Kod homo sapiensa najviše me nerviraju dvije karakteristike – tvrdoglavost i isključivost. Njih ćete naći kod čitave populacije – desničar da bi bio desničar po tvorničkim postavkama mora biti tvrdoglav i isključiv. No ni ljevičari, a bogme ni liberali nisu ljudi s kojima se može voditi dijalog. Svi se oni ravnaju po polaritetima – mi ili oni, crno-bijelo, ili-ili. Nema kritičkog mišljenja, nema neprekidnog propitkivanja, nema zlatne sredine. Ili bog ili znanost, ili slobodno tržište ili komunizam, ili prirodni lijekovi ili kemijski pripravci. Kod njih nikad zajedno ne mogu ići vjera u zagrobni život i Einsteina, u slobodno tržište koje se mora i treba regulirati, u koštice marelice i zračenja.
Prije nekoliko dana pojavila se vijest kako su hrvatski znanstvenici s Instituta za oceanografiju i ribarstvo zajedno s talijanskim kolegama došli do formule koja poboljšava prehranu riba iz uzgoja, prvenstveno orada. Rezultati su pokazali da orade hranjene novom formulom brže rastu trošeći manje hrane, a istovremeno daju veće filete bogatije omega-3 masnim kiselinama. Inače, za tradicionalnu prehranu riba iz kaveza koristi se riblje brašno i ulje, dobiveno iz osiromašenih resursa sitne plave ribe. S druge strane ova nova formula koju su osmislili hrvatski znanstvenici sadrži visoki udio proteina iz peradarske industrije i brašna insekata crne vojničke muhe, dok dio masnoća dolazi iz biljnih izvora.
Kvaka 77
Čim je vijest osvanula po portalima, na posao komentiranja bacili su se čitatelji s kvocijentom inteligencije u visini broja na dresu Luke Dončića. Mislio sam ovdje citirati nekoliko komentara, ali pošto sam dobar, poštedjet ću vas udara na vaše mentalno zdravlje. Ukratko, komentatori s kvocijentom inteligencije 77 objašnjavaju kako nas znanstvenici s brašnom crne vojničke muhe žele držati bolesne kako bi zarađivali ne samo na prodaji ribe, nego kasnije i lijekova – (o)rade vam dvostruko zlo, razumijete? Klasična kvaka 77 po njihovom mišljenju. Uglavnom, komentatori podržavaju samo prirodno – umjesto crnom vojničkom muhom, orada se prirodno treba nastaviti hraniti bijelom mornaričkom štukom – ali meni se ipak čini da su polupali dončiće.
Naime, sve ljude koji isključivo podržavaju prirodno, poslao bih u Nepal. Tamo bih ih utaborio u podnožje neke planine tik do jezera da ih komarci prirodno mogu izbosti do živih rana. Onda bi im u taj njihov tabor pustio kobre da naprave đir. Šta ima veze što zmijurine imaju otrov? Taj otrov smućkala je naša Majčica Priroda, a ne neki tamo znanstvenici s Instituta za crne vojničke muhe. A onda bi naše prirodnjake smještene u Nepalu strefio prirodni potres jačine 7,7 po Dončiću, a dok bi se oni tamo plakali i tresli, ja bih im samo rekao: ‘Kako vidite, priroda vas stalno drži napete, zato vam evo neprirodni Normabel’. Ali koliko god priroda bila strašna u Nepalu, ima još i gorih mjesta gdje se iživljava nad živim bićima. Evo recimo Dubrovnik. Sad će početi strašna sezona maltretiranja prirode šilokom prema čemu je na zdravlje populacije – morate ovo priznati – benignije čak i konzumiranje orade iz uzgoja.
Eh sad kad smo napokon znanstveno zaključili da je južina iz prirode opasnija nego družina iz kaveza, ostaje nam odgovoriti na pitanje gdje je tu Cekin piletina. Ako ovi gore komentatori mrze orade i brancine iz uzgoja, a za divlje, jasno, nemaju para, postavlja se pitanje što oni jedu. Da, da, meso, ali kakvo? Kakva je piletina koju komentatori ribe iz uzgoja konzumiraju?
Četveroručna masaža pilića
Šopa li se ona antibioticima i hormonima rasta dok kisi u nekoliko centimetara kvadratnih zajedno sa stotinama pripadnika iste vrste? Kako se postupa s kravama i svinjama? Teladi i janjadi? Ukratko, komentatori riba u kavezu nikad neće postaviti ista ili slična pitanja za meso u kavezu.
Rekao bi čovjek da piletina i puretina koju oni konzumiraju ima životne uvjete kao Flavio Briatore. Ujutro se naš pilić probudi, pa s tarace u Alpama udahne svježi planinski zrak. Potom ode u opuštenu šetanciju dok se sunce ne podigne, a UV zrake ne zažare. Potom se vrati u wellness gdje ga Naomi Campbell i Heidi Klum opuštaju četveroručnom masažom. Popodne u jacuzziju pilić sluša Chopina dok ga hrane eko voćem. I tako provede nekoliko godina prije nego stekne zavidnu težinu. A nakon što mirno izdahne u krugu i zagrljaju svojih najbližih maserki, polože ga lijepo u ukrašenu ambalažu, zalijepe mu nadgrobni spomenik s natpisom Cekin i odvezu šleperom do Lidla gdje je upravo stigao naš komentator s društvenih mreža u popodnevnu kupovinu. Šeta se trasom oko frižidera, a onda ugleda oradu iz uzgoja. Pljune tri puta na pod kako bi se zaštitio od oradskog zla. Potom spazi Cekin pilića gdje blagoslovljeno spava nakon što je imao predivan život podnog uzgoja.
Inače, cijena orade za istu težinu je dvostruko skuplja od piletine.
Naravno da ribu iz uzgoja, posebno veliki proizvođači, znaju šopati svim i svačim. Isto kao i meso. Ali tko kaže da konavoska baba s place u Gružu ne prska svoje pomadore kobrinim otrovom? Koja je alternativa? Da sam sadiš povrće i loviš ribu? Pa na kraju krajeva zar u toj divljoj ribi nema mikroplastike?
Ne budi tvrdoglav i isključiv. Uključi mozak. Ali istovremeno ga i opusti. Jer ako imaš umrijeti, umrijet ćeš, neće ti pomoći ni divlje Naomi Campbell i Heidi Klum, a kamoli divlja orada. A isto tako, ako ne vjeruješ ni oradi, ni piliću, možeš što manje jesti – i za intermittent fasting se govori kako je ljekovit. Znate kako su ono govorili naši stari:
Tko gladi, ne boji se oradi!
