Iz neprovjerenih izvora šuška se da je ova investicija zapravo skromni znak zahvalnosti rukometašima iz BiH. Ne samo zbog brončane medalje, nego i zbog toga što su pomogli HDZ-u da se obračuna s nezgodnim Zagrepčanima i njihovim gradonačelnikom, kojima smeta slavlje uz pjesme o Kupresu, žitu koje nikad nije posađeno, a osobito sporne pozdrave države, koja je neslavno završila.
U međuvremenu, ugledni američki Hrvati iz Colorada, kojih tamo ima više nego u Čapljini, pitaju imaju li i oni pravo na koji dolar za most preko rijeke Colorado. Ili barem pješački prijelaz, trotoar od kockica, čisto simbolički. Cleveland, Stuttgart i pola Australije također se javljaju; Hrvati su, žive vanka, jako vole domovinu i rado bi da im se ljubav uzvrati kakvim infrastrukturnim darom.
Jedino je Hrvatima u Hrvatskoj dosta mostova. Dosta im je što moraju premostit stanarinu, režije i hranu, od prvog do zadnjeg u mjesecu. Jer to Vladi sigurno nije strateški prometni pravac.
Inovator iz Runovića kod Imotskog, Mario Ljubičić, svečano je predstavio prvog hrvatskog humanoidnog robota premijeru Plenkoviću u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Robot RINNO izgleda ko čovjek, kreće se ko čovjek i, što je najvažnije, razmišlja otprilike koliko i prosječni Vladin čovjek.
Premijera je naravno zanimalo zašto se robot zove Rinno, s dva ‘n’. „Što ne Ante?“, pitao je, i nesluteći da je nehotice nagazio na minu. Netko mu je iza leđa šapnuo da je ”samo jedan Ante”, na što se Plenković kiselo nasmiješio i brzinski pojasnio da misli na Gotovinu, jer u ovoj zemlji uvijek je važno objasnit na kojeg Antu – ne mislite. Onda je, u maniri iskusnog političkog androida, promijenio temu i pitao robota može li njegova svita sjesti. Robot je odgovorio da može, a on će ostat na nogama i bit spreman za rad.
Skeptici su primijetili da je, za razliku od Rimčevog Robo-taksija, Mario barem stavio nove baterije u daljinski. Pa makar pokazano robotsko umijeće u kineskom dućanu koštalo nekoliko desetaka eura, a Kinezi ti još daju 100 pjesmica gratis. Ovaj pak ima mikrofon, zvučnik i zglobove, što je za naše potrebe sasvim dovoljno, jer pravi roboti se koriste uglavnom u tvornicama koje mi više nemamo.
Oni više pragmatični promatrači su pozitivno ocijenili ovo tehnološko čudo, koje je toliko napredno da već sad može bez problema zamijenit trenutnu Vladu. Zadovoljava sve stranačke uvjete: poslušan, ponavlja što mu se kaže, ne zadire u dubinu, programiran baš onako kako vlast voli: da se kreće, ali nikad – naprijed.
Županijski sud u Dubrovniku odredio je do 30 dana istražnog zatvora 45-godišnjem franjevcu iz Pule, čovjeku mira, zavjeta skromnosti. Tereti ga se da je u pijanom stanju mjesecima prijetio smrću svojoj subraći u samostanu Male braće, mjestu koje bi po definiciji trebalo biti otporno na pijanstvo, nasilje i slične pastoralne metode. Prema navodima, redovnik je jednom bratu slikovito opisivao kako zamišlja da uzima mačetu i “grubo naudi” nekolicini njih. Drugome je, u duhu evanđeoske ljubavi, obećao polomiti kosti. Policija je intervenirala, a javnost se mogla uvjeriti da ni crkve više nisu ono što su nekad bile – danas se i ondje pije – loše vino. Obrana će se, neslužbeno, oslanjat na narodnu izreku da vino daje snagu, ali oduzima pamet. Kalež mu je očito bio puniji nego što liturgija dopušta. A nije mu pronađena sablja, mačeta ni ikakav srednjovjekovni rekvizit, već samo puška – zračna. Što znači da je, srećom, prijetnja bila više metafizička nego balistička.
Nakon što se proširila glasina o ukidanju zabrane radne nedjelje za male trgovine, naš, a DP-ov ministar je bio brz i rezolutan: nedjeljom se svetkuje dan Gospodnji, mi smo katolička zemlja. Na to su neki pravnici upozorili da je ministar gospodarstva pobrko lončiće. Kažu, mi smo sekularna država koja dopušta slobodu svih vjeroispovijesti. To vrlo jasno piše u Ustavu i nigdje se ne spominje katoličanstvo kao službena religija Hrvata. Državni zakoni su iznad vjerskih!
Reakcija drugih Hrvata pošla je logičkim slijedom. Pitaju se, može li bit da među radnicima na benzinskim pumpama, konobarima i kuharima u restoranima i hotelima koji uredno rade nedjeljom, nema katolika? Ili su oni možda od crkvenih vlasti dobili potvrdu da nisu vjernici?
Neki od malih porodičnih trgovaca strepe od Božjeg gnjeva, jer ispada da su oni samo zimi katolici, a ljeti – nisu. Ukratko, Hrvatska ljeti nije dominantno katolička zemlja; ljeti smo na prodaju, ljeti nema Boga, ljeti su samo bitne pare.
Premijera svi pomalo žale. Zamisli da kao “veliki europejac” spadneš na ovakvog surogat ministra, pa onda još i Penavu i teologa Šipića. Kažu oni, Plenkovićevo dno ima i – podrum.
