Maria je od 1985. godine svake godine pohodila Međugorje, a prvi put je u Slano stigla u ratnim danima 1992. godine. Iako je tadašnji dolazak bio obilježen nesigurnim vremenima, Maria se vrlo dobro sjeća tog susreta jer je upravo tada započela priča o prijateljstvu i povezanosti koje traje do danas.
Sudbina ju je spojila s obitelji Bianki, kada se s prvim kamionom pomoći nije mogla vratiti u Italiju. Nikša Bianki tada joj je nesebično ponudio smještaj, a od tog trenutka Slano i obitelj Bianki postali su njezin drugi dom. Od 1997. godine Maria nije propustila nijedno ljeto u Slanom, a uvijek dolazi u društvu članova svoje obitelji, rodbine ili prijatelja.
Uspomene s prvih dolazaka iz ratnih i poslijeratnih godina nose posebnu težinu, prisjeća se kako je kamionom bez ispravne ručne kočnice dovozila hranu, odjeću, građevinske materijale, pa čak i skele za obnovu. Bila je to pomoć srcem, darovana nesebično, baš onako kako to i danas čini.
„Idem tamo gdje me srce vodi“, skromno odgovara Maria kada je pitaju zašto se već desetljećima vraća u Slano. A upravo njezino otvoreno srce i spremnost da učini dobro drugima učinili su je posebnom prijateljicom Dubrovačkog primorja.
-Ove smo godine obilježili više jubilarnih posjeta naših dragih gostiju, a Marijin primjer vjernosti, ljubavi i povezanosti s našim krajem posebno nas raduje. Svaki novi susret s njom podsjeća nas na istinsku vrijednost prijateljstva koje nadilazi granice i vrijeme – kazala je direktorica TZO Dubrovačko primorje, Klara Vojvodić Medar koja joj je ujedno uručila i prigodne poklone.
