Scensko djelo kojem je autor, koreograf i redatelj Staša Zurovac, jednako kao i spomenuto Kerouacovo kultno djelo beat generacije, propituje upravo ono što i naslov sugerira: teret. Sve se vrti oko više životnih pitanja kao što su “Što nosimo sa sobom?”, “Koje terete, svjesno i nesvjesno, uvijek nosimo sa sobom na životnom i svakom drugom putovanju?“, “Kamo smo pošli, a gdje smo došli?“
Podsjetimo: suština životne filozofije beat pokreta jest stalna stimulacija osjetila i ekstremnih duševnih stanja u potrazi za istinskim životom. Za razliku od Kerouaca koji je na cesti, akteri ove predstave su na tračnicama: skučeni u uskom kupeu vlaka i samo tri stolice oko kojih i na kojima je brojni koferi, torbe i ostala prtljaga za kojeg se sa sigurnošću može reći da je stvarni teret, ali istodobno i životna metafora svih dvonožaca što hode beskrajem kugle koju neki zovu i planeta Zemlja.
Priča o životnom putovanju i teretu što ga nosimo, a opterećuje nas prikazana je plesnim pokretima uz škrtu glazbenu podlogu i tek dvije sekvence u kojima se glumci glasaju pjesmom.
Predstava je uprizorena na sceni Art radionice Lazareti čiji je tim tehnički adaptirao scenu, a Marko Mijatović oblikovao svjetlosne efekte, dok je operater svjetla Tomislav Maglečić. Operater zvuka je Tomica Kraljić, a autor glazbe Nikola Nedić koji glasovno i na gitari izvodi svoju glazbu u pratnji Freda Lanza (harmonika) i Maria Jovova (žlice i ukulele). Ne smijemo zaboraviti ni glumce: izvođači ove suvremene plesno zahtjevne predstave su Iva Peter Dragan (inače osnivačica i umjetnička ravnateljica Triko Cirkus Teatra“), Nikolina Majdak (koja je, recimo i to, diplomirana novinarka) i Bojan Ban (glumac poznat po Netflixovom filmu “A Weekend Away“).
Napisao i snimio: Ahmet KALAJDŽIĆ
