta, kao i Laboratoriju za inteligentne autonomne sustave – LARIAT. Također se od srca zahvaljuje gospodinu Slavenu Tolju na nesebičnim savjetima i dijeljenju dragocjenog iskustva prilikom postava izložbe.
