“Iako je nismo svi poznavali osobno, poznavali smo njezinu dušu kroz njezinu borbu. Divili smo se djevojci koja je nakon gubitka oca i majčine bolesti, umjesto očaja, izabrala borbu. Kada bi joj život srušio kulu, ona bi popravila krunu i krenula dalje. Njezini “podstanari”, kako ih je hrabro zvala, nisu uspjeli oduzeti ono najvrjednije njezin duh i njezinu svjetlost”, piše Medak.
”Otišla je tamo gdje više nema kemoterapija, nema bijelih kuta, nema nalaza koji plaše. Otišla je u zagrljaj Oca kojeg je rano izgubila, u mjesto gdje se kruna više ne mora popravljati jer sja vječnim sjajem. Naš grad je izgubio , ali je dobio zagovornicu na nebu. Hvala ti, Katice, što si nas naučila kako se dostojanstveno nosi svoj križ”, dodaje Medak.
Pjesmu koja je rasplakala Neretvu pročitajte u nastavku:
Pjesma za ratnicu!
Neretva tiha danas tugu zbori,
Ugasila se svijeća što najjače gori.
Na krhkom tijelu, oklop od čelika,
Otišla je rano duša prevelika.
Popravi krunu, ratnice mila,
Bog ti je dao anđeoska krila.
Nema više boli, ni teškoga puta,
U očevom zagrljaju sad si usnula.
Tamo gdje sunce vječno sja,
Spavaj u miru, dušo presvijetla.
Pitala si: “Bože, što sam ti skrivila?”
A On je znao kolika si silna.
Kroz vatru si išla, osmijeh si dala,
I kad si padala,rekla si bože hvala.
Nisi se dala žaljenju i tami,
U četiri zida borili ste se sami.
A ljudima vani darivala nadu,
Najljepši cvijet u našemu gradu.
Sad mirno spavaj, bitka je prošla,
U luku mira ti si došla.
Čuvaj nas odozgo, s visina plavih,
Dok se ne sretnemo u vječnoj slavi.
Popravi krunu, ratnice mila,
Bog ti je dao anđeoska krila.
Sad uživaj u Raju, tamo gdje se diše,
Gdje bolest i tuga ne bole više.
I pozdravi sve naše, što su rano pošli,
Neretvanske anđele, koji su Gospi u naručje došli
