U tome prednjači jedan trebinjski medij koji već godinama širi mit o tome kako je 1. listopada 1991. godine hrvatska vojska izvela napad na trebinjsko područje, a agresiju JNA pod kontrolom Republike Srbije te vojske Republike Srpske nazivaju ‘obrambeno-otadžbinskim ratom’. Pritom se prisjećaju ’19 stradalih trebinjskih branitelja’ te uručuju priznanja onima koji su sudjelovali u agresiji na dubrovačko područje.
I ove godine izvještavaju kako je odana počast ‘trebinjskim junacima koji su živote ugradili u temelje Republike Srpske’.
“Obilježavanje je nastavljeno u velikoj sali Gradske uprave, gdje je gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić, u znak zahvalnosti svih građana Trebinja, uručio posthumna odlikovanja Medalja zasluga za narod za sedam pripadnika Vojske Republike Srpske. Odlikovanja su uručena članovima njihovih obitelji”, piše trebinjski portal.
Nadalje navode kako su ‘u Trebinju danas obilježene 34 godina od napada hrvatskih snaga na područje ovog grada 1. listopada 1991. godine kada je poginulo 19 boraca’.
Trebinjske vlasti ni danas nisu priznale jednostavne povijesne činjenice – kako su tog 1. listopada 1991. godine smrtno stradali pripadnici agresorske vojske. Kako su raketirali Srđ, kako je srušena komunikacija, kako je Grad mjesecima ostao odsječen, pod opsadom, bez struje i vode. Krenulo je razdoblje u kojima su naši branitelji, ali i civili smrtno stradavali od neprijateljskih granata te iste vojske koje se danas prisjeća službeno Trebinje. Povijesna činjenica je kako je napadnut Grad pod zaštitom UNESCO-a, bez vojarni, bez potrebnog naoružanja… Trebinjska vojska bila je agresorska, a ne obrambena vojska, pa trebinjski vojnici stoga ne mogu biti ‘branitelji’. Jer se nisu branili. A nisu se branili jer ih nitko nije napadao.
Zna to dobro službeno Trebinje, a znaju i mediji koji objavljuju ovakve mitove. Znaju to danas, a znali su i prije 34 godine, kad su na jednak način objavljivali mitove o ’30 tisuća pobunjenih Hrvata u Dubrovniku koji ih žele napasti’ i ‘Dubrovčanima koji po gradu pale gume’. Ti su mitovi imali vrlo ozbiljne i dalekosežne posljedice. Šteta što se i toga ništa nije naučilo.
Dubrovnik vrlo dobro zna i pamti što se to dogodilo na današnji dan, prije 34 godine. No, postavlja se pitanje zašto dio trebinjskih medija laže svoj narod. Svoju djecu. Tako nanose štetu najviše njima samima.
IBM
