Pjevao je Buco Pende, a povremeno su ga mijenjali pjevali sin Đosi i tenor klape “Kaše” Luka Šerić, da bi završnih par pjesama otpjevali svi sudionici ovog vrlo uspjelog koncerta na kojem su za glazbu na akustičnim gitarama bili zaduženi Srđan Kadrić, Vicko Dragojević i Frano Matušić.
Uoči koncerta koji je osmišljen prema prepoznatljivom konceptu ponoćnih serenada sâm Buco je rekao i zabilježio u programskoj knjižici i ovo:
-Prije štogod više od pola stoljeća, improvizirajući melodiju na Lorkine stihove, učinio sam prvu pjesmu. S vremenom me je sve više gustala i odvažio sam se velikog pjesnika zamijenit svojim mladalački nespretnim stihom. Nazvao sam je “Zelenci“. Godištima poslije, Srđan i ja počinjali smo ponoćne serenade u Sponzi, sljubeć početne taktove s batom Mara i Bara. Grad pjevam i pišem pola stoljeća, a slikam zadnjih 35 godišta. Potrijeba mi je o izvoru, riječ – dvije napisat, jer trata se o nama svima. Grad, dota od lijeposti u kamenu fermana. U kamenu, zagrljenim kamenom – mirima gradskim, što kako trnje na grani rusulice čuvaju pupoljak. Mjesto otkle i sunce nerado ishodi, a kamoli čeljad što se pod mirima tiska, družeć se s čiopama, razabiruć govor kamena, šapat mora u portu i odjek tišine s Pelina. Grad, gdje je čeljade samo oli združeno s pukom svekolikim. Kako po volji mu je, kako izabrat hoće. A kamen pamti – sjeti se i prepozna one što opet dohode mu, pa đentilom gestom ljubaznost odvrati. Lijepost života u Gradu unaprijed i lijepost druženja s prijateljima“.
Što još reći nego da je je i sv.Vlaho “upleo prste“ i učinio još jedno od čudesa tako da je noć koncerta bila blaga, bez vjetra i kiše, da je publika potpuno uživala… I da su mnogi već sami sebi obećali: dolazimo i na idući koncert, željno ga čekamo.
autor foto i video snimaka: Ahmet Kalajdžić
