Sam naziv izložbe odražava koncept tzv. vizualnog pisma kojim se autorica obraća Margariti kao ženi. Šimunović se priklanja motivu kruga, svojem prepoznatljivom lajtmotivu koji u svakoj seriji svojih radova skoro mantrički ponavlja. Na koloristički neutralnoj povijesnoj pozornici crkve Šimunović odvažno smješta instalaciju koja se sastoji od pet slika velikih dimenzija u prostor oltara, središnjeg mjesta liturgije i znaka Božje prisutnosti i žrtve. Veličina i raspored slika, u kojem je središnja slika simetrično obrubljena dvjema slikama u istim razmacima sa svake strane, doprinosi monumentalnosti i izrazitoj vertikalnosti koje nas vraćaju u sferu praiskonskog i totemskog. Kustosica izložbe je Jelena Tamindžija Donnart, a izložba je otvorena do 13. kolovoza.
Motiv kružnice snažno je simbolički prisutan u opusu Šimunović te ovdje, smješten u prostoru crkve, poprima dodatnu duhovnu dimenziju. Kružnica kao geometrijski oblik bez početka i kraja u kršćanstvu simbolizira beskonačnost, odnosno vječnost te sam prikaz Boga kojemu su ova svojstva pridružena. Ostvarena u arhitektonskom motivu rozete, obliku hostije tijekom euharistije ili pak likovnom motivu aureole, odnosno svjetlosne kružnice, označava božansku prisutnost i transcendentalnost. No u radu Šimunović ova je kružnica geometrijski i prostim okom nedovršena, pozivajući promatrača na ulazak u duhovnu i transcendentalnu sferu koja će upotpuniti oblik cjelokupnog kruga. Na platnima, u kojima miješa tkaninu, papir i boju, autorica upisuje tek polukrug, namjerno nepravilno ostvaren u činu ljudske nesavršene ruke. Nesavršenost i sirovost ostvarene su i u samoj teksturalnosti slike, enformelistički naglašenoj korištenjem snažnog impasta i procesa gnječenja i potiskivanja papirne mase i tkanine. Površina slike postaje poligon za brojne utore i nabore koji prizivaju dojam teksture stare i izborane kože koja u sebi ima upisano proživljeno iskustvo života.
Margariti kao ženi, ali i kao kraljici, povijesno je dodijeljena uloga jedne od važnijih protagonistkinja čiji je doprinos dubrovačkoj kulturnoj i duhovnoj baštini nedovoljno naglašen. Autorica izložbe kroz svoj rad želi ukloniti prašinu, i metaforički i fizički, s njezina imena i samog lokaliteta te se tako referira na promatranje i zapažanje zaboravljenih povijesnih frekvencija u tisućljetnom ambijentu Pustijerne.
Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2006. godine. Izlaže na samostalnim i grupnim izložbama. Osim slikarskim, bavi se i pedagoškim radom. Od 2020. radi kao kustos pedagog u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik gdje sudjeluje u osmišljavanju, organizaciji i realizaciji edukativnog programa Umjetničke galerije Dubrovnik. Od 2022. članica je Kulturnog vijeća Grada Dubrovnika. Njezini se radovi mogu pronaći u privatnim i javnim muzejskim kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.
