Obje spomenute tvrtke javile su se i na prvi tender raspisan u studenom prošle godine. Procjena Hrvatskih voda tada je bila da se posao može obaviti za 20,29 milijuna eura bez PDV-a, ali su ponude istih tvrtki koje su se javile i na drugi tender bile iznad tog iznosa: Texo Molior smatrao je da se to može obaviti za 25,44 milijuna eura bez PDV-a, a Pomgrad Inženjering za 29,80 milijuna eura bez PDV-a, piše tportal.
Podsjetimo, riječ je o prvoj etapi projekta zaštite od zaslanjivanja tla i voda područja Donje Neretve, a u dolini te rijeke nazivaju ga projektom stoljeća i na njemu se radi posljednjih dvadeset godina.
Naime, prema podacima Agronomskog fakulteta iz Zagreba, već je danas oko sto hektara poljoprivrednog zemljišta prekomjerno zaslanjeno i trajno izgubljeno za poljoprivrednu proizvodnju. Uz to, više od 40 posto preostalih poljoprivrednih površina nalazi se u ozbiljnoj opasnosti od zaslanjivanja.
Mobilna pregrada zapravo je potopljena brana duljine 130 metara, a ona bi, kako je predviđeno projektom, sprječavala prodor zaslanjene vode iz ušća Neretve prema gornjem toku, stvarajući tako uvjete za izravno korištenje vode iz donjeg dijela vodotoka za navodnjavanje poljoprivrednih površina.
Pregrada bi bila aktivna tijekom sezone natapanja, od travnja do rujna, kada je protok rijeke najmanji i kada zaslanjenje predstavlja najveću prijetnju poljoprivredi u dolini Donje Neretve. Izvan tog razdoblja bi pregrada, koja se sastoji od armiranobetonskog temelja i pet čeličnih mobilnih segmenata, bila spuštena na dno rijeke, gdje bi ostala i u slučaju velikih vodenih valova.
Uzvodno od pregrade formirao bi se bazen slatke vode namijenjen navodnjavanju poljoprivrednih površina u dolini Neretve. Kako bi se osigurala neometana plovidba, predviđena je izgradnja brodske predvodnice, a ona će omogućiti prolazak brodova duljine do 60 metara i širine do 12 metara prema Opuzenu i Metkoviću. Također, planira se izgradnja riblje staze koja će omogućiti njihovu migraciju. Predviđeni rok za izvršenje ugovora iznosi četiri godine od uvođenja u posao.
Trošak obje etape projekta predviđen je u iznosu od 73,51 milijun eura s PDV-om, a planira se njegovo sufinanciranje iz fondova EU-a u iznosu od 85 posto. Druga faza predviđa izgradnju distributivne mreže za transport slatke vode u dužini od 116 kilometara, kojom će se napajati 1887 hektara poljoprivrednih površina.
