“Na 2. sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika raspravljali smo o Planu zdravlja 2025.–2030. To je dokument koji naglašava ključne izazove današnjice u Dubrovniku, poput mentalnog zdravlja djece i mladih, ovisnosti i disfunkcionalne obitelji.
Nažalost nismo dobili raspravu kakvu sam priželjkivala, umjesto ozbiljne rasprave o tome kako pomoći djeci i obiteljima koje se bore s depresijom, anksioznošću i nasiljem u domu, vladajući su temu sveli na pitanje jesu li djeca “gora” ako kupe pecivo u pekari i je li mama “dobra” samo ako svaki dan kuha. Da nisam bila, ne bih vjerovala.
Postavila sam jasno pitanje vijećniku iz vladajuće većine: „Želite li vi sada reći da će dijete koje kupi pecivo u pekari u budućnosti biti sklonije mentalnim oboljenjima?“
Nažalost, dobilo je podršku vladajućih.
U raspravi se čak insinuiralo da će kćeri majki koje ne kuhaju svaki dan “biti lošije majke i domaćice”, a tema je bila Plan zdravlja Grada Dubrovnika 2025.–2030..
Pekarski proizvodi nisu zdravi – slažem se – i roditelji odlučuju hoće li i koliko će ih njihova djeca jesti. Isto tako odlučujemo o vremenu na mobitelu, o navikama i vrijednostima koje prenosimo. I roditelji tu trebaju reagirati, neupitno. Ali za odredene situacije nam ipak trebaju stručnjaci i pomoć. Pa umjesto da govorimo o mentalnom zdravlju i nasilju u obitelji, pojedinci su raspravu sveli na to tko je bolji roditelj i kakav ručak kuha.
Alarmantne brojke iz službenog dokumenta:
– 23 %djevojčica i 17 %dječaka razmišljalo je o suicide.
– 19–52 %djece bori se s depresijom i anksioznošću.
– Nasilje u obitelji poraslo je s 533 na 670 prijavljenih slučajeva u tri godine.
– Više od 900 djece u Dubrovniku evidentirano je s poremećajem u ponašanju ili duševnim poremećajem, koji su u tretmanu (0-19 godina).
Ovo su službene brojke i stvarnost naših sugrađana i potrebno nam je konkretno rješenje, jer se u dokumentu vidi trend rasta takvih slučajeva.
Početkom godine predložila sam amandman kojim bi Grad osigurao interventni tim stručnjaka dostupan školama, djeci i roditeljima. Trošak za Grad bi iznosio 45.000 eura godišnje, ali vladajući su to odbili. Njima je to prevelika cijena za zdravlje naše djece.
Znamo da se najveći broj mentalnih poremećaja i anksioznosti pojavljuje do 14. godine života. Upravo zato je potrebna sustavna i brza reakcija, a ne banaliziranje problema kroz trivijalne rasprave o tome tko kuha ručak i tko kupuje u pekari.
Da situacija nije alarmantna, onda brojke ne bi izgledale ovako. Ne bi nam trebali dodatni psihijatri, psiholozi, logopedi, defektolozi… Ali brojke su tu. Problemi su tu.
Naša djeca i mladi trebaju sustavnu podršku i ozbiljan pristup, a ne politiziranje i omalovažavanje. Slušajmo stručnjake. Jer, budimo i šaljivi (i iskreni): nije svemu kriva pekara”, stoji u priopćenju koje potpisuje vijećnica SDP-a Dubrovnik, Anita Bonačić Obradović.
