Na tu se temu za raspravu javio vijećnik Željko Raguž (DUSTRA) čije je izlaganje pobudilo zanimanje u Vijećnici.
„Što mi ovdje sad radimo? Očekujemo od Države i Grada da rješavaju probleme koje bismo mi trebali rješavati kao roditelji. Mene nema po kafićima po Vojnoviću jer svo svoje slobodno vrijeme, a imam ih petero, provodim s djecom. Očekujemo, ako nam dijete ‘visi’ sedam sati dnevno na mobitelu, da će nam to škola riješiti. Imamo pedagoge, savjetnike, stručnjake, a djeca nam nikad nisu gora bila. Ljudi, provodite vrijeme s djecom. Ne može taj problem riješiti Grad. Od Grada očekujem da mi riješi igrališta i parkove, linije do škole, a neće mi Grad riješiti ako mi je dijete ovisno o mobitelu, kao ni učiteljica. Ona može ‘nadograditi’ dobro dijete, ali od lošeg neće napraviti dobro. Učiteljima bi trebalo povećati ovlasti, a ne da im se rugaju i snimaju ih. Ako očekujem od nekoga da riješi naše kućne probleme, onda sam očito negdje pogriješio“, kazao je Raguž.
Anita Bonačić Obradović je rekla da to nije stvar odgoja nego djece koja imaju probleme zbog nasilja kod kuće ili bullyinga.
„I ja se trudim oko svoje djece, ali ima djece koja trebaju pomoć, kojoj obitelj ne može pomoći, zato nam treba infrastruktura, zato nam trebaju stručnjaci“; dodala je.
Olga Muratti se složila s Ragužem.
„Imamo problema, no složila bih se sa Željkom Ragužom, nitko nije odgovorio zašto imamo te probleme. Definitivno je da jako puno trauma naše djece ide zato što smo mi kao roditelji, babe i djedovi negdje zakazali. Dijete više voli lošiji obrok doma nego dobar u pekarnici, žaloste me redovi ispred pekarnica“, kazala je.
Marko Potrebica, predsjednik Gradskog vijeća, je kazalo kako je nemoguće da 35 posto djece u Gradu ima poremećaj ponašanja.
„Nisu sve obitelji funkcionalne, nisam sklon katastrofama, a podaci mogu odvesti na krivi trag“, kazao je Potrebica dodavši kako sve ‘šifre’ za poremećaje ne znače nužno i teže poremećaje, jer su u statistiku ušla i djeca koja imaju, primjerice, lagano tepanje. Također, dodao je kako se danas prijavljuju svi slučajevi, čega su se prije roditelji sramili, a uz to kazao je kako se danas djeci davaju dijagnoze za koje bi se prije reklo kako su ‘samo malo življa’.
„Imam osjećaj, kad bismo random odabrali 35 djece i poslali ih stručnjaku, svi bi dobili neki oblik dijagnoze. Naravno kako postoje djeca s dubokom depresijom i težim poremećajima, ali ljudi, ovo nisu te brojke“, kazao je pa podijelio i osobni detalj, složivši se kako ulogu u cijeloj priči ima i ručak kod kuće.
„Jedan dio života sam proveo u nečemu što bi netko nazvao disfunkcionalnom obitelji, danas mi je lako govoriti o tome. Ali nikad se nije dogodilo da doma nisam imao ručak koji je napravila moja majka“, kazao je. Smatra kako roditelji nedovoljno kontroliraju što djeca čine na mobitelima.
Gradonačelnik Mato Franković je kazao kako je i bullying naučeno ponašanje, ali i kako ‘sve dolazi iz doma’.
IBM
