Gradnju je financirao Federiko Glavić, jedan od utemeljitelja Dubrovačke parobrodarske plovidbe, no zgrada mu je nakon Drugog svjetskog rata oduzeta. Riječ je o objektu izgrađenom davne 1907. godine, koji je trebao služiti kao bolnica, no ta namjena nikada nije zaživjela.
Tijekom godina u nju su se useljavale obitelji zaposlenika, među njima i obitelj Siniše Kvezića, današnjeg stanara i ključne osobe u procesu energetske obnove.
„Moj djed se uselio u zgradu jer je radio u Luci Dubrovnik. Početkom 2000-ih moja je obitelj otkupila stan i tu živimo i danas“, ispričao nam je Kvezić, koji je kao opunomoćenik svoga oca i službeni predstavnik stanara odigrao presudnu ulogu u pokretanju projekta koji je rezultirao smanjenjem potrošnje energije za grijanje/hlađenje obnovljene zgrade.
Imala je status zaštićenog kulturnog dobra
Zgrada godinama nije bila adekvatno održavana. Država nije ulagala, a sami stanari minimalno, dijelom i zato što mnogi nisu bili vlasnici stanova. Iako je nekada imala status zaštićenog kulturnog dobra, ta je zaštita u međuvremenu ukinuta. Dodatnu štetu objekt je pretrpio tijekom Domovinskog rata, kada su posebno stradali krov i fasada na kojoj je uništen kameni balkon.
„Šteta se godinama gomilala, a novca za ozbiljnu obnovu nije bilo“, kaže Kvezić.
Prekretnica se dogodila kada je došao na ideju da se zgrada prijavi na državni projekt energetske obnove, financiran sredstvima Europske unije. Projekt je izrađen 2020. godine, a dokumentaciju je pripremila tvrtka Deltagrad.
„Prikupljanje papira nije bilo pretjerano teško, ali najveći izazov bio je postići dogovor među stanarima. Tu su se lomila koplja“, priznaje Kvezić.
Projekt je podržalo 70 posto stanara, dok se njih 30 posto nije složilo, ponajviše zbog financijskog opterećenja.
„Mnogima je bio šok to što će pričuva rasti pet do šest puta. To je posebno teško palo starijim stanarima. Iako smo dobili nešto manje od 200 tisuća eura iz europskih fondova, ostatak smo morali pokriti kreditom“, objašnjava. Ukupna vrijednost projekta iznosila je 327.420,95 eura, a za sufinanciranje projekta EU je izdvojila 199.262,26 eura
Unatoč brojnim sumnjama i trenucima odustajanja, Kvezić je ustrajao.
„Potrošio sam puno vremena i truda, nije bilo lako uvjeriti ljude. Par puta sam bio blizu toga da dignem ruke, ali danas mislim da smo napravili pravu stvar“, kaže.
Izazov pronalaska izvođača
Energetska obnova donijela je vidljive i osjetne promjene. Zgrada ima debele kamene zidove, ali nisu imali gotovo nikakvu izolaciju. Zbog toga su, dodaje Kvezić, imali uobičajene probleme – zimi se prostor ugrije, ali se za pola sata opet ohladi, a ljeti je bilo pakleno vruće. Ti problemi su sada riješeni termoizolacijom.
U sklopu radova obnovljen je krov i fasada, napravljena je toplinska izolacija stropa prema tavanu grijanog prostora, toplinska izolacija vanjskih zidova grijanog dijela, zamjena dijela postojeće vanjske stolarije novom i zaštita od sunčevog zračena u vidu drvenih grilja.
Radovi su započeli početkom srpnja prošle godine, a završili koncem siječnja ove godine.
Poseban izazov bio je pronaći izvođača radova.
„Tražio sam ponudu od barem 12 firmi, a dobili smo svega tri ponude. Riječ je o staroj zgradi s puno problema i malo je tvrtki koje takav posao mogu kvalitetno odraditi“, kaže Kvezić.
Na kraju je putem javnog natječaja odabrana tvrtka Medius iz Župe dubrovačke koja je prema njegovim riječima odradila vrhunski posao – korektno i profesionalno.
Obnovom zgrade Šipan nije profitirala samo zajednica stanara, već i Grad Dubrovnik.
„Grad je dobio lijepu, obnovljenu zgradu koja će ostati očuvana za buduće generacije. To je jedna od prvih zgrada na ovom području, nastala prije razvoja Montovjerne i drugih dijelova grada. Zaslužila je novi život“, zaključuje Siniša Kvezić.
Zgrada se nakon obnove našla u iznimno povoljnom B energetskom razredu po godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje.
Projekt sufinancira Europska unija
