Naime, Nogometna akademija Libertas te još dvoje tužitelja tužili su je kako je 2. listopada 2019. godine na Facebook profilu objavila izrazito negativno intonirani tekst o klubu. U tužbi je stajalo kako iznijela neistinite tvrdnje kojima je roditelje upozoravala da pod svaku cijenu izbjegnu svoju djecu upisati u nogometnu akademiju NKNA Libertas iz Dubrovniku. Tužitelj M.K., inače igrač kluba, je tužio jer ga je, kako je naveo, uvijedila tvrdnjom da se ‘umiješao kao arbitar da uvjeri roditelje kako nemaju pojma šta je u interesu vlastite djece’, dok je I.C. tužio jer je tvrdila kako je, kao sportski direktor, vrijeđao njeno dijete.
Inače, u ovom je slučaju već donesena oslobađajuća presuda, ali je sljedeće godine ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku, pa se sada ponovno sudilo u ovom predmetu.
Optužena je tijekom suđenja ostala pri istoj obrani navodeći kako su ona i njezino dijete prolazili šikaniranje drugih roditelja i djece koja su, kako je navela, huškana da govore protiv njezinog djeteta te da su ucjenjivani za ispisnicu s ciljem da se dječaku zabrani igranje. Rekla je da su je na pressici vrijeđali i usporedili s Avom Karabatić, a dječak je kasnije prešao u drugi lokalni, a iz njega u prvoligaški klub bez ikakvih teškoća. Majka je ustvrdila da se tužitelji bave javnim poslom te svatko može napisati osvrt o radu, da se prijetilo i novčanom kaznom u stegovnom postupku, a s dječak se neprimjereno vikalo i vrijeđalo, zbog čega je i plakao u svlačionici.
Tužitelji su poricali njene tvrdnje, dodavši kako je njen sin ‘divno dijete i odličan sportaš’. Sportski direktor je kazao i kako je nakon sporne Facebook objave načelniku općine davao ostavku dok se sve ne riješi, a i Hajduk je dotad otkazao suradnju.
Naposljetku je Sud zaključio kako optužena nije počinila kaznena djela te je oslobođena jer tužitelji nisu dokazali da je u Facebook statusu iznijela neistinite činjenice. Sud je materijalne dokaze prihvatio kao vjerodostojne, iskaz jednog tužitelja ocijenio uvjerljivim, a iskaz drugog djelomično neuvjerljivim, dok su iskazi svjedoka djelomično prihvaćeni ili ocijenjeni kao kontradiktorni. Presuđeno je i kako cilj objave nije bila uvreda nego kako je autorica samo iznijela svoj subjektivni doživljaj. A kako nije dokazana i namjera uvrede, optužena je oslobođena tužbe.
