Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Teta Luce, kako je zovu svi koji je poznaju, prava je dubrovačka Konavoka, žena koja je cijeli svoj život posvetila pomaganju ljudima. Još kao djevojčica sanjala je kako će jednoga dana moći liječiti, tješiti i savjetovati, pa nije ni čudo da je svoj san pretvorila u životni poziv, postala je farmaceutkinja.
Više od 31 godinu radila je u ljekarni Male Braće na Stradunu, gdje su se generacije dubrovčana navikle na njezin osmijeh, toplu riječ i strpljenje. Uz sve to, već više od 25 godina dragovoljno nosi znak Crvenog križa na reveru i u srcu, uvijek spremna izmjeriti tlak, cukar, pružiti prvu pomoć ili jednostavno, biti tu!
Starije gospođe i gospari, posebno je pamte iz vremena njezinih početaka u ljekarni, kada se sve radilo ručno. Teta Luce je s najvećom ljubavlju i pažnjom miješala kreme, slagala čajne mješavine i spravljala razne pripravke po starim, provjerenim recepturama. Nije bilo ni računala i interneta ni gotovih rješenja, samo znanje, preciznost i dobra volja.
Neki govore kada bi doveli dijete, prehlađeno i svo promrzlo, kod teta Luce u ljekarnu, ona bi, odmah umjesto lijeka, prvo posjela dijete na visoku drvenu stolicu, skuhala mu čaj od kadulje s medom i limunom i rekla: „Prvo ćemo mi ovo popit’, a lijek će te tek posli popravit’.“ Kažu da nikada antibiotik nije tako pomogao kao njezin čaj i ta topla riječ.
Danas, kad više ne miješa kreme, teta Luce s jednakom ljubavlju mijesi kolače i slastice za svoje unučad, kojima prenosi ono isto što je poklanjala i svima nama, toplinu, brigu i iskreno srce. I danas, nećete vjerovati sa 79 godina života, kad je sretnete na „Placi“ u Gružu s crvenim križem na reveru ili aparatom za tlak i cukar u ruci, znajte da ste naišli na jedan od onih rijetkih, pravih ljudi koji svojim postojanjem čine ovaj grad boljim mjestom, onaj još jedan mali nevidljivi kotačić društva bez kojega bi sve bilo drugačije.
Denis Pavela”
